REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja
J. D. S. S., ,OIB:…,zastupan po punomoćnikuD. Č., odvjetnik u K. K. protiv tuženika A. B. d.d. Z.,
S., Z., OIB:., zastupan po punomoćniku D. D.odvj. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 26.listopada 2020 g,, dana 11.prosinca 2020 g. na ročištu za objavu presude,

p r e s u d i o j e

1.Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl.6.st.2. i čl.6.st.3. Ugovora o kreditu broj:216-
193/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na
nekretninama, zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke i koji
ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Z. P. O.-357/05, a koje odredbe se odnose na
jednostrano ovlaštenje tuženiku da izvrši promjenu stope zatezne kamate sukladno Odluci o
kamatnim stopama H A-A-B. d.d., te izjavljenu suglasnost korisnika kredita
kojim prihvaća primjenu navedene Odluke, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od ukupno 13.728,96
CHF (švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan
plaćanja svakog pojedinačnog iznosa zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku
od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju
promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, a koje teku na iznos od:

-172,34 CHF od dana 31.03.2008.g,

-172,34 CHF od dana 30.04.2008.g,

-172,34 CHF od dana 31.05.2008.g,

-172,34 CHF od dana 30.06.2008.g,

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

-172,34 CHF od dana 31.07.2008.g,

-172,34 CHF od dana 31.08.2008.g,

-172,34 CHF od dana 30.09.2008.g,

-172,34 CHF od dana 31.10.2008.g,

-172,34 CHF od dana 30.11.2008.g,

-187,87 CHF od dana 31.12.2008.g,

-187,87 CHF od dana 31.01.2009.g,

-187,87 CHF od dana 28.02.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.03.2009.g,

-187,87 CHF od dana 30.04.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.05.2009.g,

-187,87 CHF od dana 30.06.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.07.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.08.2009.g,

-187,87 CHF od dana 30.09.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.10.2009.g,

-187,87 CHF od dana 30.11.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.12.2009.g,

-187,87 CHF od dana 31.01.2010.g,

-187,87 CHF od dana 28.02.2010.g,

-187,87 CHF od dana 31.03.2010.g,

-187,87 CHF od dana 30.04.2010.g,

-187,87 CHF od dana 31.05.2010.g,

-187,87 CHF od dana 30.06.2010.g,

-187,87 CHF od dana 31.07.2010.g,

-187,87 CHF od dana 31.08.2010.g,

2

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

-187,87 CHF od dana 30.09.2010.g,

-187,87 CHF od dana 31.10.2010.g,

-187,87 CHF od dana 30.11.2010.g,

-174,64 CHF od dana 31.12.2010.g,

-174,64 CHF od dana 31.01.2011.g,

-174,64 CHF od dana 28.02.2011.g,

-174,64 CHF od dana 31.03.2011.g,

-174,64 CHF od dana 30.04.2011.g,

-174,64 CHF od dana 31.05.2011.g,

-174,64 CHF od dana 30.06.2011.g,

-174,64 CHF od dana 31.07.2011.g,

-174,64 CHF od dana 31.08.2011.g,

-174,64 CHF od dana 30.09.2011.g,

-152,82 CHF od dana 31.10.2011.g,

-152,82 CHF od dana 31.11.2011.g,

-152,82 CHF od dana 31.12.2011.g,

-152,82 CHF od dana 31.01.2012.g,

-152,82 CHF od dana 29.02.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.03.2012.g,

-152,82 CHF od dana 30.04.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.05.2012.g,

-152,82 CHF od dana 30.06.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.07.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.08.2012.g,

-152,82 CHF od dana 30.09.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.10.2012.g,

3

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

-152,82 CHF od dana 30.11.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.12.2012.g,

-152,82 CHF od dana 31.01.2013.g,

-152,82 CHF od dana 28.02.2013.g,

-152,82 CHF od dana 31.03.2013.g,

-152,82 CHF od dana 30.04.2013.g,

-152,82 CHF od dana 31.05.2013.g,

-152,82 CHF od dana 30.06.2013.g,

-152,82 CHF od dana 31.07.2013.g,

-152,82 CHF od dana 31.08.2013.g,

-152,82 CHF od dana 30.09.2013.g,

-152,82 CHF od dana 31.10.2013.g,

-152,82 CHF od dana 30.11.2013.g,

-152,82 CHF od dana 31.12.2013.g,

-112,28 CHF od dana 31.01.2014.g,

-112,28 CHF od dana 28.02.2014.g,

-112,28 CHF od dana 31.03.2014.g,

-112,28 CHF od dana 30.04.2014.g,

-112,28 CHF od dana 31.05.2014.g,

-112,28 CHF od dana 30.06.2014.g,

-112,28 CHF od dana 31.07.2014.g,

-112,28 CHF od dana 31.08.2014.g,

-112,28 CHF od dana 30.09.2014.g,

-112,28 CHF od dana 31.10.2014.g,

-112,28 CHF od dana 30.11.2014.g,

-112,28 CHF od dana 31.01.2015.g,

4

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

-112,28 CHF od dana 28.02.2015.g,
-112,28 CHF od dana 31.03.2015.g,
-112,28 CHF od dana 30.04.2015.g,

3 Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od

14.202,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja 11. prosinca 2020 g. pa do
isplate po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi se
navodi kao korisnik kredita i založni dužnik s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o
kreditu broj:216-193/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem
založnog prava na nekretninama, i koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Z. P.
OU-357/05.Člankom 3 Ugovora iz točke 1 tužbe propisana je valutna klauzula u švicarskim
francima. Člankom 6 st.2 ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama
tuženika. Člankom 6 st.3. tuženik kao korisnik kredita izjavljuje da je suglasan i da prihvaća
primjenu odluke iz prethodnog stavka.Odredbe članka 6 st.2 i st.3. ugovora iz točke 1 tužbe je
ništetna. Istom ( kao ni uostalom ni jednom odredbom ugovora) nije obuhvaćena referentna
stopa, koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Nije utvrđen ni precizan način
utvrđivanja promjene kamatne stope, kao ni od kojih uvjeta ista promjena ovisi. Stoga tuženik
može koristeći se ovom odredbom kojom mu je ostavljeno da jednostranom izjavom volje
postupati kako god hoće, tj. i savjesno-pošteno ili nesavjesno-nepošteno.U konkretnom
slučaju znači da tužitelju ugovornim odredbama nije na transparentan način objašnjeno o
razlozima ili pojedinostima mehanizma promjene kamatne stope, kao i njihov odnos sa
drugim odredbama ugovora. S obzirom da je riječ o ključnoj odredbi ugovora ista uzrokuje
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. A to iz razloga što
tuženik jednostrano određuje obvezu tužitelja, a da pravilnost promjene tužitelj ni na koji
način ne može provjeriti, jer za to ne postoje kriteriji. Stoga je takva odredba ugovora
ništetna, jer je suprotna čl.26. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se strane
suglasile o bitnim sastojcima ugovora.Predmetno pravno stajalište je citirano, pa time i
sukladno odluci Županijskog suda u S. u predmetu Gžo-199/14 od dana 21. kolovoza
2014 g. koja se u preslici i dostavlja uz tužbu. Osim što je sukladno naprijed navedenoj odluci
Županijskog suda u S., navedeno pravno stajalište sukladno je i stavovima Visokog
trgovačkog suda u Z. u predmetu Pž-7129/13, te Vrhovnog suda u RH u revizijskom
postupku Revt-249/14 protiv prethodno navedene odluke VTS-a. Tuženik je bio strankom u
navedenom postupku pred VTSRH i VSRH.Kako je odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi
ništetna, to je za čitavo trajanje ugovornog odnosa po Ugovoru iz točke 1 tužbe na snazi
ugovorena kamatna stopa od 3,99 %, a sukladno čl.3.st.1. Ugovora, pa tužitelj traži od
tuženika da mu vrati stečeno bez osnove, tj. razliku stečenu primjenom kamatnih stopa viših
od ugovorene. Tuženik je višekratno tijekom ugovornog odnosa mijenjao kamatnu stopu.
Podneskom od dana 19.rujna 2019 g tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev i zatražio da
bude suđeno kao u izreci.

5

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti po
osnovu i visini., nesporno je s tužiteljem dana 03.06.2005.g. sklopio Ugovor o kreditu br.216-
193/2005 u iznosu od 218.000,00 CHF. Isto tako, nesporno je kako je čl.6. navedenog
Ugovora definirana ugovorena kamatna stopa 3,99%dekurzivno godišnje. Nadalje, nesporno
je da je čl.6 ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno
Odluci o kamatnim stopama HAAB d.d. ili drugog akta Banke. Temeljem odredaba ZPP-a
teret dokaza na tužitelju, a uvidom u predmetnu tužbu kao i činjenični opis ne proizlazi
osnovanost tužbe te ju tuženik po navedenom predlaže odbaciti temeljem čl.221 a ZPP-a ili
pak podredno od suda zatražiti da tužitelj uredi tužbu kako bi bila podobna za raspravljanje.
Stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i
predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. U smislu odredbi ZPP-a osnovno načelo
parničnog postupka je načelo stranačke istine što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na
temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile.Tužitelj se u tužbi poziva na presudu
Trgovačkog suda Z. P-1401/12, presudu VTS-a RH Pž-7129/13-4 te presudu Vrhovnog
suda REVT-249/2014 bez da je iste dostavio sudu i tuženiku.Daljnje navode tuženik smatra u
cijelosti neutemeljenim s obzirom na pogrešno tumačenje presude Visokog trgovačkog suda
posl. broj Pž-7129/13, a na koju se tužitelj poziva kao na osnovu svog tužbenog zahtjeva.Kao
prvo tuženik navodi da je drugostupanjski sud u gore navedenoj presudi jasno ocijenio da je
ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u sklapanju potrošačkih ugovora
bilo zakonito i dopušteno.Tuženik ističe kako sud nije utvrdio da bi bilo ništetno pravo Banke
na kamatu, a ni ugovorenu varijabilnost kamate ili ugovaranje promjenjive kamatne stope
kako to tvrdi tužitelj, te je i u dijelu u kojem se nalagalo fiksiranje kamatne stope u visini
važećoj u vrijeme odobrenja kredita, prvostupanjska presuda ukinuta.Tuženik ističe kako je u
izreci presude utvrđeno da su u potrošačkim ugovorima o kreditu ništetne nepoštene
(savjesnost ili nesavjesnost treba utvrditi) ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.Ako su ništetni
jednostrani uvjeti pod kojima je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu, to nikako ne znači da
je ništetna odredbe o tome da će kamatna stopa biti promjenjiva, niti da je bilo koja stvarno
primjenjivana kamatna stopa bila svojom visinom a priori nevaljana na način da bi klijent
raspolagao pravom na njeno umanjenje.Isto tako sud je utvrdio da predmet prvostupanjskog
postupka nije bio utvrditi da li su banke mijenjale kamatne stope nesavjesno ili savjesno, već
da se utvrđeno nepoštenje odnosi isključivo na ugovoreno pravo banke kao takvo dok o tome
d ali su konkretne kamatne stope bile određeno savjesno ili nesavjesno te treba utvrditi i to za
svaki Ugovor o kreditu posebno i to na temelju objektivnih dokaza i primjenom objektivnih
parametara.S obzirom da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev osnovao na pogrešnom zaključku da
je ugovorena odredbe o promjenjivosti kamatne stope ništetna, neosnovano je i pravo tužitelja
da traži utvrđenje ništetnosti čl.6. predmetnog Ugovora o kreditu, te isplatu iznosa
utemeljenog na činjenici da je ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita
određena kao fiksna. Tek u slučaju kada bi tužitelj u dokaznom postupku dokazao da je
tuženik nesavjesno postupao prilikom promjene visine ugovorene kamatne stope, mogao bi
tužitelj na temelju izračuna razlike tražiti naknadu štete od strane tuženika.Isto tako tuženik
ističe da je očito da fiksna kamatna stopa nije bila volja nijedne ugovorne strane. Međutim,
tuženik ističe kako tužitelj nema osnove ni za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva s
obzirom da je tuženik postupao savjesno i u skladu s tada važećim propisima HR. Tuženik
ističe kako u vrijeme kada je sklapao ugovor s tužiteljem nije postojao propis koji je bankama
nalagao određivanje "referentne vrijednosti" odnosno egzaktnih parametara prilikom
promjene kamatnih stopa niti je to tada bio standard savjesnog postupanja. Tek krajem
6

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

2012.g. definirana je Nacionalna referentna stopa kao pravi hrvatski parametar koji
udovoljava pravnim standardima koje postavlja navedena presuda VTS RH.Nikako se i načela
savjesnosti i poštenja ni iz tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača nije mogla izvesti obveza
banke da utvrdi spomenute parametre odnosno da to što ih nije utvrdila implicira i nesavjesno
postupanje banaka prilikom određivanja kamatnih stopa. I sam je VTS RH u svojoj presudi
više puta istaknuo da su banke u određivanju kamatnih stopa moguće postupale i savjesno,
sukladno načelu savjesnosti i poštenja, no da to nije predmet postupka radi zaštite kolektivnih
interesa. Tuženik nadalje ističe da je promjenu kamatne stope od dana sklapanja predmetnog
ugovora, vršio isključivo u skladu s odredbama u odnosnom trenutku važečih pravnih propisa.
U tom smislu tuženik ukazuje kako su se kamate od dana 01.01.2009.g. mijenjale u skladu s
uvjetima propisanim Zakonom o bankama, dok su od dana 01.01.2009.g. iste mijenjale u
skladu s odredbama Zakona o kreditnim institucijama.Tuženik navodi kako je ispunjavao
svoje obveze na način propisan čl.175 Zakon o bankama, te u skladu s čl.81 Zakona o zaštiti
potrošača s obzirom da je obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa u tijeku
trajanja ugovora. Tuženik napominje da tužitelj nikada nije iskoristio svoje pravo iz čl.176
zakona o bankama, te prigovorio tuženikovom izračunu kamatnih stopa, niti je tražio raskid ili
izmjenu ugovora radi promijenjenih okolnosti na njegovu štetu. Iz navedenog tuženik
zaključuje kako je tužitelj razumio odredbu promjene ugovorena kamatne stope, te na izračun
iste nije imao primjedaba niti je bio u zabludi. Isto tako, a s obzirom da je tuženik promjenu
kamatnih stopa vršio u skladu s ugovorom odnosno u skladu s Odlukom o kamatnim stopama
ili u skladu s drugim aktom banke, očito je da tuženik nije mijenjao kamatne stope po svojoj
diskrecijskoj ocjeni, već u skladu s objektivnim kriterijima, te je promjenjiva kamatna stopa u
svakom slučaju bila pravno valjana odredba ugovora koja omogućuje odredivost obveze
korisnika kredita (čl.269.st.1. ZOO-a) potpuno u skladu s navedenim čl.175 Zakona o
bankama. Do stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (odnosno do dana

01.01.2009.g.) tuženik je mijenjao kamatnu stopu sukladno Zakonu o bankama.Prilikom
promjene kamatnih stopa tuženik se rukovodio tržišnim uvjetima i objektivnim kriterijima
prema kojima se određuje visina ugovorenih kamata. Naime, do promjene visine kamatnih
stopa došlo je isključivo zbog promjena u faktorima koji utječu na povećanje i smanjenje
kamatnih stopa. Tako jedan od faktora koji je utjecao na povećanje kamatnih stopa predstavlja
tzv. indeks troškova sredstava (TOS) koji prikazuje vagani prosjek troškova pribave sredstava
za banke. TOS je zbog umnožaka troškova (Pasivnih kamatnih stopa) i udjela odgovarajućih
vrsta izvora sredstava u ukupnim obvezama banaka. Budući da se banke najvećim dijelom
financiraju temeljem zaduživanja iz inozemstva i domaćih depozita, TOS je u uvjetima
financijske krize bio pod snažnim utjecajem promjena (rasta) domaćih pasivnih kamatnih
stopa na depozite i kamata uz koje su se domaće banke mogle financirati na inozemnom
tržištu. rast domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamata pod kojima se domaće
banke financiraju na inozemnom tržištu uzrokovao je i rast indeksa troškova sredstava koji je
izravno utjecao i na rast promjenjivih kamatnih topa kod zaključenih ugovora o kreditu. Pored
TOS-a, na porast kamata utječe i tzv. indeks troškova regulacije(IRO)koji predstavlja granični
trošak monetarne regulacije koji pokazuje za koliko se postotnih bodova uvećavaju ulazni
(tržišni) troškovi pribave sredstava za banke zbog obveznih rezervi i drugih troškovno
opterećujućih regulacija. U uvjetima povećanja obveznih rezervi, došlo je i do rasta indeksa
troškova regulacije, što se posljedično odrazilo na potrebu povećanje kamata kod sklopljenih
ugovora o kreditu. Tuženik napominje kako povišenjem ugovornih kamatnih stopa
uzrokovanih promjenama u faktorima koji (kao što je unaprijed opisano)utječu na visinu
kamatnih stopa nije došlo do promjene marže tuženika, već se iz rasta kamatnih stopa
pokrivao trošak rasta domaćih pasivnih kamatnih stopa na depozite i kamata pod kojima se
7

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

tuženik financirao na inozemnom tržištu, s jedne strane, i uvećanih troškova pribave sredstava
za banke zbog obveznih rezervi i drugih troškova opterećujućih regulacija, s druge strane. Iz
gore navedenih razloga tuženik u cijelosti osporava obračun navodno preplaćene razlike
sačinjen po F. d.o.o. u prilogu tužbe jer isti obračun nije sačinjen po relevantnim
parametrima uz činjenicu da ne postoji pravni osnov temeljem kojeg bi tužitelju pripadao bilo
kakav novčani iznos. Osim svega, sud može uzeti u obzir vještačenje provedeno u okviru
parničnog postupka. nakon 01.01.2009.g. odnosno nakon stupanja na snagu zakona o
kreditnim institucijama, kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno način njihova obračuna,
određen je općim uvjetima poslovanja banaka, a koji se dostavljaju HNB-u, kao nadzornom
tijelu, na odobrenje i eventualne izmjene.Nadalje od 01.01.2011.g. u skladu s relevantnim
odredbama Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o
zaštiti potrošača, Uprava tuženika utvrdila je Metodologiju promjene kamatnih stopa u
kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima, sve u skladu s navedenim Zakonom.
Navedena Metodologija mijenjala se u skladu s promjenama koje su donošene u zakonima, te
je uvijek bila usklađena s Zakonom o kreditnim institucijama, Zakonom o zaštiti potrošača i
Zakonom o potrošačkom kreditiranju.Osim toga i sam je VTS RH u predmetnoj presudi
izričito naveo"… kritičnom razdoblju od 2004 do 2008.g. ni jednim propisom nije bila
propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene
povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, pa tako tim
propuštanjem nisu mogli prekršiti propis kojeg u tom obliku nije ni bilo.".Tuženik nadalje
ističe nejasnoću u tužbenom zahtjevu tužitelja s obzirom da tužitelj i nakon 01.01.2011.g.
traži isplatu na osnovu razloga ništetnosti, a previdio je da je tada stupio na snagu Zakon o
potrošačkom kreditiranju (NN75/09,112/12,1,43/13 i 147/13) koji čl.28.st.2. propisao da su
vjerovnici (banke) dužni uskladiti svoje poslovanje s odredbama tog Zakona do

01.01.2011.g., a taj Zakon dopušta ugovaranje kamatne stope i u varijabilnom postotku tj.
promjenjivu kamatu (čl.2 t.10,čl.10.st.2. t.f.) i čl.11 ZPK-a). Zato nije jasno na temelju čega
tužitelj traži isplatu od dana 01.01.2011.g. kada je tuženik uskladio svoje poslovanje s ZPK-
om i očito je da ne čini povredu tužiteljevih potrošačkih prava.Iz naprijed navedenih činjenica
je posve razvidno kako tuženik, nije samostalno bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao
kamatne stope, te da je prilikom svake promjene postupao pravično i savjesno. Isto tako
okolnosti koje su prouzročile povećane obveze tužitelja nastupile su nakon sklapanja
predmetnog Ugovora o kreditu i bez utjecaja tuženika na njih. Okolnosti odnosno štetni
događaji koji su nastupili nisu se mogli, u trenutku sklapanja ugovora, predvidjeti ni na
temelju povijesnih podataka ni prihvaćenih statističkih modela. Iz navedenog se nameće
zaključak da tuženi nije mogao postupati nesavjesno i nepošteno s obzirom da ni sam nije
mogao znati ni predvidjeti razvoj događaja pa time nije mogao o tome informirati
tužitelja.Naravno, sud mora uzeti u obzir da je i tužitelj ugovorna strana koja je shvaćala
posljedice svog pristanka na ponuđeni ugovor, te da je ugovaranje promjene ugovorene
kamatne razumljiva svakom prosječnom potrošaču pa tako i tužitelju s obzirom da to nije
novost ni u financijskoj odnosno gospodarsko-životnoj praksi ni u zakonodavstvu, tim više
što je navedena odredbe bila izdvojena i zbog toga jasna i lako uočljiva, a što ne spori ni VTS
u predmetnoj presudi. Opće poznato je da su krediti u švicarskim francima u određenom
razdoblju bili povoljniji od kredita koji su imali valutnu klauzulu povezanu sa drugim
valutama te je tužitelj vodeći se upravo tim podacima kao i svi ostali građeni koji su uzeli
kredit u švicarskim francima odlučio dignuti kredit u švicarskim francima iz čega nepobitno
proizlazi zaključak da bi itekako informiran o rizicima uzimanja istih. Kako je tečaj
švicarskog franka u posljednjih 30 godina stabilan ne može se smatrati da je tuženik propustio
informirati tužitelja i time ga naveo da postupi na vlastitu štetu, a upravo iz navedene
8

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

okolnosti se i tužitelj odlučio na zaključenje ugovora u CHF jer se nadao za razliku od ostalih
valuta da se tečaj neće promijeniti. Sam tuženik nije mogao znati niti predvidjeti promjene
tečaja švicarskog franka, nije o istome mogao informirati tužitelja te tuženik nije postupao iz
navedenog razloga nepošteno i nesavjesno prilikom sklapanja predmetnog ugovora o
kreditu.Čl.3. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit podmiruje u kunama obračunatim po
tečaju HNB na dan plaćanja te tuženik nije primjenjivao svoj tečaj nego tečaj HNB koja je
zadužena za zakonitost rada svih banaka pa tako i tuženika. Tuženik ukazuje na činjenicu da
je tužitelj osim obavijesti o bitnim elementima ugovora o kreditu koje je primio od strane
tuženika, prilikom solemnizacije ugovora o kreditu i sredstva osiguranja kod javnog
bilježnika bio upoznat sa svim detaljima pravnog posla koji poduzimaju i pravim
posljedicama koje iz istog proizlaze, a sve u skladu s čl.59 st.2 u svezi s čl.57 Zakona o
javnom bilježništvu. Naime, sukladno čl. 59.st.2 u vezi s čl.57 Zakona o javnom bilježništvu
prilikom solemnizacije pravnog posla javni bilježnik mora strankama objasniti smisao i
posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji.S obzirom na takvo postupanje
tuženik nije djelovao suprotno čl.81 st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN96/03) odnosno
čl.96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN79/07,125/07,75/09,77/09,899,133/09). Iz svega
navedenog očito je da su obje ugovorne strane bile izložene riziku djelovanja financijskog
tržišta i da je tuženik ugovorenu kamatu mijenjao samo kada su se prilike na financijskom
tržištu objektivno promijenile. Osim toga valja imati na umu i činjenicu da ugovaranje
promjenjive kamatne stope ne znači da će rizik snositi isključivo korisnik kredita kroz
povećanje ugovorene kamatne stope jer je moguće da se kamata mijenja i na niže tj. u korist
korisnika kredita-tužitelja.Isto tako tuženik prigovara načinu na koji je tužitelj odredio tijek
zatezne kamate. na temelju čl.1115 ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove
moraju se platiti i zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od
dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik u gornjim navodima već naglasio, dužnost je suda
da utvrdi da li je tuženik pošteno postupao prilikom utvrđivanja promjenjive kamatne stope
predmetnog Ugovora o kreditu.Tuženik dodatno ističe kako nije moguće utvrditi ništetnost
konkretnih ugovornih klauzula svih ugovora o kreditu u izreci presude koja je donesena u
postupku kolektivne zaštite kolektivnih interesa potrošača.Potrebno je u skladu s čl.102 ZPP-a
odrediti pojedinu odredbu nekog konkretnog ugovora jer samo na može biti ništetna.
Presudom VTS nije uopće određena formulacija ugovorne odredbe koja se smatra ništetnom,
pa je takva izreka neprovediva u individualnim parnicama o konkretnim Ugovorima o kreditu.
Ne može se stoga uzeti presuda VTS i njena izreka kao dovoljna osnova za određenje
ništetnosti odredba konkretnih ugovora, već je potrebno u predmetnoj parnici odrediti
ništetnost točno određene odredbe konkretno određenog Ugovora o kreditu, u ovom slučaju
tuženika s tužiteljem.

Podneskom od dana 31 ožujka 2017 g. tužitelj proširuje tužbeni zahtjev i na razdoblje
od 31. ožujka 2008.g. do 30. svibnja 2010.g. Kolektivna tužba pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu u predmetu P-1401/12 u kojoj je jedan od tuženika bio i tuženik iz ove parnice
pokrenuta je 04. travnja 2012.g. Po stajalištu tužitelja podnošenjem kolektivne tužbe u gore
navedenom predmetu prekinuti su rokovi zastare, te su isti od navedenog dana ponovno počeli
teći. Uz tužbu priloženi obračun pretplaćene razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope
obuhvaća i razdoblje za koje se tužbeni zahtjev proširuje.Stoga u točci 3 ovog podneska
tužitelj na navedeni način proširuje tužbeni zahtjev. Tužitelj je zaprimio tuženikov odgovor na
tužbu. Istom se protivi u cijelosti kao neosnovanom. Tužitelj prilikom zaključenja ugovornog
odnosa s tuženikom po kreditu broj 216-193/2005 nije valjan način i cjelovito informiran od
strane tuženika o svim bitnim sastojcima predmetnog ugovora. Štoviše isti mu je samo dan na

9

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

potpis bez ikakvog obrazlaganja., pa je jasno da se ni o ugovornoj obvezi jednostrane izmjene
kamatne stope odlukom banke nije posebno pojedinačno pregovaralo.Naknadne obavijesti
koje je od tužitelj od tuženika zaprimao, ne mogu se smatrati nikakvih novim činjenicama
koje bi utjecale na obveze tuženika iz osnove ove tužbe. Naime, na istovjetan način kako su
jednostrano mijenjane stope kamate do tada, tuženik svojim obavijestima opet jednostrano
obavještava tužitelja o modalitetu obračuna zatezne kamate u odnosu na slijedeće razdoblje,
kao što nije postojao paritet stranaka prilikom zaključenja ugovora, tužitelj ga nije imao ni
prilikom zaprimanja takvih jednostranih obavijesti od strane tuženika. Iste je jedno mogao
primiti na znanje, bez ikakve mogućnosti utjecaja na u njima sadržane izmjene. dakle, takvim
postupanjem tuženika nisu otklonjen nedostatci iz zaključenog ugovora od 03. lipnja

2005.godine., člankom 6 st.2. tog ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno
odlukama tuženika ničim nije primijenjena..

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe proveo dokaz vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo M. T., dopunom vještva pregledana
je ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetna odredba ugovora o kreditu br
216-193/2005 od 3. lipnja 2005 ,u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci
tuženika,a koja je označena u toč.6 navedenog ugovora koja odredba se odnosi na jednostrano
ovlaštenje tuženiku da izvrši promjenu stope ugovorne kamate sukladno Odluci o visini
kamatnih stopa te zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime povrata preplaćenih kamata po
svakom mjesečnom anuitetu.

Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao
korisnika kredita dana 3. lipnja 2005.g. sklopljen Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na
iznos od 218.000,00 CHF s rokom otplate mjesečna anuiteta plativo u kunskoj
protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća. Nije sporno ni da su
stranke ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 3,99 % te da je odredbom članka 4.1.
ugovora određeno da je redovna kamata promjenjiva te da se promjena kamatnih stopa vrši u
skladu s Odlukom banke.

Sporno je li odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna
odredba, a što bi ju činilo ništetnom, o čemu ovisi i osnovanost tužiteljevog zahtjeva za
isplatom pretplate kredita koja se očituje u razlici između početno ugovorene kamatne stope i
promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda.

Sukladno odredbi čl.187 st.2. ZPP tužba za utvrđenje može se podići kad je to
posebnim propisom predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje
odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve
isprave prije dospjelosti zahtijeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi
pravni interes za podizanje takve tužbe. Kako je prema odredbama čl.327 i 328 ZOO svaka
zainteresirana osoba ovlaštena na isticanje ništetnosti, koje pravo na isticanje se ne gasi, to
tužitelju pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti njegovog dijela i to odredbe ugovora o
kreditu jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

10

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

Presudama Trgovačkog suda u Z. pod posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g
kojom se utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o
kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa
koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom
banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana
presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a VSRH svojom odlukom br.Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije tuženika kao neosnovane.

Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu
potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja
kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. čl. 502.c Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 –
dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske
sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava
čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona
o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) odluka
suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u
smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale
sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.

Odlukom Trgovačkog suda u Z.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u odnosu
na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca

2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna
stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u
vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu
pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo
za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na
jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio
suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim
odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4
od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od

9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u
ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i
korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih
odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke
sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina
kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto,

11

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.
Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

U odluci Trgovačkog suda u Z., a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče
promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno je između ostalih kako je tuženik postupao
suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to
koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da
prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio
egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana. Temeljem naprijed navedenog odredba sadržana u 6..
spornog Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, utvrđena je ništetnim, jer je odredba
o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u
smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
78/15), pa su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003) odnosno čl. 102.
Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke. S
obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu, sadržan u čl.6 koji se tiče dijela o promjenjivoj
kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom
Ugovoru u skladu s propisom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo financijsko-
knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije M. T.
na okolnost razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne
stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom
otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope. U pisanom
nalazu i mišljenju izrađenom temeljem dokumentacije priložene spisu (ugovora o kreditu,
obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatnog plana tuženika, specifikacije uplata)
vještakinja je utvrdila da razlika više plaćenih kamata po anuitetima .Tuženik je prigovorio
nalazu i mišljenju vještaka tražeći da se izvrši dopunsko vještačenje Sud je prihvatio dopunu
nalaza nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer je isti stručan, temeljit i
objektivan te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu razlike više obračunate
kamate temeljem primjene promjenjive kamatne stope u odnosu na prvo ugovorenu kamatnu
stopu i kamatne stope na dan dospijeća odnosno plaćanja svakog anuiteta. Po Ugovoru o
kreditu br 216 -196/2005 tužitelj u utuženom razdoblju od 31 ožujka 2008 do 30 travnja 2015
godine zbog promjene kamatne stope po anuitetima od broja 33 do 118 više je platio ukupno

13.728,96 CHF što preračunato u kune po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svakog
anuiteta iznosi 77.817,40 kn stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.Tužitelju su priznate
zatezne kamate kako ih je i zatražio -od dana dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta jer je na
taj dan i plaćena razlika između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene
kamatne stope, u skladu s odredbom čl. 29. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

Izmjenama i dopunama ZPP-a (NN broj 57/11) od 25.05.2011.g. uvedena je nova
glava 32. (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), pa je čl.502 a. propisano tko na koji
način može podnijeti tužbu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a čl. 502 c. je propisano
da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno
utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz č1.502 a. st.1. ovoga zakona,
u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih
pozvati. Presuda na koju se tužitelj poziva temeljem č1.502 a. je presuda Trgovačkog suda u

12

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

Z. br.P-1401/12. Bez stupanja na snagu izmjena ZPP-a koje omogućuju kolektivnu
tužbu, pojedincu prije stupanja na snagu tih izmjena nije bio moguć pristup sudu na ovakav
način radi utvrđenja ništetnosti određenih ugovornih odredbi onako kako je to sada regulirano
izmjenama ZPP-a, odnosno novim pravnim mogućnostima zaštite kolektivnih interesa, pa
time i zaštitom pojedinačnih interesa fizičkih osoba. S obzirom na ovu činjenicu zastarni rok
za naknadu štete, ili iz osnova neosnovanog obogaćenja, prema stavu ovog suda počinje
upravo od pravomoćnosti gore navedene prvostupanjske presude u kolektivnoj tužbi - 16.
srpnja 2014.g. ŽS u O. u svojoj presudi Gž-624/17 od 17. svibnja 2017.g. zauzeo stav
da je podnošenjem kolektivne tužbe – 4. travnja 2012.g. prekinuta zastara.Takav stav je
zauzeo i ŽS u P. u svojoj odluci Gž-1382/17 od 5. veljače 2018.g. U navedenoj odluci
zauzet je stav da zahtjev za isplatom temeljen na stjecanju bez osnove nije u suprotnosti s čl.

118. Zakona o zaštiti potrošača kojim je propisano da presude donesene u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno
pokrene radi naknade štete Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1.
Zakona o parničnom postupku (narodne Novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 57/11 25/13 dalje: ZPP). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe,i
zastupanja na jednom ročištu i sastava četiri podneska po 100 bodova, pristupa na četiri
ročišta po 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 10.000,00
kn pristojba tužbe i presude po 1001,00 kn te troškovi vještačenja 2000,00 kn što sveukupno
iznosi 14.202,00 kn koliko je tužitelju dosuđeno.

U Splitu,11. prosinac 2020.godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu
na Županijski sud u putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka
iste, u tri primjerka.

13

Poslovni broj: Ref 30 P : P-8070/2015-27

Rj:

1. odluka nepravomoćna 2. pisarnica – vidi upisnik

3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana

U Splitu, 11. prosinca 2020..godine.

14