1                         

Poslovni broj Gž-1092/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž-1092/2019-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja  S. d.o.o. za upravljanje nekretninama iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u P., protiv tuženice G. G. iz K., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj 30 Pu P-429/2019-60 od 17. siječnja 2019., 11. prosinca 2020.,  

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj 30 Pu P-429/2019-60 od 17. siječnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja je odbačen prijedlog tuženice za ponavljanje postupka od 5. studenog 2018.

 

Protiv rješenja je žalbu podnijela tuženica ne pozivajući se na određeni zakonski žalbeni razlog.

 

U žalbi navodi da je osporavala aktivnu legitimaciju tužitelja još od 22. svibnja 2014. kada je saznala da se zasniva na odluci gradonačelnika Grada P. od 14. lipnja 2010. kojom je nekretnina  stavljena pod prinudnu upravu. U postupku da je ukazivala na nezakonitost odluke tvrdeći da gradonačelnik P. nije nadležan za donošenje takve odluke, ali da je sve bilo uzalud jer je takav prigovor u konačnici odbijen. Stoga da je u vremenu dok drugostupanjski sud nije odlučio o njezinoj žalbi protiv presude ustanovila da je 12. svibnja 2011. Gradsko vijeće Grada P. ponovno osnovalo društvo S. d.o.o. i u članku 16. stavilo izvan snage sve odluke koje se odnose na ranije osnovano društvo, o čemu je odluka objavljena u Službenom glasniku Grada P. broj 6/11. Stoga da je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka koji je zaprimljen 28. rujna 2017., da je zbog zdravstvenih i obiteljskih problema morala angažirati odvjetnika te da od odvjetnika nije primila nikakvo pismeno pa je otkazala punomoć. Tvrdi da odluka gradonačelnika o prinudnoj upravi nije nikada objavljena u Službenom glasniku Grada P. pa da je nejasno kako je mogla proizvoditi pravne učinke skoro pet godina. Navodi da su činjenice koje je iznijela u posljednjem prijedlogu za ponavljanje postupka različite u odnosu na činjenice koje je iznosila prije toga jer je u prvom slučaju ukazivala da je Gradsko vijeće Grada P. donijelo odluku prema kojoj je prestala važiti Odluka o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću te sve naknadne odluke pa tako i Odluka gradonačelnika donesena 2010., dok u drugom slučaju tvrdi da se radi o istoj odluci gradonačelnika, ali koja nikad nije bila javno objavljena. Iako su posljedice ovih različitih činjenica iste, smatra da se novi prijedlog zasniva na drugačijim činjenicama. Navodi da ne zna je li njezin punomoćnik radio svoj posao ili nije. Tvrdi da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da je prijedlog za ponavljanje postupka nepravovremen, jer smatra da ne bi mogao biti nepravovremen po čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, nego samo po odredbama članka 423. ZPP-a. Smatra da je prijedlog podnesen unutar objektivnog roka od pet godina. Tvrdi da je zavedena radnjama tijela uprave, odvjetnika i suda te da nije mogla znati da odluka gradonačelnika nije na snazi. Navodi da su nejasni i razlozi suda o nedopuštenosti prijedloga čime da se pokušava prikriti propuste o radu glede ocjene prigovora nedostatka aktivne legitimacije.

 

Predlaže ukinuti ("poništiti") pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 425. st. 1. ZPP-a kada je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka.

 

Prema stajalištu suda prvog stupnja, a s obzirom na činjenicu da se tuženica poziva na razlog za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, prijedlog je podnesen nakon proteka roka od 30 dana od dana kad je tuženica mogla iznijeti sudu činjenice na koje se poziva u prijedlogu.

 

Naime, prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

 

Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tuženica je već u prvostupanjskom postupku osporavala zakonitost Odluke gradonačelnika Grada P. od 14. lipnja 2010., KLASA: ..., UR.BROJ: ..., kojom odlukom je tužitelju povjereno prinudno upravljanje nekretninama u suvlasništvu, između ostalog i nekretnino , u zgradi u kojoj je tuženica suvlasnica posebnog dijela povezanog sa suvlasništvom cijele nekretnine. Tuženica je po pravomoćnosti presude kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu radi isplate iznosa od 6.064,38 kn na ime dospjele pričuve za istu nekretninu, prvotno podnijela prijedlog za ponavljanje postupka 28. rujna 2017., ukazujući na nove činjenice koje se odnose na tvrdnju da narečena Odluka gradonačelnika nije na snazi od 12. svibnja 2011., potom je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka 15. veljače 2018. (list 113 spisa) pozivajući se na činjenicu da Odluka gradonačelnika od 14. lipnja 2010. nikad nije objavljena u sredstvima javnog priopćavanja te u Službenom glasniku Grada P. pa da se radi o odluci internog karaktera.

 

Glede ovog potonjeg prijedloga, doneseno je rješenje poslovni broj Povrv-884/2015 od 16. travnja 2018. o presumiranom povlačenju prijedloga, koje rješenje je uredno dostavljeno tadašnjoj punomoćnici tuženice koja protiv rješenja nije podnijela žalbu. Nakon toga je tuženica ponovno podnijela prijedlog za ponavljanje postupka 5. studenog 2018. pozivajući se na činjenicu da Odluka gradonačelnika P. od 14. lipnja 2010. nikad nije javno objavljena pa da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

 

Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženica iz istog razloga zbog kojeg je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka povodom kojeg je doneseno pobijano rješenje, već podnosila prijedlog za ponavljanje postupka i to 15. veljače 2018. U tom prijedlogu je izričito navela da je 5. veljače 2018. saznala da narečena Odluka od 14. lipnja 2010. nikada nije objavljena pa je s tim u svezi pravilan zaključak suda da je već tada znala za činjenice koje su bile razlogom za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka 5. studenog 2018. Stoga je protekao rok od 30 dana od dana kada je mogla iznijeti nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva (čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP-a).

 

Tužiteljica se u žalbi poziva na objektivni rok iz čl. 423. st. 3. ZPP-a za podnošenje prijedloga, međutim, objektivni rok se može primijeniti samo u slučaju kada nije istekao subjektivni rok, što u ovom predmetu nije slučaj.

 

Kako je, dakle, pravilno stajalište suda prvog stupnja da je prijedlog za ponavljanje postupka od 5. studenog 2018. nepravovremen, nije potrebno odgovarati na žalbene navode tuženice o tome je li i nedopušten, jer to ni na koji način ne može dovesti tuženicu u povoljniji pravni položaj.     

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženice odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

    

U Rijeci 11. prosinca 2020.

 

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan