Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, u parničnom postupku
tužitelja F. d.o.o., V., OIB:…, kao upravitelja
zgrade u V., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva
V. & V. j.t.d., V.,  protiv tuženika Lj. S.,
V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. M.
R., odvjetnik iz V., radi isplate iznosa od 66.544,80 kn,
nakon glavne rasprave zaključene 4. studenoga 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja
H. Ž. i punomoćnika tuženika M. R., 11. prosinca 2020. objavio je i

p r e s u d i o j e

1.) Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika A. K. M. iz V. poslovni broj Ovrv-444/2019 od 20. svibnja 2019.,
u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Lj. S., V.,
OIB:…, da u roku od 8 dana isplati tužitelju F. d.o.o., V. OIB:…, iznos od 66.544,80             kn zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, i to:

- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 02. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 12. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 13. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 14. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 17. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 15. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 03. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 16. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 15. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 13. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 18. travnja 2018. pa do isplate,

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 2

- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 18. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 14. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 18. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 20. prosinca 2018. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 21. veljače 2019. pa do isplate,
- na iznos od 3.914,40 kn tekućom od 17. travnja 2019. pa do isplate,

te da mu naknadi nastali trošak ovršnog dijela postupka u iznosu od 2.594,31 kn sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od 20. svibnja 2019. pa do isplate.

2.) Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.
K. M. iz V. poslovni broj Ovrv-444/2019 od 20. svibnja 2019., u dijelu u
kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju predvidive troškove ovršnog
postupka u iznosu od 975,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3.) Nalaže se tuženiku Lj. S., V.,
OIB:…, da u roku od 8 dana isplati tužitelju F. d.o.o., V., OIB:…, troškove parničnog            postupka u iznosu od 3.515,00 kn
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od 11. prosinca 2020. pa do isplate.

Obrazloženje

Na prijedlog tužitelja od 20. svibnja 2019. javni bilježnik A. K. M. iz
V. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-444/19 od 20. svibnja 2019. kojim je
naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66.544,80 kn s zateznim kamatama tekućima od
zakašnjenja tuženika kao dužnika do isplate, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog
postupka u iznosu od 2.594,31 kn s zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o
ovrsi do isplate i predvidivi trošak postupka u iznosu od 975,00 kn, sve u roku od osam dana,
te je pritom određena ovrha radi namirenja te tražbine.

Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja u kojem je naveo da je tuženiku
na temelju potpisa većine suvlasnika nekretnine na adresi Zagrebačka 13/I i 13/II, V.,
dozvoljeno da se izdvoji iz zajedničke pričuve i da zasnuju zasebnu jedinicu pričuve. Nakon
isteka otkaznog roka u kolovozu 2013., tuženik je odabrao novog upravitelja sa zasebnim
računom za pričuvu.

Općinski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Povrv-184/19-2 od 10. ožujka 2020. stavio rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha izvan snage i ukinuo je

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 3

provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Trgovačkim sudom u Varaždinu.

Tužitelj je tijekom postupka osporio navode tuženika te je obrazložio osnovu i visinu
svoje tražbine kako slijedi:

- obrazložio je da je tuženik vlasnik dvaju posebnih dijelova u prizemlju nekretnine
čkbr. 2723/2, koja u naravi predstavlja zgradu u V., Zagrebačka 13, i to jednog
poslovnog prostora površine 818,00 m2 i drugog površine 114,00 m2. Kao vlasnik
spomenutih poslovnih prostora tuženik je temeljem zakona dužan doprinositi u zajedničku
pričuvu predmetne zgrade, s time da zgrada ima dva ulaza, i to ulaz 13/I te ulaz 13/II,
- suvlasnici svakog ulaza posebno su još 1997. uredili međusobne odnose na način da je
svaki od navedena dva ulaza ugovorio vlastiti režim upravljanja,

- da su vlasnici posebnih dijelova svakog ulaza uplaćivali te i dalje uplaćuju zajedničku
pričuvu na žiro-račun ulaza kojem pripadaju, s time da je 29. studenog 1999. ugovoreno da se
za poslovni prostor koji je sada u vlasništvu tuženika i koji je predmet ovog postupka, pričuva
plaća na način da svakome od ulaza pripada 50% iznosa pričuve, a na koji način je pričuva
ranije doista i bila plaćana,

- tuženik je u međuvremenu predmetni poslovni prostor etažirao i upisao u zemljišne
knjige na način da je isti podijeljen na dva poslovna prostora, ukupne površine 932 m2, tako
da je pričuvu uplaćivao za 466 m2 korisne površine njegovog posebnog dijela na račun
Zagrebačke 13/I, te za 466 m2 korisne površine njegovog posebnog dijela na račun
Zagrebačke 13/II,

- tužitelj je postao upravitelj zgrade u V., Zagrebačka 13/I, i to 01. siječnja

2019. na temelju Odluke suvlasnika i Ugovora o upravljanju od 01. siječnja 2019., dok je
ranije upravitelj bio M. M. , vlasnik obrta F., a sve na temelju Međuvlasničkog
ugovora sklopljenog 1. prosinca 2012. i Ugovora o upravljanju nekretninom sklopljenog 1.
prosinca 2012., te Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju od 01. ožujka 2014. Kao
upravitelj zgrade temeljem spomenutih Ugovora o upravljanju, ali i Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, tužitelj je ovlašten i dužan organizirati naplatu sredstava zajedničke
pričuve uključujući i prinudnu naplatu, iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja,
- upravitelj drugog ulaza iste zgrade, Zagrebačke 13/II, je javna ustanova Gradski
stanovi, Varaždin,

- kao upravitelj zgrade tužitelj je tuženiku izdavao račune za plaćanje zajedničke
pričuve u mjesečnom iznosu od 1.957,20 kn, koji iznos odgovara umnošku površine
poslovnog prostora od 466,00 m2 x koeficijent 2,00 x 2,10 kn. Naglašava se da su koeficijenti
za izračun pričuve kao i sama visina pričuve za 1 m2 korisne površine poslovnog prostora
regulirani odredbama Međuvlasničkog ugovora. Isto tako u svakom računu vidljiv je datum
dospijeća obveza. Tuženik nikada nije podmirio niti jedan od strane tužitelja izdan mu račun
za zajedničku pričuvu.

- tužitelj, odnosno suvlasnici predmetne zgrade su mišljenja da nikakvo izdvajanje
jednog odnosno dva poslovna prostora iz zajedničke pričuve nije moguće niti dopušteno.
Naime, tuženikov posebni dio neodvojivo je povezan i čini sastavni dio iste nekretnine, a
zajedničku pričuvu dužan je plaćati za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine.
- osporio je vjerodostojnost Međuvlasničkog ugovora br. 02 od 1. srpnja 2013. kojim
ugovorom su suvlasnici predmetne zgrade navodno pristali na izdvajanje tuženikova poslovna
prostor u zaseban ulaz – ULAZ – LJEKARNA, te isti smatra krivotvorinom,

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 4

- ističe da su suvlasnici zgrade Zagrebačka 13/II 2. studenog 2012. naknadno donijeli
odluku da se protive bilo kakvom izdvajanju tuženika iz njihovog ulaza, dok suvlasnici
Zagrebačke 13/I takvu odluku nisu donijeli, jer za izdvajanje tuženikova posebnog dijela nije
niti bila ostvarena većina od 50% plus jedan glas suvlasnika tog ulaza,

- no, čak i da je doista postojao međuvlasnički ugovor temeljem kojeg bi suvlasnici
predmetne zgrade dozvolili tuženiku izdvajanje iz zajedničke pričuve, a nije, takav ugovor u
svakom bi slučaju bio derogiran donošenjem Međuvlasničkog ugovora od dana 1. prosinca

2012. te potom donošenjem Međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 2014., kojim ugovorima su
suvlasnici zgrade Zagrebačka 13/I uredili uzajamne odnose, među kojima je i problematika
plaćanja zajedničke pričuve, te konstatacija da se u sklopu predmetnog ulaza nalazi i poslovni
prostor površine 466 m2, a radi se o jedinom poslovnom prostoru u zgradi, onom u vlasništvu
tuženika, koji je predmet ovog postupka,

- tužitelj je istaknuo da je vezano za ranije razdoblje ovaj sud već pravomoćnom presudom
poslovnog broja Povrv-616/15-17 od 27. lipnja 2016. (potvrđena presudom VTSRH
poslovnog broja Pž-6379/2016-3 od 17. ožujka 2020.) presudio da je tuženik dužan za
predmetni poslovni prostor plaćati zajedničku pričuvu tužitelju kao upravitelju odnosno
ranijem upravitelju M. M., vlasniku obrta F..

Tuženik je u daljnjem tijeku postupka u svom podnesku od 20. listopada 2020. naveo
da postoje dva različita pravna stajališta o tome treba li za izdvajanje iz zajedničke pričuve
suglasnost svih suvlasnika cijele zgrade zajedno ili svakog ulaza posebno. Zbog toga je
tuženik 24. srpnja 2020. podnio ustavnu tužbu te i podnio prijedlog za dopuštenje revizije
protiv presude VTS RH u parničnom predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-
616/15. Posljedično predlaže odrediti prekid ovog postupka do odluke Ustavnog suda RH.
Ističe, nadalje, da iz isprava koje je tužitelj priložio u spis proizlazi da ni ugovori koji su
zaključivani u ime suvlasnika, odnosno etažnih vlasnika zgrade u Zagrebačkoj 13/I nisu
potpisivani od suvlasnika već je ugovorima samo priložena tabela s potpisima svih suvlasnika
te tuženik smatra da ne mogu postojati dva različita mjerila za istu pravnu stvar i to jedno za
tužitelja, a drugo za tuženika.

Tužitelj u dokaznom postupku predlaže izvršiti uvid u svu dokumentaciju koju je
tužitelj dostavio u spis, izvršiti uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-
616/15, Povrv-11/11 i P-556/10 te i po potrebi saslušati svjedoke L. N. i
M. N. Tuženik u dokaznom postupku predlaže izvršiti uvid u predmet
Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-616/15.

Sud je u dokaznom postupku pročitao svu dokumentaciju koju su parnične stranke
dostavile u spis te je i izvršen uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-
616/15, Povrv-11/11 i P-556/10.

Na ročištu za glavnu raspravu odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem
svjedoka L. N. i M. N., a to iz razloga što je odluku o meritumu
spora moguće donijeti na temelju dokumentacije koja je dostavljena u spis te nije potrebno
provoditi predloženo saslušanje.

Na ročištu za glavnu raspravu 4. studenoga 2020. sud je odbio prijedlog tuženika za
određivanjem prekida postupka. Naime, tuženik je u ovom postupku predložio prekid ovog

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 5

postupka do odluke po ustavnoj tužbi koju je tuženik podnio u predmetu Trgovačkog suda u
Varaždinu broj Povrv-616/15. Budući da su za tuženika sporna pravna pitanja zbog kojih je i
ustavna tužba podnesena, ovaj sud smatra da navedeno ne predstavlja prethodno pitanje već
će i ovaj sud u ovom postupku zauzeti svoje pravno stajalište vezano za sporno pravno
pitanje.

Iz analize svih navoda parničnih stranaka te i uvidom u parnični predmet Trgovačkog
suda u Varaždinu broj Povrv-616/15 u kojem se vodi postupak između ranijeg upravitelja
predmetne zgrade (M. M. , vlasnik obrta F.) kao tužitelja i tuženika radi isplate
s osnova neplaćene zajedničke pričuve za razdoblje koje je prethodilo razdoblju za koje
tužitelj u ovom postupku traži isplatu s iste osnove, ovaj sud zaključuje da je između stranaka
sporno:

- da li se u ovom predmetu primjenjuju odredbe Glave 4. trećeg dijela Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV), kojima je uređeno etažno
vlasništvo s određenim omjerima, ili se primjenjuje Glava 3. devetog dijela ZV kojima je
uređeno etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, a time i da li se poslovi upravljanja
razgraničuju na poslove redovne i izvanredne uprave, ili se svi odnosi vezani uz upravljanje
zgradom uređuju isključivo međuvlasničkim ugovorima,

- da li ULAZ – LJEKARNA predstavlja zaseban ulaz koji ima zasebnu pričuvu i
upravitelja, odnosno da li je dopušten i pravnoobvezujući Međuvlasnički ugovor br. 02 od 1.
srpnja 2013.,

- ako ULAZ - LJEKARNA predstavlja zaseban ulaz, da li je tužitelj aktivno legitimiran
za podnošenje ove tužbe, odnosno da li je on kao upravitelj zgrade na adresi Zagrebačka 13/I
ujedno i upravitelj zasebnog ulaza-ljekarna,

- da li, ako ULAZ-LJEKARNA predstavlja zaseban ulaz, je došlo do otkaza Ugovora o
upravljanju od dana 1. prosinca 2012. sklopljenog između M. M. kao upravitelja
i tuženika.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan i tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje
ove tužbe.

Sud je uvidom u isprave utvrdio slijedeće činjenice:

- iz Ugovora od 4. srpnja 1997. (list 49 do 54 spisa) razvidno je da je isti sklopljen
između suvlasnika na adresi Zagrebačka 13 i da je istim između ostalog uređeno upravljanje
nekretninom, plaćanje pričuve i tko je predstavnik stanara – M. B..

- iz Sporazuma od 29. studenog 1999. (list 55 spisa) razvidno je da je sklopljen između
suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/II te da su istim
suvlasnici spomenuta dva ulaza zgrade uredili međusobne odnose u pogledu plaćanja pričuve
za poslovni prostor koji je danas u vlasništvu tuženika,

- iz Međuvlasničkih ugovora od 1. prosinca 2012. i 1. ožujka 2014. (list 71 do 76, 81 do
89 spisa) razvidno je da su sklopljeni između suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/I te da su
istima suvlasnici ugovorili da upravljanje zgradom na adresi Zagrebačka 13/I povjere
upravitelju M. M. kao vlasniku obrta F., kao i da ugovor o upravljanju
zgradom koji će biti sklopljen s tužiteljem mogu otkazati samo suvlasnici koji zajedno imaju
većinu suvlasničkih dijelova,

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 6

- iz Ugovora o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012. i 1. ožujka 2014. (list 77
do 80, list 91 do 98 spisa) razvidno je da su sklopljeni između suvlasnika na adresi
Zagrebačka 13/I i M. M. kao upravitelja zgrade na navedenoj adresi, kojim su
suvlasnici poslove upravljanja zgradom povjerili tužitelju kao upravitelju, u ranijem ugovoru
na rok od 12 mjeseci, a u kasnijem ugovoru na neodređeno vrijeme. Sukladno čl. 14. oba
ugovora ove ugovore mogu otkazati samo suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih
dijelova.

- iz utuženih računa (list 99 do 132 spisa) razvidna je visina, način obračuna i dospijeće tražbine,

- iz Odluke o protivljenju izdvajanju suvlasnika Zagrebačke 13/II od 2. studenog 2012.
(listovi 155 do 158; odluka se nalazi u spisu Trgovačkog suda u Varaždinu Povrv-616/15),
razvidno je da su suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/II izjavili da se protive izdvajanju
Lj. S. kao poseban, treći ulaz,

- iz Međuvlasničkog ugovora br. 02 (listovi 135 do 150 spisa) razvidno je da su u
istome kao stranke navedeni suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnici na adresi
Zagrebačka 13/II te da je istim ugovoreno da se poslovni prostor u vlasništvu Lj.
S. izdvoji u zasebnu cjelinu ULAZ – LJEKARNA, te da predstavnik zasebnog ulaza
bude ravnatelj Lj. S.,

- iz Potpisnih lista koje su prilog Međuvlasničkog ugovora br. 02 razvidno je da na
istima nije naznačen datum te da su potpisne liste potpisali suvlasnici s ukupno 45,5%
vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade na adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnici s ukupno 58%
vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade na adresi Zagrebačka 13/II,

- iz Ugovora o upravljanju nekretninom (listovi 151 do 154 spisa) razvidno je da je isti
sklopio tuženik kao jedini suvlasnik navodno zasebne cjeline ULAZA-LJEKARNE s trećom
osobom M. A. d.o.o. iz Š. (direktor Z. S.) te
kojim je trećoj osobi povjeren posao upravljanja tom zasebnom cjelinom.

- iz Otkaza ugovora o održavanju zgrade od 30. ožujka 2013. (listovi 159 do 160 spisa)
razvidno je da je tuženik M. M. uputio dopis kojim ga obavještava da mu
otkazuje Ugovor o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012.,

- iz Ugovora o upravljanju nekretninom broj 7/19 od 1. siječnja 2019. (listovi 63 do 70
spisa) razvidno je da su suvlasnici zgrade u V., Zagrebačka 13/I poslove upravljanja
nekretninom povjerili ovdje tužitelju kao upravitelju i to od 1. siječnja 2019.

Iz zk. izvadaka za nekretninu upisanu u zk. ul. 13804, k.o. V. (u osnivanju) (čiju
vjerodostojnost tuženik nije osporio) razvidno je da se radi o nekretnini na kojoj je
uspostavljeno etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, odnosno da na istoj nije
uspostavljeno etažno vlasništvo s određenim omjerima te se na odnos između suvlasnika
nekretnine ne može primjenjivati Glava 4. trećeg dijela ZV, već se primjenjuju odredbe Glave

3. devetog dijela ZV. Slijedom toga, u konkretnom slučaju uzajamni odnosi suvlasnika u vezi
s upravljanjem i korištenjem nekretnine mogu se uređivati isključivo međuvlasničkim
ugovorom sukladno čl. 375. ZV, pri čemu ne postoji razgraničenje između poslova redovne i
izvanredne uprave.

Zbog navedenog sud nije utvrđivao da li situacija u kojoj suvlasnici nekretnine
odlučuju o izdvajanju jednog posebnog dijela nekretnine koji je neodvojivo povezan sa
suvlasništvom cijele nekretnine u samostalnu cjelinu glede upravljanja predstavlja posao
redovne ili izvanredne uprave te navedeno nije od važnosti za odluku o meritumu.

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 7

Nadalje, budući da suvlasnici nekretnine međuvlasničkim ugovorom slobodno uređuju
svoje međusobne odnose, sud smatra da suvlasnici nekretnine međuvlasničkim ugovorom
mogu slobodno urediti svoje odnose, pa i glede toga da se određeni zajednički suvlasnički dio
nekretnine smatra zasebnom cjelinom u smislu da isti ima zasebno uređen režim plaćanja
pričuve i zasebnog upravitelja. Navedeno proizlazi i iz Uredbe o održavanju zgrada (Narodne
novine, broj 64/97) koja u čl. 3. propisuje što se sve smatra zajedničkim dijelovima zgrade
(između ostalog i pročelja zgrade uključivo prozori i vrata), no cit: „samo ako suvlasnici
zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije“, iz čega također proizlazi da isti mogu
odrediti i da neki zajednički dio ne bude smatran zajedničkim dijelovima zgrade što se tiče
pričuve i upravitelja.

Slijedom navedenog sud utvrđuje da je dopušteno i zakonito sklapanje međuvlasničkih
ugovora sa sadržajem kako je naveden u Međuvlasničkom ugovoru br. 2. u ovom predmetu.

U pogledu navoda tužitelja da Međuvlasnički ugovor br. 2 nije valjan jer je isti kako
tužitelj tvrdi krivotvoren, ovaj sud ističe da navedeno pitanje predstavlja prethodno pitanje o
čijem rješenju ovisi meritorna odluka u ovom predmetu. Tužitelj u spis nije dostavio dokaz da
je radi utvrđivanja počinjenja kaznenog djela pokrenuo kazneni postupak, a kako bi sud
mogao prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, radi
čega je sam riješio o prethodnom pitanju.

U tom smislu se ističe da iz spornog Međuvlasničkog ugovora br. 2 nije razvidno da
potpisne liste ne bi bile sastavljene istodobno s ugovorom, odnosno da je Međuvlasnički
ugovor br. 2 sastavljen naknadno. Na potpisnim listama napisano da se radi o Prilogu 1.
Međuvlasničkom ugovoru i Prilogu 2. Međuvlasničkom ugovoru, a u pogledu navoda da na
istima nije naznačen datum, ističe se da datum nije naznačen niti na potpisnoj listi koja je
prilog Međuvlasničkom ugovoru od 1. ožujka 2014. te sud unatoč tome navedeni ugovor
smatra vjerodostojnim dokazom.

Tužitelj nije predložio druge dokaze kojima bi sa sigurnošću dokazao neistinitost
isprave te je sud s učinkom u ovom parničnom postupku u skladu sa čl. 12. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je Međuvlasnički ugovor
br. 02 istinita isprava i vjerodostojan dokaz u ovom predmetu.

Međutim, sud je utvrdio da navedeni Međuvlasnički ugovor br. 02 nije obvezujući za
suvlasnike zgrade na adresi Zagrebačka 13/I, jer isti nisu potpisali potpisnu listu dovoljnom
većinom glasova računatim po suvlasničkim dijelovima, već su listu potpisali suvlasnici sa
ukupno 45,5% suvlasničkih dijelova zgrade na adresi Zagrebačka 13/I.

Naime, iz Ugovora od 4. srpnja 1997. kojim su suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/I
uredili svoje međusobne odnose te su imenovali svog predstavnika, razvidno je da su
suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. 13804, k.o. V. (u osnivanju) još 1997. svoje
međusobne odnose uredili na način da suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/I odlučuju
odvojeno od suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/II te da imaju svoje vlastite predstavnike.
Navedeno je razvidno i iz Sporazuma koji su sklopili suvlasnici zgrade na adresi Zagrebačka
13/I sa suvlasnicima na adresi Zagrebačka 13/II od 29. studenog 1999., a koji su pritom bili

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 8

zastupani svaki po svom predstavniku: S. G. i J. Š., a kojim su uredili
međusobne odnose u pogledu plaćanja pričuve za poslovni prostor. Navedeno je, u konačnici,
vidljivo i iz Međuvlasničkih ugovora od 1. prosinca 2012. i 1. ožujka 2014. kao i iz Ugovora
o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012. i od 1. ožujka 2014., te i Ugovora o
upravljanju od 1. siječnja 2019. a koje su ugovore sklapali isključivo suvlasnici na adresi
Zagrebačka 13/I međusobno te s M. M. kao upraviteljem odnosno sada
tužiteljem kao upraviteljem.

Nadalje, tuženik je Međuvlasnički ugovor br. 2 doista sastavio na način da isti
obuhvaća suvlasnike obje zgrade (Zagrebačka 13/I i Zagrebačka 13/II) te je sastavio dvije
odvojene potpisne liste. No, budući da su suvlasnici nekretnine na adresama Zagrebačka 13/I i
Zagrebačka 13/II svoje odnose od 1997. uredili na način da odluke donose odvojeno, kao dva
odvojena ulaza, te da naknadno ovakvo uređenje nisu mijenjali novim međuvlasničkim
ugovorom, već su, upravo suprotno, sve iduće međuvlasničke ugovore sklopili upravo kao
dva odvojena ulaza odnosno subjekta, ovaj sud smatra da Međuvlasnički ugovor br. 02. nije
obvezujući za suvlasnike ulaza Zagrebačka 13/I temeljem čl. 375. st.3. ZV, jer ga nisu
potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih
dijelova zgrade na adresi Zagrebačka 13/I.

Slijedom navedenog sud smatra da se na odnose između suvlasnika na adresi
Zagrebačka 13/I te na predmetni pravni odnos primjenjuju isključivo Međuvlasnički ugovor
od 1. prosinca 2012. sklopljen između suvlasnika zgrade na adresi Zagrebačka 13/I,
Međuvlasnički ugovor od 1. ožujka 2014. sklopljen između suvlasnika zgrade na adresi
Zagrebačka 13/I, te Sporazum od 29. studenog 1999. sklopljen između suvlasnika zgrade na
adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnika zgrade na adresi Zagrebačka 13/II.

Iz svega iznesenog jasno proizlazi da ULAZ – LJEKARNA nikada nije predstavljao i
da ne predstavlja zaseban ulaz koji ima zasebnu pričuvu i upravitelja. Ističe se da time nije
valjan niti Ugovor o upravljanju nekretninom od 1. srpnja 2013. koji je sklopio tuženik s M.
A. d.o.o., no navedeno nije predmet ovog postupka te sud navedeno neće posebno
analizirati.

Slijedom navedenog, tuženik je dužan plaćati pričuvu na način kako je to ugovoreno u
Sporazumu od 29. studenog 1999. odnosno na način da da polovicu sredstava s osnova
pričuve (za jedan poslovni prostor) uplaćuje na račun suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/I, a
polovicu (za drugi poslovni prostor) na račun suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/II, te u
iznosima koji su ugovoreni u Međuvlasničkim ugovorima od 1. prosinca 2012. i 1. ožujka

2014. u čl. 6. i 7.

Nadalje, u pogledu aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka ističe se da
je iz isprava razvidno da nije nastupio niti otkaz Ugovora o upravljanju nekretninom od 1.
prosinca 2012., za koji tuženik navodi da je nastupio 30. lipnja 2013., a budući da je ugovor
tužitelju otkazao ravnatelj (nepostojećeg) zasebnog ULAZA – LJEKARNE protivno odredbi
čl. 14. Ugovora o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012., kojim su suvlasnici uredili da
ugovor mogu otkazati samo suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova.

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 9

Slijedom navedenog, Ugovor o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012. koji su s
M. M. sklopili suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/I zastupani po
predstavniku L. N., nikada nije otkazan,te je bio na snazi sve do sklapanja novog
Ugovora o upravljanju nekretninom od 1. ožujka 2014. koji su s M. M.
sklopili suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/I zastupani po predstavniku M. N., a
koji je na snazi do 31. prosinca 2018. odnosno zaključuje se da je do 31. prosinca 2018.
upravitelj zgrade bio upravitelj zgrade na adresi Zagrebačka 13/I, bio M. M. kao
vlasnik obrta F. koji je bio ovlašten sukladno čl. 2. Ugovora o upravljanju nekretninom
od 1. prosinca 2012. i od 1. ožujka 2014. te sukladno čl. 380. i čl. 379. ZV organizirati naplatu
sredstava pričuve te poduzeti i prisilnu naplatu iste. Od dana 1. siječnja 2019. kao dana kada
je sklopljen Ugovor o upravljanju nekretninom broj 7/19 upravitelj predmetne nekretnine je
ovdje tužitelj te je posljedično tužitelj ovlašten naplaćivati sredstva zajedničke pričuve za
utuženo razdoblje od srpnja 2016. do travnja 2019.

U pogledu visine tražbine, iako tuženik istu nije izričito osporio, ističe se da je
obračunata u skladu čl. 6. i 7. Međuvlasničkih ugovora od 1. prosinca 2012. i od 1. ožujka

2014., a što je naznačeno i na svakom pojedinom utuženom računu.

Slijedom svega navedenog sud je temeljem čl. 374., čl. 375., čl. 379., čl. 380. ZV
ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je platni nalog u tom dijelu održan na snazi u
skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP. Tuženiku je naloženo da plati i dugovane zatezne kamate
temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

Napominje se završno da je u parničnom postupku koji je vođen kod Trgovačkog suda
u Varaždinu pod brojem Povrv-616/2015 donesena pravomoćna odluka odnosno da je VTS
RH u cijelosti potvrdio pravne stavove iznesene u prvostupanjskoj odluci. Iz navedenih
stavova proizlazi, dakle, da je tuženik dužan plaćati pričuvu upraviteljima zgrade i to ranije
M. M. kao vlasniku obrta F. odnosno od siječnja 2019. tužitelju kao
upravitelju zgrade. Pravni stavove prezentirane od strane sudova u tom predmetu preuzeo je i
ovaj sud u ovom parničnom postupku.

Točkom 2. izreke presude ukinut je dio platnog naloga sadržan u predmetnom rješenju
o ovrsi javnog bilježnika i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže platiti s osnova predvidivih
troškova ovršnog postupka iznos od 975,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom,
a to iz razloga što navedeni troškovi zbog činjenice da je tuženik izjavio prigovor protiv
rješenja o ovrsi nisu nastali.

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) kojom je propisano da stranka koja u cijelosti
izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na
naknadu troškova postupka tužitelju.

Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika:

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 10

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 6. Pravilnika o
nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine,
broj: 8/11 i 114/12 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) u iznosu od 1.269,31 kn (uključen
PDV),

- trošak javnobilježničke dostava u predmetu javnog bilježnika prema čl. 3. Pravilnika u
iznosu od 37,50 kn (uključen PDV),

- trošak sastava prijedloga za ovrhu prema Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u
daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV),

- trošak prema Tbr.44 Tarife u iznosu od 37,50 kn (uključen PDV),

te u fazi parničnog postupka kod suda:

- sastav podneska od 28. rujna 2020. po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu
od 1.250,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu 04. studenoga 2020. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u
iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV),

- trošak na ime sudske pristojbe za presudu u iznosu od 1.015,00 kn.

Sumarno je, dakle, tužitelju priznat trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 6.109,31
kn. Dio troška koji je nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika u iznosu od

2.594,31 kn dosuđen je tužitelju u točci 1. izreke dok je u točci 3. tuženiku naložena platež
iznosa od 3.515,00 kn kao dio troška koji je nastao u parničnoj fazi postupka pred sudom. Na
dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata i to na iznos od 2.594,31 kn (dio troška
nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika) tekuća od dana donošenja rješenja o
ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona, a na preostali dosuđeni
trošak u iznosu od 4.140,00 kn tuženik je dužan platiti zateznu kamatu tekuću od dana
donošenja ove presude u skladu sa čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Varaždinu 11. prosinca 2020.

Sudac:

Denis Krnjak

Poslovni broj: 10 Povrv-117/2020-11 11

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od
dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno
obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može
podnijeti žalbu u roku od 8 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga
suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja: OD V. & V., j.t.d., V.

- pun. tuženika: mr. M. R., odvjetnik iz V.