Poslovni broj: 4 P-234/2020-14

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. C., O. cesta 15 c, Republika Slovenija, OIB … koje zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u S. & M. j.t.d. odvjetničko društvo iz O. protiv tuženika V.-O. d.o.o. O., …. OIB …., koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u O. društvu K. I. P. d.o.o. Z., radi stjecanja bez osnove (vps 658.718,59 kn), nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 5. studenoga 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavljene presude 11. prosinca 2020.,                                                                                 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87.053,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom počam od 15.03.2018. do isplate, a sve po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

 

              2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od  25.337,50 kn (dvadesetpet tisuća tristotrideset sedam kuna i pedeset lipa) u roku od 8 dana.

 

             

Obrazloženje

             

             

Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi je na temelju Sporazuma o projektu poboljšanja vodokomunalne infrastrukture grada Osijek izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda sklopljenog 19. studenoga 2014. pod brojem nabave 40-13 između tuženika i Zajednice izvođača G. D.O.O. O. i D. F.-kasnije S. I. F., tužitelj kao nominirani podizvođač koji nije član spomenute zajednice izvođača je sklopio dana 28. prosinca 2015. s G. D..O.O. O., Ugovor br. 601/15 o izvođenju radova prema projektu na dubokom temelju II i III faze na građevini "Izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada O." kao i  I. dodatka tom Ugovoru od 1. rujna 2016., te II. dodatka tom Ugovoru od 5. prosinca 2016.

 

Tužitelj nadalje navodi da su u navedenom Ugovoru i dodacima utanačena primjena FIDIC uvjetima ugovora za postrojenje i projektiranje i građenje za elektrotehničke i strojarske građevinske i inženjerske radove po projektima izvođača (izdanje 1999. tzv. Žuti fidic), tehničkim specifikacijama i drugim ispravama, standardima i normativima kao i zakonskim odredbama RH i Pravilima struke. Tužitelj tvrdi da je od 26. rujna 2016. do 6. prosinca 2017. u cijelosti izvršio ugovorene radove, te je putem više ugovora o cesijama sklopljenih s G. kao cedentom i tuženikom kao cesusom naplatio vrijednost izvedenih radova, koje je tuženik umanjio (sustegnuo) za 10% na ime depozita za osiguranje otklanjanja nedostataka u jamstvenom roku temeljem članka 12. stav 4. Ugovora o građenju broj 601/1 od 28. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 87.053,20 EUR.  Navodi da je tužitelj predao naručitelju G. za korist tuženika bjanko zadužnicu i bankovnu garanciju na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, te je zatražio u smislu stavka 5. članka 12. spomenutog Ugovora oslobađanje depozita u iznosu od 87.053,20 EUR.

 

Tužitelj također navodi da je G. D.O.O. dana 18. svibnja 2018. oslobodila zadržani depozit tužitelja, međutim tuženik ni tada isti nije isplatio tužitelju. Navodi da se u nekoliko navrata obraćao tuženiku da u skladu ugovorenim i izvedenim radovima isplati zadržani depozit, a što je tuženik odbio. Također navodi da je e mailom od 14.6.2018. tuženik uvjeravao tužitelj da je tek 8. lipnja 2018. dobio od nadzornog inženjera potvrđenu okončanu situaciju, te da će potraživanje biti plaćeno čim dobiju odgovore na sva pitanja. 

 

Tužitelj navodi da je tuženik kao naručitelj radova sa Zajednicom izvođača G. d.o.o. i S. I. 24. listopada 2018. raskinuo ugovorni odnos zbog kršenja ugovornih obveza od strane izvođača, te odbija isplatiti sustegnuti iznos tužitelju pozivom da s tužiteljem nije u ugovornom odnosu i da mu ništa ne duguje. Raskidom ugovora i obustavom radova na predmetnom projektu tuženik nema daljnje osnove za zadržavanje neisplaćenog iznosa za izvedene radove tužitelj kao nominiranog podizvoditelja. Navodi da je radove završio 6.12.2017.  10 mjeseci prije raskida, te da ih je predao tuženiku i Zajednici izvođača bez prigovora i reklamacija. Tužitelj  smatra da je tuženik temeljem članka 223. stav 1. Zakona o javnoj nabavi bio dužan neposredno platiti podugovaratelju-tužitelju za dio ugovora koji je sam izvršio. Navodi da je 31.1.2019. o svemu pisano izvijestio tuženiku s priloženim i od strane G. ovjerenim pisanim izjavama u smislu članka 54. i 139. Zakona o gradnji. Tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti da tuženik kao naručitelj po okončanju radova tužitelja na projektu izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada O. vrati zadržani – sustegnuti iznos depozita za radove koje je tužitelj izveo i predao bez nedostataka, pa je svrha osiguranja zbog kojeg zadržan depozit prestala predajom zadužnice i bankovnih garancija, a pogotovo prestankom ugovornog odnosa sa Zajednicom izvođača G. i S. I. s kojima tužitelj nije u nikakvom odnosu solidarne odgovornosti prema tuženiku za izvedene ili neizvedene radove. Predlaže da sud temeljem odredbe članka 1111. stav 1. i 3. ZOO-a donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87.053,20 EUR sa pripadajućom kamatom od 15.3.2018. do isplate po stopi koja se određuje člankom 29. ZOO-a.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Čini nespornim da je tuženik u svojstvu naručitelja radova u ugovornom odnosu sa zajednicom društava koju čine G. D..O.O. i D. P., koji su zajedno izvođači radova prema Sporazumu br. 40-13 za izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada O. od 19. studenoga 2014.  Nesporno je da se na Sporazum primjenjuju posebni i opći uvjeti Ugovora (fidic). Tuženik je  24. listopada 2018. raskinuo Sporazum 40-13 zbog razloga na strani izvođača, te nema saznanja o sudbini Ugovora o građenju broj 601/15 od 28.12.2015. i pripadajućih dodataka. Tuženik navodi da su pravne posljedice raskida sporazuma regulirane odredbama Općih i posebnih uvjeta ugovora, koje se odnose na zadržane iznose. Navodi da budući je Sporazum raskinut nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje zadržanih iznosa. Nadalje navodi da je inženjer sastavio obračun na dan raskida Sporazuma, a temeljem Općih uvjeta Ugovora te utvrdio dugovanje tuženika prema izvođaču radova u iznosu od 27.096,92 kn, koji iznos je tuženik uplatio društvu I. d.o.o. pravnom sljedniku G. D..O.O. dana 17.4.2020.

 

              Tuženik nadalje navodi da nije stranka ugovora o građenju broj  601/15, pa nema nikakva prava niti obveze prema tužitelju, a iz članka 12. stavak 4. i 5. je vidljivo pravo zadržanja depozita od 10% pripada G. D..O.O., te je to obveza tužitelja, te da se G. obvezuje osloboditi depozit nakon dostave odgovarajućih jamstava. Tuženik nadalje navodi da je trgovačko društvo G. D.O.O. pripojena društvu I. d.o.o. nad kojim je rješenjem ovoga suda St-461/2019 7. kolovoza 2019. otvoren predstečajni postupak, te da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu iz Ugovora o građenju br. 601/15, te zaključuje da tužitelj temeljem odredbi Stečajnog zakona  nema potraživanje prema pravnom sljedniku G. D.O.O. Tuženik zaključuje da tužitelj više nam tražbinu koju može ostvariti, pa nema niti umanjenje imovine na njegovoj strani u smislu članka 1111. st. 1 ZOO. Tuženik također navodi da su odredbama Zakona o javnoj nabavi na koje se poziva tužitelj regulirani odnosi i način plaćanja pod ugovaratelja, te da temeljem ovog Zakona stranke nisu u poslovnom odnosno ugovornom odnosu, te da je izvođač temeljem Sporazuma br. 40-13 dostavljao tuženiku kao naručitelju prijedlog rasporeda plaćanja, a koji je vršen temeljem zaključenih ugovora o cesiji. Tuženik poriče da su ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove te se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

 

              U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Sporazum br. 40-13 (str. 5-8 spisa), konto kartica, dopis tužitelja s kontom kartice, Ugovor br. 601/15 od 28.12.2015. s I. dodatkom od 1. rujna 2016. i dodatkom II od 5. prosinca 2018., Ugovor o cesiji s dopisima tuženika (str. 18-28, 39-55 spisa), dopis G. d.o.o. OD 18.5.2018., Garancija za dobro izvršenje ugovornih obveza od 18. lipnja 2018., e-mail poruka od 15. srpnja 2019., Izvršnica s potvrdom o ovjeri potpisa, dopis tužitelja od 31.1.2019., pisana izjava izvođača od 15.5.2018., Obavijest o raskidu Sporazuma od 24.10.2018., Posebni uvjeti ugovora (str. 87-121 spis), Opći uvjeti ugovora (str.122-137 spisa), dopis tuženika od 19.11.2019., Izvod prometa po računu tuženika (str. 139 spisa), povijesni izvadak iz registra za I. d.o.o., rješenje St-461/2019 od 7. kolovoza 2019., rješenje St-461/2019 od 6. srpnja 2020., dopis tuženika uz obračun na dan raskida ugovora s prilozima (str. 196-199 spisa), rješenje tuženika od 19. travnja 2019., odluka inženjera od 23.9.2019. s obračunom  (str. 202-206 spisa), 8. začasna situacija od 28.11.2017., te građevinska knjiga od 25.10.2017., raspored plaćanja prema realizaciji radova od strane izvođača radova i podizvoditelja (str. 219 spisa), račun  2017-0012 od 25.7.2017., Mišljenje Ministarstva gospodarstva poduzetništva i obrta od 1. prosinca 2017.

 

              Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je tuženik kao naručitelj s G. D.O.O. O., kao nositeljem zajednice izvođača i D. kao članom zajednice izvođača zaključio Sporazum br. 40-13 o projektu poboljšanja vodokomunalne infrastrukture grada O. i izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda od 19. studenoga 2014., te da je Sporazum raskinut 24. listopada 2018.

 

              Nije sporno da je između G. D.O.O. kao naručitelja i G. d.o.o. kao izvođača zaključen Ugovor br. 601/15 o izvedbi projekta dubokog temelja II. i III. faze na građevini izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada O., kao i I. Dodatak od 16. rujna 2018. i II. Dodatak od 5. prosinca 2016.

 

              Nije sporno da su radovi po Ugovoru 601/15 izvedeni, a računi tužitelja su  plaćani putem cesija zaključenih između G. D.O.O. kao cedenta i G. d.o.o. kao cesionara, od strane ovdje tuženika.

 

              Nije sporno da je trgovačko društvo G. D.O.O. pripojeno društvu I. d.o.o., te da je nad istim rješenjem ovoga suda St-461/2019 otvoren predstečajni postupak u kojem ovdje tužitelj temeljem Ugovora br. 601/2015 i dodataka nije prijavio potraživanje.

 

              Tijekom postupka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 87.053,20 EUR ili 658.718,59 kn, koji predstavlja 10% na ime zadržanih iznosa za obavljene radove po Ugovoru 601/2015 temeljem stjecanja bez osnove.

 

              Iz odredbe članka 12. stav 1. Ugovora br. 601/15 od 28. prosinca 2015. je vidljivo da za izvedene radove izvođač daje jamstvo sukladno važećim zakonskim propisima. Izvođač jamči stabilnost i sigurnost građevina  u okviru projektnih parametara naročito diferencijalna i ukupna slijeganja objekata te preuzimanje sila uzgona nastalih djelovanjem podzemnih i površinskih voda. Izvođač jamči projektne parametre kod svih kombinacija opterećenja građevina (puno/prazno-djelomično puno/prazno). Iz stavka 4. istog članka je vidljivo  da naručitelj ima pravo zadržati depozit u iznosu od 10% ukupno ugovorene  vrijednosti radova na ime otklanjanja nedostataka u jamstvenom roku.

 

              Iz dopisa G. D.O.O. od 18. svibnja 2018. je vidljivo da obavještava, ovdje tužitelja G. d.o.o., da oslobađa zadržani depozit po točno navedenim računima  te i dalje zadržava pravo glede depozita i jamstva kvalitete radova i otklanjanja nedostataka u ukupnom iznosu od 742.828,98 kn.

 

              Iz naprijed citiranih odredbi Ugovora i dopisa G. D..O.O., sud zaključuje da tužitelj ima tražbinu prema G. D.O.O. na ime zadržanih iznosa. Temeljem odredbi Stečajnog zakona tužitelj je mogao svoju tražbinu prema G. D..O.O. – pravnom sljedniku I. d.o.o. prijaviti u predstečajnom postupku kod ovoga suda St-461/2019.

 

              Prema odredbi članka 602. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi se suradnici  mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču.

 

              Imajući u vidu sadržaj ovog članka sud zaključuje da se isti odnosi na način plaćanja, te da je tužitelj svoje potraživanje temeljem Ugovora br. 601/2015 od G. D.O.O. naplaćivao putem cesija, neposredno od tuženika. Sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tužitelja da temeljem ove odredbe može od tuženika tražiti neplaćene zadržane iznose.

 

              Kako tužitelj tijekom postupka nije naveo bilo kakav iznos kojeg, ovdje tuženik, duguje G. D.O.O. (I. d.o.o.), temeljem Sporazuma broj 40-13 iz 2014., sud je mišljenja da je neosnovano pozivanje tužitelja na ovu zakonsku odredbu. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da je tuženik po raskidu Sporazuma sačinio obračun (str. 195-196 spisa), te G. D.O.O. uplatio iznos od 27.096,92 kn dana 17. travnja 2020. (str. 139 spisa).

 

              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj obavio sve radove iz Ugovora 601/2015, te da je G. D.O.O. zadržala 10% od ukupno ugovorene vrijednosti radova temeljem odredbe članka 12. stav 4. Ugovora, a tužitelj svoje potraživanje na ime zadržanih iznosa nije prijavio u predstečajnom postupku I. d.o.o. kao pravnog sljednika G. d.o.o. kako je tuženik nakon raskida Sporazuma sačinio obračun, te G. d.o.o. uplatio iznos od 27.096,92 kn, sud zaključuje da je neosnovano potraživanje tužitelja  pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a.

             

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 25.337,50 kn koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od  6.590,00 kn, sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 500,00  kn i pristup na 2 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 6.590,00 kn, PDV u iznosu od 5.067,50 kn

 

              Sud nije priznao tuženiku sastav podneska od 29. rujna 2020., jer je nepotreban, kao ni sudske pristojbe po odluci suda, jer bi tuženik imao pravo na pristojbu na odgovor na tužbu, a ista se u skladu s odredbom članka 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP) plaća po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici.

 

             

Osijek, 11. prosinca 2020.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u  roku od 15 dana od dana objave.