Poslovni broj: 12 Gž R-1012/18-3

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-1012/18-3

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. I. iz Đ., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik iz O., protiv tuženika R. H., OIB: …, za M. u. p., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-97/2017-21 od 28. svibnja 2018., dana 11. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   je

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-97/2017-21 od 28. svibnja 2018. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

             

              O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              "I/ O d b i j a   se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Tuženik R. H., M. u. p. OIB: …, dužan je isplatiti tužitelju J. I. iz Đ. …, OIB: …, s naslova prekovremenog rada, kao rada  nastalog promjenom rasporeda smjena, a koja promjena nije najavljena 7 dana unaprijed, ukupno iznos od 11.957,05 kn (slovima: jedanaesttisućadevetstotinapedesetsedamkuknapetlipa), i to novčani iznos od: 

 

-              124,39 kn s kamatom od 6. rujna 2011.,

-              130,04 kn s kamatom od 6. listopada 2011.,

-              136,24 kn s kamatom od 6. svibnja 2012.,

-              93,29  kn s kamatom od 6. lipnja 2012.,

-              289,50 kn s kamatom od 6. srpnja 2012.,

-              617,71 kn s kamatom od 6. kolovoza 2012.,

-              142,84 kn s kamatom od 6. rujna 2012.,

-              419,78 kn s kamatom od 6.listopada 2012.,

-              428,51 kn s kamatom od 6.studenog 2012.,

-              132,74 kn s kamatom od 6. prosinca 2012.,

-              139,06 kn s kamatom od 6. siječnja 2013.,

-              401,53 kn s kamatom od 6. ožujka 2013.,

-              128,79 kn s kamatom od 6. svibnja 2013.,

-              274,48 kn s kamatom od 6. srpnja 2013.,

-              123,19 kn s kamatom od 6. kolovoza 2013.,

-              901,52 kn s kamatom od 6. rujna 2013.,

-              785,33 kn s kamatom od 6. studenog 2013.,

-              539,69 kn s kamatom od 6. prosinca 2013.,

-              225,38 kn s kamatom od 6. siječnja 2014.,

-              225,38 kn s kamatom od 6. svibnja 2014.,

-              193,18 kn s kamatom od 6. lipnja 2014.,

-              134,92 kn s kamatom od 6. srpnja 2014.,

-              615,95 kn s kamatom od 6. kolovoza 2014.,

-              236,11 kn s kamatom od 6. rujna 2014.,

-              128,79 kn s kamatom od 6. listopada 2014.,

-              246,38 kn s kamatom od 6. studenog 2014.,

-              531,26 kn s kamatom od 6. prosinca 2014.,

-              123,19 kn s kamatom od 6. siječnja 2015.,

-              371,88 kn s kamatom od 6. ožujka 2015.,

-              482,96 kn s kamatom od 6. travnja 2015.,

-              386,37 kn s kamatom od 6. svibnja 2015.,

-              961,32 kn s kamatom od 6. lipnja 2015.,

-              277,18 kn s kamatom od 6. kolovoza  2015.,

-              236,11 kn s kamatom od 6. rujna 2015.,

-              386,37 kn s kamatom od 6. listopada 2015.,

-                50,60 kn s kamatom od 6. prosinca 2015.,

-              153,99 kn s kamatom od 6. siječnja 2016.,

-                46,20 kn s kamatom od 6. travnja 2016.,

-              134,92 kn s kamatom od 6. svibnja 2016.,

 

a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa u visini  eskontne  stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj  za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za  tri postotna poena, do isplate.

 

2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

              kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tužitelju  J. I. iz Đ. …, OIB: …, da tuženiku R. H., M. u. p. OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 8 dana."

 

              Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao radnika tuženika) za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada nastalog promjenom rasporeda smjena koja promjena nije najavljena 7 dana unaprijed.

 

              Iz dosada provedenog postupka proizlazilo bi da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika kao policijski službenik, da je u spornom razdoblju (od kolovoza 2011. do travnja 2016.) tužitelj bio djelatnik Interventne jedinice policije, Policijske uprave O.-b.; da je rad tužitelja u tom razdoblju bio organiziran kao smjenski rad i da tuženik kao poslodavac nije tužitelja obavještavao o rasporedu rada tjedan dana unaprijed (ukoliko je došlo do promjene rasporeda radnog vremena).

 

              Tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 11.957,05 kuna s naslova prekovremenog rada kao rada nastalog promjenom rasporeda smjena smatrajući da se ostvario u spornom razdoblju (od kolovoza 2011. do travnja 2016.) prekovremeni rad nastao vezano uz to što tužitelj nije 7 dana unaprijed bio obaviješten o promjeni rasporeda smjena te da je tuženik kao poslodavac bio dužan temeljem odredbe čl. 8. st. 4. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13 i 153/13 – dalje: KU/13) obavijestiti ga o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed u pisanom obliku s točno naznačenim satom početka rada.

 

              Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu utuženog iznosa od 11.957,05 kuna smatrajući da tužitelj nije dokazao tijekom postupka da je u utuženom razdoblju uslijed činjenice da nije obaviješten 7 dana unaprijed duže radio odnosno ostvario višak sati preko redovnog fonda sati te da bi mu u tom smislu pripadalo pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad.

 

              Prema odredbi čl. 8. st. 1. KU/13 puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno, a prema st. 2. istog članka tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka. Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada (st. 3.), dok je st. 4. istog članka propisano da službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/13 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to (između ostalog) za prekovremeni rad 50 %, da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana (st. 6.) te je st. 7. propisano da je rad u prvoj smjeni od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sata te u trećoj smjeni od 22,00 do 06,00 sati. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (st. 9. istog članka), dok je st. 10. propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve – dvije druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 10.), a st. 11. je propisano da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

 

              U ovome je predmetu prvostupanjski sud propustio utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a na što osnovano ukazuje žalitelj u žalbi.

 

              Naime, da bi se mogla ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu utuženog iznosa s naslova prekovremenog rada kao rada nastalog promjenom rasporeda smjena, a koja promjena nije najavljena 7 dana unaprijed potrebno je utvrditi je li u spornom razdoblju (od kolovoza 2011. do travnja 2016.) dolazilo do promjene rasporeda smjena, a koja nije bila najavljena 7 dana unaprijed pa shodno tome postoje li sati rada koji ne ulaze u mjesečni redovni fond sati, pri čemu je za dodati da navedeno nije jasno iskazano niti u nalazu i mišljenju financijskog vještaka u ovom predmetu niti su u tom smislu dani jasni i dostatni razlozi u prvostupanjskoj presudi. Dakle, samo zbog činjenice da postoji rad koji nije najmanje 7 dana unaprijed najavljen radniku (a kad se radilo o promjeni rasporeda smjena) ne znači da se odmah radi o prekovremenom radu jer radnik može ostvariti prava na naknadu odnosno isplatu plaće s osnova prekovremenog rada samo u slučaju kad ostvari fond sati koji je jednak ili manji od redovnog fonda radnog vremena. Također se niti ponašanje tuženika koji nije poštovao čl. 8. Kolektivnog ugovora (po kojem je bio dužan 7 dana unaprijed, osim u slučaju hitnosti u pisanom obliku obavijestiti radnika) ne može sankcionirati time da se odrađeni sati obračunaju kao prekovremeni sati (u situaciji kada radnik takvim radom ne ostvaruje fond sati koji ne prelazi redovnu satnicu).

 

              Međutim, u ovome slučaju nije u potpunosti raspravljeno je li tužitelj odradio sate koji prelaze dnevni, tjedni ili mjesečni fond sati, a to stoga jer tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad kada, neovisno o tome je li radio u promijenjenom rasporedu koji nije na vrijeme najavljen, odradi sate koji prelaze dnevni, tjedni ili mjesečni fond sati.

 

              Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

 

              U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te će za svoj zaključak dati jasne i potpune razloge pa će tek nakon toga biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

              O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

U Zagrebu, 11. prosinca 2020.

 

 

Sudac:

Sanja Joka Umićević