Broj: Kž 440/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 8. studenog 2017. broj Kov.10/17-5, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv okrivljenog D. K. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenika te je određeno da se okrivljeni D. K. ima odmah pustiti na slobodu. Na temelju članka 98. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. i člankom 98. stavkom 2. točkama 4. i 5. ZKP/08. okrivljeniku je određena primjena mjera opreza zabrane približavanja oštećenici M. S. i oštećeniku Ž. K. na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom M. S. i oštećenikom Ž. K., a mjere opreza trajat će dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka (pravilno bi bilo: a najdulje do izvršnosti presude), a na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. izvršava ih policija. Okrivljenik je ujedno upozoren da se mjere opreza, u slučaju njihovog nepridržavanja, mogu zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine i „prema potrebi, uputi na ponovno odlučivanje.“.

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano državni odvjetnik ističe da u konkretnoj situaciji i nadalje postoje razlozi koji ukazuju na neophodnost primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni D. K. počinio inkriminirano mu kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kao opća pretpostavka primjene mjere istražnog zatvora, a koja proizlazi iz podignute optužnice, kao i dokaza na kojima se optužnica temelji i koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja i naveo.

Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se kod okrivljenog D. K. svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., jer, kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, način počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti podignutom optužnicom ne odstupa od uobičajenog načina počinjenja ove vrste kaznenih djela, a okrivljenikov bizaran pristup izvršenju djela ne ukazuje na postojanje izraženijeg stupnja kriminalne volje, pri čemu se upotreba pištolja ne može uzeti u razmatranje kao osobita okolnost pri donošenju odluke.

Okolnosti koje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kao razloge zbog kojih ukida istražni zatvor protiv okrivljenika i određuje primjenu navedenih mjera opreza po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene isključivo mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Nasuprot navedenim razlozima, način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljeni D. K. osnovano sumnjiv karakterizira drskost i bezobzirnost, pa stoga i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. Prvostupanjski sud, naime, ispušta iz vida okolnost da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je, osim upotrebe oružja, oštećenici uputio i verbalnu prijetnju, pri čemu je u tijeku odvijanja događaja pokazao značajnu nepokolebljivost u pribavljanju znatnog iznosa novca. Jednako tako, prvostupanjski sud neosnovano zanemaruje posljedice koje je događaj ostavio na oštećenicu (u vidu pretrpljenog neposrednog straha te osjećaja tjeskobe i nelagode koji su, prema iskazivanju oštećenice, ostali rezistentni i nakon događaja).

Nadalje, sud prvog stupnja ne uzima u obzir niti činjenicu da je okrivljenik, prema izvatku iz kaznene evidencije, u tri navrata osuđen zbog kaznenih djela, među ostalim, i zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, a sada je osnovano sumnjiv u počinjenje kaznenog djela razbojništva, dakle, ponovno djela s obilježjem nasilja. To pokazuje da sve prijašnje osude nisu utjecale na okrivljenika na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već se, naprotiv, njegovo kriminalno ponašanje nastavilo.

Kada se uz navedeno ima na umu da je 27. rujna 2017. prvostupanjski sud, odlučujući o žalbi okrivljenika na rješenje suca istrage od 15. rujna 2017. broj Kir-463/17 o određivanju istražnog zatvora protiv njega iz osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., kod postojanja jednakih okolnosti, žalbu odbio kao neosnovanu i utvrdio da se ista svrha ne može ostvariti blažim mjerama opreza, već isključivo istražnim zatvorom, a potom je 15 dana od donošenja te odluke podignuta i optužnica, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na to da u konkretnoj situaciji primjena mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. nije dovoljna garancija za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela, već se takva konkretna i neposredna opasnost na strani okrivljenika za sada može otkloniti isključivo primjenom mjere istražnog zatvora.

Osim toga, kod ocjene da će se primjenom izrečenih mjera opreza postići svrha primjene istražnog zatvora, prvostupanjski sud uzima u obzir i vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru („već skoro dva mjeseca“), smatrajući da postoji opasnost da se istražni zatvor pretvori u kaznu. Prvostupanjski je sud, naravno, u dinamici postupanja u postupku dužan imati na umu odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. te voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, te pri odlučivanju o mjerama osiguranja optuženikove prisutnosti po službenoj dužnosti paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.). No, razmatrajući značaj svih prethodno navedenih okolnosti, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti, pri čemu svakako treba imati na umu i to da se u situaciji kada se istražni zatvor ukida zbog povrede načela razmjernosti, isti ne može zamijeniti blažim mjerama, pa tako ni mjerama opreza.

Stoga je, protivno stavu prvostupanjskog suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, zbog čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. studenog 2017.