- 1 -              Kzz 18/2020-3

Broj: Kzz 18/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. I.-V., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine” br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17. - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 29. srpnja 2020. br. ZPP-DO-57/2019, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 3. srpnja 2019. br. 43 PpP-232/2019, u sjednici održanoj 11. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 3. srpnja 2019. br. 43 PpP-232/19, na štetu osuđenice povrijeđen zakon u odredbi 196. toč. 1. i 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17. – dalje u tekstu: PZ), sve u vezi s člankom 229. st. 3. i 4. ZOSPC pa se ta presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Pakracu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 3. srpnja 2019. br. 43 PpP-232/2019, proglašena je krivom I. I.-V., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 4. ZOSPC i na temelju čl. 229. st. 7. ZOSPC uz primjenu čl. 37. PZ osuđena je na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kn.

Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. i 4. Prekršajnog zakona, u vezi čl. 229. st. 3. i 4. ZOSPC s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i na temelju čl. 182. toč. 1. PZ osuđena oslobodi od optužbe.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U pravu je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske kada tvrdi da osuđenica nije mogla biti proglašena krivom za prekršaj iz čl. 229. st. 4. ZOSPC jer je navedenom odredbom propisano da kada je vlasnik vozila kojim je počinjen prekršaj propisan u ZOSPC, pravna osoba, podatke o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenje prekršaja, dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi.

U konkretnom slučaju vlasnik vozila kojim je počinjen prekršaj je osuđenica dakle, fizička, a ne pravna osoba, pa je s obzirom na tu činjenicu odlukom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 3. srpnja 2019. br. 43 PpP-232/19, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz čl. 196. toč. 4. PZ jer je ZOSPC povrijeđen u pitanju je li u pogledu prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti.

Osuđenica je eventualno mogla biti proglašena krivom za prekršaj iz čl. 229. st. 3. ZOSPC, a kažnjivo po čl. 229. st. 7. ZOSPC međutim, s pravom podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti ističe da je dostavom podataka o dvije osobe koje su mogle upravljati vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja osuđenica ispunila svoju obvezu dostavljanja vjerodostojnog podatka o identitetu osobe kojoj je vozilo dala na upravljanje, što je bilo u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, prije njegove izmjene ("Narodne novine" broj 70/19. od 24. srpnja 2019.).

Naime, vjerodostojan podatak nije bio samo onaj koji dovodi do osobe koja je stvarno upravljala vozilom i počinila prekršaj, već i onaj koji policiju dovodi do osoba kojoj je vlasnik dao vozilo na upravljanje, neovisno o tome je li upravo ta osoba upravljala vozilom u trenutku počinjenja prekršaja, o čemu se očitovao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 23. prosinca 2014. br. U-I-19909/2009, U-I-4899/2011, U-I-6274/2012, U-I-1138/2014, U-I-6490/2014 i U-I-7776/2014, na što se osnovano ukazuje u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

S obzirom da je osuđenica u konkretnom slučaju dostavila podatke o dvije osobe koje su mogle upravljati njezinim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, ukazuje se da je svoju zakonsku obvezu ispunila pa je na štetu osuđenice počinjena i daljnja povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. PZ jer je ZOSPC povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se protiv osuđenice vodio postupak, prekršaj iz čl. 229. st. 3. ZOSPC.

S obzirom na navedeno, na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi čl. 220. st. 2. PZ utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da su pobijanom presudom počinjene povrede koje se ističu u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, pa je pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Pakracu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 11. prosinca 2020.