Pr-324/2019

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., O.:…, iz V. zastupan po punomoćniku J. F. , odvjetnici iz S., protiv tuženika
L.-M. d.o.o. S., O.: …, radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. listopada 2020.god. u nazočnosti
punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, a po objavi presude dana 10. prosinca 2020.g.

p r e s u d i o j e:

I. Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Dužan je tuženik u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime
jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to za 2015.

2016. , 2017. , 2018. , i 2019., ukupan iznos od 9.000,00 kn, sve sa zakonskom
zateznom kamatom od dospijeća do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku, kako
slijedi:

- za 2015. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 31. prosinca

2016., do isplate,

- za 2016. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 31. prosinca

2016., do isplate,

- za 2017. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 31. prosinca

2017., do isplate,

- za 2018. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 31. prosinca

2018. do isplate,

- za 2019. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 31. prosinca
2019. do isplate, dok se za više zatraženu zakonsku zateznu kamatu te duži
tijek, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn, sve sa pripadajućim

2 Pr-324/2019

zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude
do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 16. travnja 2019. tužitelj navodi da je djelatnik
tuženika, temeljem Ugovora o radu br. 433/1 od 09. srpnja 2015. Odredbom čl. 49.
Kolektivnog ugovora za graditeljstvo da je tuženik u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni
dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u
kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Tuženik da je postupao
nezakonito te da nije isplaćivao tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00
kn za 2015. 2016. 2017. i 2018. godinu sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora.
Potraživanje tužitelja da je dospjelo, tuženik da nije postupao po navedenoj odredbi
Kolektivnog ugovora, te da je tužitelju nezakonito umanjio plaću u visini jednokratnog
dodatka na plaću od 1.800,00 kn godišnje, za svaku godinu unazad četiri godine i to za 2015.

2016. 2017. i 2018. godinu.

U odgovoru na tužbu predanom ovom sudu dana 03. veljače 2020. tuženik navodi
kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u odnosu na osnov tako i visinu
istog. Stoga predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja osuditi na
naknadu parničnog troška tuženiku. Ponajprije da se ističe kako tužitelj, u svakom slučaju , ne
bi imao pravo na potraživanje jednokratno dodatka na plaću za 2015. jer da je radni odnos kod
tuženika zasnovao 13. srpnja 2015. Naime, tužitelj da nije stekao to pravo jer da u 2015. nije
imao 6 mjeseci neprekidnog rada. Što se tiče visine potraživanja tužitelja u odnosu na
jednokratni dodatak na plaću za utuženo razdoblje, da je Kolektivnim ugovorom tuženika, i to
baš odredbom čl. 50. jednokratni dodatak na plaću utvrđen u iznosu od 1.500,00 kn a ne

1.800,00 kn koliko da tužitelj potražuje za svaku godinu. Pravilnikom o radu tuženika iz

2015. i to baš odredbom čl. 51. da nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću ,
odnosno istu da određuje poslodavac. Tuženik , da u odnosu na dokazne prijedloge tužitelja,
ističe kako se protivi provedbi vještačenja po vještaku financijske struke, dostavi platnih
naloga za tužitelja odnosno nekog drugog dokumenta s obračunatim dodatkom na plaću u
visini od 1.800,00 kn za svaku godinu. Posebno da prigovara zatraženom tijeku zakonskih
zateznih kamata koje prema tužbenom zahtjevu za 2015. godinu teku od 31. prosinca 2015. pa
do isplate, a nadalje za 2016. , 2017. , i 2018. od 30 .lipnja tekuće godine pa do isplate.
Naime, kako da je vidljivo iz tužbe, tužitelj da je radnik tuženika od 13. srpnja 2015. , stoga
da mu osim za 2015. nikako ne može pripadati pravo na jednokratni dodatak na plaću ni za

2014. Posebno da se prigovara trošku zatraženom za sastav ovog podneska u iznosu od

1.000,00 kn, jer da je pogrešno naznačen u odnosu na vrijednost predmeta spora. Isti da je bio
nepotreban, pogotovo ovakav koji da ne sadrži skoro ni jedan točan podatak. Također da se , u
odnosu na trošak parničnog postupka, osporava zatražena stopa zakonske zatezne kamate od 5
% , jer da ista treba biti 3 %.

Tužitelj je podneskom od dana 23. srpnja 2019. uredila tužbeni zahtjev .

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom potvrde HZMO-a,Ugovora o radu na
određeno vrijeme br. 433/1, Kolektivni ugovor tuženika od ožujka 2008., rješenja o
godišnjem odmoru ( list spisa 25-30).

Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženome
razdoblju, koja činjenica proizlazi i iz potvrde HZMO,

3 Pr-324/2019

PS u S.,od 12. Travnja 2019., iz koje proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika počevši od 13. Srpnja 2015.g.

Kao sporno ostalo je za raspraviti pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću i u kojem iznosu za utuženo razdoblje.

U odnosu na potraživanje tužitelja primjenjuje se odredba čl. 49. Kolektivnog ugovora
za graditeljstvo (NN 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18 u daljnjem tekstu KU) kojom je
propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok
je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka
isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za
tekuću godinu.

Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz
st. 1. ovog članka isplaćuje sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije

30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora
jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već
da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Tekuća godina traje sve od 31. prosinca pa je tuženik
bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja svaka godine u kojoj je
ostvario pravo na isplatu naknade.

U odnosu na potraživanje jednokratnih dodataka na plaću tužitelja za 2014, tužbeni
zahtjev nije osnovan obzirom da u toj godini tužitelj nije radio kod tuženika što nedvojbeno
proizlazi iz gore navedene potvrde MIORH-a.

Obzirom da je tužitelj zasnovao radni odnos 13. srpnja 2015., sukladno čl. 76 i 77.
st.3. ZR-a, ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu s time da pravo
na puni godišnji odmor za 2015.god., stekao kada je napunio šest mjeseci rada kod tuženika
dakle, 13. siječnja 2016., stoga mu naknada za jednokratni dodatak na plaću u iznosu od

1.800,00 kn za 2015.g., dospijeva krajem 2016. odnosno 31. prosinca 2016.

Također valja napomenuti da su neosnovani navodi tuženika što se tiče visine
potraživanja gdje ističe da je KU tuženika od 8. travnja 2008., i Pravilnikom o radu tuženika
utvrđena jednokratna naknada na plaću u iznosu od 1.500,00kn , a ne 1.800,00kn koliko
tužitelj potražuje za svaku godinu. Prema KU za graditeljstvo ( članka 96 KU /2015),
ugovoreno je tužiteljevo pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00kn
godišnje (članak 47 KU/15) i neposredna primjena u slučaju da Pravilnikom o radu ili drugim
aktom poslodavca neko pravo bude utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizlaze iz KU
(čl. 91 st.2 KU/15). Stoga za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na
plaću od po 1.800,00kn godišnje nije odlučno što tuženik u svom KU ili svojim Pravilnicima
o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću odnosno što je isti odredio u
manjem iznosu.

I. Slijedom navedenog, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj
ima pravo na navedeni jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se
trebao isplatiti za 2015., 2016., 2017. 2018 i 2019., tužitelju su na pojedinačne iznose priznate
zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od 31. prosinca
tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, stoga je za više zatraženu zakonsku zateznu kamatu za 2014. g. te
zatražene zakonske zatezne kamate za vremenski period od 30. lipnja 2015., 2016., 2017.
2018 i 2019, pa do 30. prosinca za svaku navedenu godinu, te višu stopu zakonske zatezne
kamate, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

4 Pr-324/2019

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.,
84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14.,
118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice.

Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 23.
srpnja 2019.g. i 11. veljače 2020., za svaki po –75 bodova, za zastupanje na ročištu: 26.
listopada 2020.g. - 75 bodova, što sve zbrojeno iznosi 300 bodova (vrijednost 1 boda = 10
kn) što daje iznos 3.000,00 kn, koji parnični trošak je obistinjen tužitelju.

U Splitu, 10. prosinca 2020.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-u spis

-pun tužitelja
-tuženiku