Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 57 -1513/2018-2

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 -1513/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u P., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R., radi isplate iznosa od 130.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-533/2017-9 od 19. siječnja 2018., 10. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-533/2017-9 od 19. siječnja 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Rijeci odbio je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 130.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

U obrazloženju presude se navodi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer su dionice u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja kupovali članovi društva i oni su te dionice plaćali tuženiku, a ne tužitelj ili njegov pravni prednik. Zbog toga nema niti stjecanja bez osnove od strane tuženika u odnosu na tužitelja. Osim toga, ne postoji niti prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika u smislu navedene odredbe. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj navodeći da je u ovome slučaju aktivno legitimirano samo društvo a ne članovi društva, jer je predmetna nekretnina procijenjena u postupku pretvorbe. Ta imovine je i prije i nakon pretvorbe bila u imovini društva , a ne njegovih članova, jer su članovi društva plaćanjem vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe putem otplate dionica stekli uloge u društvu, a ne vlasništvo nad društvom. Oduzimanjem vlasništva pravomoćnom odlukom suda izravno je umanjena imovina društva, a imovina članova društva je umanjena putem smanjenja vrijednosti dionica. U ostalom dijelu žalbe tužitelj obrazlaže kako je tužitelj stečeno pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom prestalo i kako je plaćena vrijednost zemljišta upravo prihod Republike Hrvatske. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.006,25 kn.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat stečenog bez osnove, iznosa od 130.000,00 kn jer je osnova na temelju koje je tužitelj stekao predmetno zemljište nekretninu k.č. ... kuća i dvor od 104 čhv upisanu u zk.ul. ... k.o. C. pravomoćnošću presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-346/2009 od 29. listopada 2009., otpala. Presudom je utvrđeno da su tužitelji A. B. i Č. B. iz C. suvlasnici svaki u 1/2 dijela predmetne nekretnine.

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako je u ovome postupku nesporno da su vrijednost predmetnog zemljišta u postupku pretvorbe, putem otplate dionica, odnosno poslovnih udjela platili članovi društva tužitelja i da je tužitelj na temelju te osnove, pravomoćnog rješenja o pretvorbi, u zemljišnim knjigama upisao pravo vlasništva na tom zemljištu.

Imajući u vidu da je za primjenu instituta stjecanja bez osnove prema odredbi čl. 1111 ZOO-a potrebna kauzalna povezanost između umanjenja imovine na jednoj strani i povećanja imovine na drugoj strani pravilno je prvostupanski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj navodi da su vrijednost zemljišta u utuženom iznosu u postupku pretvorbe tuženiku platili članovi društva tužitelja slijedom čega je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici. Naime, upravo je članovima društva tužitelja, a ne tužitelju, umanjena imovina za iznos od 130.000,00 kn jer su članovi društva na temelju tih uplata stekli dionice odnosno poslovne udjele u društvu tužitelja.

Pritom nije odlučno što je na temelju tih uplata sporno zemljište stekao tužitelj, a ne članovi društva tužitelja jer u slučaju kasnijeg otpadanja osnove dužnik koji je ispunio ugovor ima pravo na povrat onoga što je dao (čl. 368. st. 1. ZOO-a). Naime, iz spisa ne proizlazi da je osnova na temelju koje su članovi društva tužitelja stekli dionice odnosno poslovne udjele u društvu tužitelja kasnije otpala.

Imajući u vidu da je pravo vlasništva tužitelja prestalo na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-346/2009 od 29. listopada 2009., nije sporno da su navedenom presudom pravo vlasništva stekli A. B. i Č. B. iz C.. Tužitelj ne traži povrat zemljišta u ovoj parnici a zbog postojanja navedene    pravomoćne presude protiv koje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovi broj Rev 372/2013 od 24. travnja 2018. odbačena tužiteljeva revizija kao nedopuštena. S obzirom na to da tužitelj zbog postojanja osnove stjecanja ne može tražiti povrat zemljišta ne može, primjenom pravila o stjecanju bez osnove tražiti niti protuvrijednost toga zemljišta.

Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti odredbe čl. 1111. ZOO-a jer ne postoji kauzalna povezanost između umanjenja imovine na strani tužitelja i povećanja imovine na strani tuženika.

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena i pobijana presuda potvrđena l. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2020.

 

Sudac

Mirta Matić v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu