Poslovni broj: 57 Pž-1513/2018-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-1513/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u P., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R., radi isplate iznosa od 130.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-533/2017-9 od 19. siječnja 2018., 10. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-533/2017-9 od 19. siječnja 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Rijeci odbio je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 130.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

U obrazloženju presude se navodi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer su dionice u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja kupovali članovi društva i oni su te dionice plaćali tuženiku, a ne tužitelj ili njegov pravni prednik. Zbog toga nema niti stjecanja bez osnove od strane tuženika u odnosu na tužitelja. Osim toga, ne postoji niti prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika u smislu navedene odredbe. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj navodeći da je u ovome slučaju aktivno legitimirano samo društvo a ne članovi društva, jer je predmetna nekretnina procijenjena u postupku pretvorbe. Ta imovine je i prije i nakon pretvorbe bila u imovini društva , a ne njegovih članova, jer su članovi društva plaćanjem vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe putem otplate dionica stekli uloge u društvu, a ne vlasništvo nad društvom. Oduzimanjem vlasništva pravomoćnom odlukom suda izravno je umanjena imovina društva, a imovina članova društva je umanjena putem smanjenja vrijednosti dionica. U ostalom dijelu žalbe tužitelj obrazlaže kako je tužitelj stečeno pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom prestalo i kako je plaćena vrijednost zemljišta upravo prihod Republike Hrvatske. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.006,25 kn.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat stečenog bez osnove, iznosa od 130.000,00 kn jer je osnova na temelju koje je tužitelj stekao predmetno zemljište – nekretninu k.č. ... kuća i dvor od 104 čhv upisanu u zk.ul. ... k.o. C. pravomoćnošću presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-346/2009 od 29. listopada 2009., otpala. Presudom je utvrđeno da su tužitelji A. B. i Č. B. iz C. suvlasnici svaki u 1/2 dijela predmetne nekretnine.

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako je u ovome postupku nesporno da su vrijednost predmetnog zemljišta u postupku pretvorbe, putem otplate dionica, odnosno poslovnih udjela platili članovi društva tužitelja i da je tužitelj na temelju te osnove, pravomoćnog rješenja o pretvorbi, u zemljišnim knjigama upisao pravo vlasništva na tom zemljištu.

Imajući u vidu da je za primjenu instituta stjecanja bez osnove prema odredbi čl. 1111 ZOO-a potrebna kauzalna povezanost između umanjenja imovine na jednoj strani i povećanja imovine na drugoj strani pravilno je prvostupanski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj navodi da su vrijednost zemljišta u utuženom iznosu u postupku pretvorbe tuženiku platili članovi društva tužitelja slijedom čega je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici. Naime, upravo je članovima društva tužitelja, a ne tužitelju, umanjena imovina za iznos od 130.000,00 kn jer su članovi društva na temelju tih uplata stekli dionice odnosno poslovne udjele u društvu tužitelja.

Pritom nije odlučno što je na temelju tih uplata sporno zemljište stekao tužitelj, a ne članovi društva tužitelja jer u slučaju kasnijeg otpadanja osnove dužnik koji je ispunio ugovor ima pravo na povrat onoga što je dao (čl. 368. st. 1. ZOO-a). Naime, iz spisa ne proizlazi da je osnova na temelju koje su članovi društva tužitelja stekli dionice odnosno poslovne udjele u društvu tužitelja kasnije otpala.

Imajući u vidu da je pravo vlasništva tužitelja prestalo na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-346/2009 od 29. listopada 2009., nije sporno da su navedenom presudom pravo vlasništva stekli A. B. i Č. B. iz C.. Tužitelj ne traži povrat zemljišta u ovoj parnici a zbog postojanja navedene    pravomoćne presude protiv koje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovi broj Rev 372/2013 od 24. travnja 2018. odbačena tužiteljeva revizija kao nedopuštena. S obzirom na to da tužitelj zbog postojanja osnove stjecanja ne može tražiti povrat zemljišta ne može, primjenom pravila o stjecanju bez osnove tražiti niti protuvrijednost toga zemljišta.

Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti odredbe čl. 1111. ZOO-a jer ne postoji kauzalna povezanost između umanjenja imovine na strani tužitelja i povećanja imovine na strani tuženika.

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2020.

Sudac

Mirta Matić v.r.