- 1 -              Poslovni broj: Usž-4529/20-2

 

Poslovni broj: Usž-4529/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. B.-G. iz Č., C., i M. B. iz R., koje zastupa opunomoćenik mr. N. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V.&D. d.o.o. u R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-194/20 od 23. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2020.

             

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-194/20 od 23. rujna 2020.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/16-01/610, urbroj: 514-05-02-01-02/15-19-07 od 19. prosinca 2019. i zahtjev za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-05/97-01/2635, urbroj: 2170-04-02/6-16-40 od 26. rujna 2016. Tim rješenjem u točki 1. izreke tužiteljima je, svakome u ½ dijela, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za zemljište u k.o. Š., označeno kao k.č. 394, šuma, u površini od 1 jutra i 420 čhv, upisana u zk.ul. 1272, s uknjiženim pravom vlasništva L. R. d.d. U točki 2. izreke naknada za zemljište iz točke 1. izreke tog rješenja utvrđena je u iznosu od 94.357,40 kuna te je u točki 3. izreke obveznikom naknade određen Fond za naknadu oduzete imovine. U točki 4. i 5. izreke određeni su način i rokovi u kojima je obveznik naknade tužiteljima dužan isplatiti utvrđenu naknadu te je u točki 6. i 7. izreke odlučeno o troškovima upravnog postupka.

Protiv pobijane presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Osporavaju visinu utvrđene naknade navodeći da se u konkretnom slučaju radi o izvlaštenoj, a ne oduzetoj nekretnini pa smatraju da im u konkretnom slučaju pripada pravo na pravičnu naknadu za izvlaštenu imovinu u iznosu koji odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine. Ističu da su u postupku tražili da im se prizna pravo na naknadu u visini od samo 2% tržišne vrijednosti predmetne nekretnine te su predložili da se na tu okolnost sasluša vještak građevinske struke, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud neosnovano odbio. Opširno obrazlažu razloge zbog kojih smatraju da su im pobijanom presudom povrijeđena ustavna i konvencijska prava. Predlažu da Sud usvoji žalbu uz naknadu troškova upravnog spora tužiteljima koji se odnose na trošak sastava žalbe uz uvećanje od 10% za zastupanje dvije stranke, s pripadajućim PDV-om, u ukupnom iznosu od 8.593,75 kuna.

Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem se poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže da Sud odbije žalbu.

Zainteresirane osobe, iako uredno pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost i zakonitost rješenja tuženika prema kojem je tužiteljima pravilno utvrđena naknada za oduzetu nekretninu opisanu u izreci prvostupanjskog rješenja, sukladno odredbama članka 57. i 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi) te mjerodavnim odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“ broj 204/03., 3/04., dalje u tekstu: Pravilnik).

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pravnoj prednici tužitelja predmetna nekretnina oduzeta temeljem Zakona o eksproprijaciji („Službeni list SFRJ“ broj 11/68., 30/68., 32/70. i „Narodne novine“ broj 52/71.) te je ista privedena namjeni, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za povrat te nekretnine u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi, pa je tužiteljima pravilno utvrđeno pravo na naknadu u skladu s naprijed navedenim odredbama mjerodavnim za ovu upravnu stvar.

Naime, u postupcima naknade za oduzetu imovinu ne predviđa se isplata naknade tržišne vrijednosti oduzete imovine niti pravične naknade kako to pogrešno smatraju tužitelji, već se naknada utvrđuje prema mjerilima koja su u konkretnom slučaju određena odredbom članka 59. Zakona o naknadi i mjerodavnim odredbama Pravilnika, pa nisu osnovani prigovori tužitelja vezani uz tržišnu vrijednost predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, upravo imajući u vidu mjerodavno materijalno pravo koje je u primjeni u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za provođenje dokaza saslušanjem vještaka građevinske struke kako bi se utvrdilo koliko iznosi 2% od tržišne vrijednosti predmetne nekretnine s obrazloženjem da nema osnove za takav obračun naknade.

Odredbom članka 6. Zakona o naknadi propisano je da se odredbe tog Zakona ne odnose na imovinu koja je u društveno vlasništvo prenesena na temelju Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 10/78, 5/80, 30/82, 46/82-pročišćeni tekst, 28/87 i 39/88). Prema tome, odredbe Zakona o naknadi odnose se na nekretnine koje su eksproprirane na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi prije stupanja na snagu naprijed citiranog Zakona o eksproprijaciji iz 1978. godine, a kako je predmetna nekretnina pravnoj prednici tužitelja oduzeta temeljem Zakona o eksproprijaciji iz 1968. godine, to je u provedenom postupku ovlaštenicima pravilno utvrđena naknada.

Odluku o troškovima upravnog spora Sud je donio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.)  s obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom.

Budući da tužitelji ne iznose pravno relevantne žalbene prigovore kojima bi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 10. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.