Broj: Kž 442/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 27. rujna 2017. broj K-Us-11/2016 (Kv I-Us-57/2017-2), o ukidanju jamstva i odbijanju prijedloga Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za određivanjem istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 135. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. - dalje u tekstu ZID ZKP/08.), u vezi s člankom 102. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), pod točkom I. izreke optuženom K. Ć. ukinuto je jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor, a koje se sastoji od uknjižbe založnog prava (hipoteke) na nekretnini I. Ć., O., OIB … , upisane u zemljišnoknjižni uložak broj … , katastarske općine O., a koja se sastoji od stana broj … na II. katu zgrade, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja i lođe, površine 61,70 m², a nalazi se u stambenoj zgradi u O., sagrađenoj na katastarskoj čestici … , radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna u korist Republike Hrvatske (rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Z-2559/14 od 28. ožujka 2014.). Pod točkom II. izreke odlučeno je da će po pravomoćnosti tog rješenja Općinski sud u Osijeku izvršiti brisanje založnog prava (hipoteke) na nekretnini I. Ć., O., OIB … , upisane u zemljišnoknjižni uložak broj … , katastarske općine Osijek, a koja se sastoji od stana broj … na II. katu zgrade, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja i lođe, površine 61,70 m², a nalazi se u stambenoj zgradi u O., sagrađenoj na katastarskoj čestici … , radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna u korist Republike Hrvatske (rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Z-2559/14 od 28. ožujka 2014.). Pod točkom III. izreke rješenja odbijen je prijedlog USKOK-a za određivanjem istražnog zatvora protiv optuženog K. Ć..

Protiv tog rješenja žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj ne osporava odluke pod točkama I. i II. pobijanog rješenja, već prvostupanjsko rješenje pobija u odluci pod točkom III. izreke. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kada je utvrdio da na strani optuženog K. Ć. ne postoji iteracijska opasnost. Prema stavu žalitelja, protiv optuženog K. Ć. trebalo je odrediti istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a sve i kada bi u konkretnom slučaju istražni zatvor predstavljao prestrogu mjeru, tada je prvostupanjski sud bio dužan odrediti adekvatnu mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je nakon potvrđivanja optužnice, a postupajući sukladno odredbi članka 135. prijelaznih i završnih odredbi ZID ZKP/08., optuženiku ukinuo jamstvo, a potom i pravilno zaključio da ne postoji potreba određivanja istražnog zatvora, a tako niti druge, blaže ili teže, mjere osiguranja prisutnosti optuženika u kaznenom postupku.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je optuženiku, unatoč njegovom dosadašnjem pridržavanju uvjeta jamstva, trebalo odrediti istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer je takvo njegovo ponašanje očekivano imajući u vidu do tada „odrađenu“ mjeru osiguranja njegove prisutnosti. Naime, postojanje iteracijske opasnosti ocjenjuje se dinamički i nije „zamrznuto“ u vremenu stavom zauzetim u nekoj odluci koja datira prije više od tri godine (ukoliko žalitelj, upirući na „do tada odrađenu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika“, misli na rješenje suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 7. travnja 2014. broj Kir-Us-25/14 kojim je optuženiku ukinut istražni zatvor, koji mu je bio određen rješenjem suca istrage od 6. ožujka 2014. broj Kir-Us-25/14, uz određenu jamčevinu u iznosu 200.000,00 kuna uknjižbom založnog prava na nekretnini u vlasništvu I. Ć.), već ju je potrebno osobito pozorno razmatrati ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja u danom trenutku. Osim toga, napominje se žalitelju da navedenim rješenjima o određivanju, odnosno ukidanju istražnog zatvora također nije utvrđena iteracijska opasnost na strani optuženog K. Ć., već je istražni zatvor optuženiku bio određen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08., a prijedlog USKOK-a za određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. je tim rješenjem pravomoćno odbijen (navedeno rješenje o određivanju istražnog zatvora pravomoćno je 14. ožujka 2014., preinačeno istog dana rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv-Us-22/2014-2). Stoga je neosnovan stav žalitelja da je optuženiku trebalo odrediti istražni zatvor „imajući u vidu do tada odrađenu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika“, s obzirom na to da je optuženiku mjera istražnog zatvora (tada) bila određena zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke, odnosno iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08.

Nadalje, nasuprot stavu žalitelja, prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir činjenicu da je od ukidanja istražnog zatvora optuženiku rješenjem od 7. travnja 2014. broj Kir-Us-25/14, proteklo više od tri godine, u kojem razdoblju optuženik nije kršio uvjete jamstva, odnosno da se u tom razdoblju pridržavao danog obećanja da se neće kriti, da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo. Pritom, prvostupanjski sud pravilno ima na umu i činjenicu da u istom razdoblju, a tako i od vremena počinjenja djela za koje je osnovano sumnjiv, prema dostupnim podacima, optuženik nije počinio drugo kazneno djelo, niti je razvidno da bi bio procesuiran ili kažnjavan.

Jednako tako, neopravdano žalitelj smatra da je trebalo donijeti odluku o primjeni „adekvatne“ mjere opreza ako bi istražni zatvor predstavljao prestrogu mjeru. Naime, osim što se takvim prijedlogom zanemaruje navedena činjenica proteka vremena u kojem optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i činjenica da je optuženik do sada neosuđivana osoba, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, žalitelj time ispušta iz vida i potrebu učinkovitosti i svrsishodnosti pojedine mjere opreza (žalitelj ne konkretizira koja bi to mjera bila). Pri tome žalitelj ne uzima u obzir odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao niti odredbu članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. kojom je propisano da će sud ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen.

Kraj takvog stanja stvari, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada, uzimajući u obzir protek vremena od ukidanja istražnog zatvora optuženiku, u kojem razdoblju optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i okolnost njegove dosadašnje neosuđivanosti, utvrđuje da na strani optuženog K. Ć. ne postoje okolnosti koje bi upućivale na konkretnu iteracijsku opasnost na strani optuženika, pa stoga niti na potrebu određivanja druge, blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti optuženika.

Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. studenoga 2017.