1              Poslovni broj: Gž-1169/2019-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1169/2019-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, te izvjestiteljice Vesne Bjelousov i Mire Čavajde, članova vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja B.Š. iz O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M.M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i B. d.o.o., iz Z., protiv tuženog B.K., v.d. Glavnog urednika programa HRT-HTV1, na adresi poslodavca Hrvatska radiotelevizija, Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica M.G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G., G., P. i Partneri d.o.o., iz Z., radi objave ispravka, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Z., poslovni broj: Pn-871/18-11 od 18. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Z., poslovni broj: Pn-871/18-11 od 18. travnja 2019.

 

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku B.K., v.d. Glavnog urednika programa HRT-HTV1, u prvom, a najkasnije u drugom izdanju emisije „...“ objaviti ispravak informacije objavljene o tužitelju dana 18. veljače 2018. u emisiji Hrvatske radiotelevizije „...“ emitiranoj na HTV1, a koji glasi:

 

„Netočna je tvrdnja objavljena u 15. minuti emisije „...“, emitirane 18. veljače 2018. na Hrvatskoj radioteleviziji, da se dosta političara koji dobiju kasni poriv da se obrazuju, obrazuju kod gospodina Š. na njegovom Veleučilištu te da polažu po deset ispita dnevno.

Nije točno da je Veleučilište u G. Veleučilište gospodina Š., jer gospodin Š. nije ni vlasnik niti dekan Veleučilišta u G..

Nije točno da političari koji studiraju na Veleučilištu u G. polažu po deset ispita dnevno.

Nisu točne insinuacije da bi gospodin Š. na bilo koji način bilo kome pogodovao u njegovom polaganju ispita na Veleučilištu u G..“

 

II. Nalaže se tuženiku B.K., v.d. Glavnog urednika programa HRT-HTV1, naknaditi tužitelju B.Š. troškove postupka u iznosu od 8.300,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. travnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

 

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio utemeljenost žalbenih navoda tuženika. Predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.

 

Žalba je neosnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

 

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne i po strankama predložene dokaze odlučne za utvrđenje pravnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak informacije objavljene u televizijskoj emisiji "..." emitiranog dana 18. veljače 2018. godine.

 

Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi je li zahtjev za objavljivanje ispravka podnesen u skladu s odredbom čl. 40. Zakona o medijima ("Narodne novine", br. 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM).

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na osnovi snimke televizijske emisije na CD-u te iskaza svjedoka A.K. da je on doista u navedenoj televizijskoj emisiji iskazao da se političari koji dobiju kasni papir za obrazovanje, obrazuju kod gospodina Š. na njegovom Veleučilištu, te da polažu po deset ispita dnevno, s tim da on na taj način insinuirao kako tužitelj pogoduje pri polaganju ispita, a da se ne radi o doslovno točnim informacijama.

 

Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj bio dekan Veleučilišta, ali da je u vrijeme emitiranja emisije bio samo profesor, s tim da je svjedok time imao namjeru naglasiti da tužitelj ima utjecaj na rad Veleučilišta putem dekanice, a tvrdnja da političari polažu po deset ispita dnevno također nije točna, ali je htio predočiti da polažu veliki broj ispita, dok tvrdnju o pogodovanju političarima smatra točnom, jer da je to vidljivo iz snimke na YouTube kanalu.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tog svjedoka, osim u dijelu koji se odnosi na snimke na YouTube kanalu, uz pravilan zaključak da takve snimke nije imao na uvid u dokaznom postupku.

 

Ovo iz razloga jer je načelo neposrednosti princip parničnog postupka i odnosi se na metodu ispitivanja dokaznih sredstava, a utemeljeno je na odredbi čl. 224. ZPP-a, prema kojoj se dokazi izvode na glavnoj raspravi. Dakle, dokazi se izvode neposrednim opažanjem, bez posrednika.

 

Stoga se neosnovano ističe žalbenim navodima da snimka s YouTube kanala i nije bila potrebna u dokaznom postupku, te da je trebalo prihvatiti iskaz svjedoka A.K. i u tom dijelu.

 

Pravilnom ocjenom dokaza, odnosno iskaza svjedoka A.S., proizlazi da zbog proteka vremena više nema saznanja o relevantnim činjenicama, dok prema iskazu tuženog B.K. proizlazi da ispravak nije objavljen, jer je ocijenjeno da nije dovoljno obrazložen.

 

U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanja tužbenog zahtjeva, pozivom na odredbe čl. 40. ZM-a.

 

Odredbom st. 1. tog zakonskog članka propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi, dok se prema st. 4. pod pojmom ispravak ne misli samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

 

Iz navedenog materijalnopravnog određenja proizlazi da je svrha ispravka ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

 

U konkretnoj pravnoj stvari, tužitelj je zatražio ispravak informacije, tako da je naveo kako on nije vlasnik, a niti dekan Veleučilišta u G., što jesu bitne činjenice i u vezi su s objavljenom informacijom da se političari obrazuju na njegovom Veleučilištu, a što predstavlja ispravak pogrešnih tvrdnji.

 

Nadalje, tužitelj je zatražio i ispravak netočne tvrdnje, kako da se navede da "Nije točno da političari koji studiraju na Veleučilištu polažu po deset ispita dnevno" i "Nisu točne informacije da li gospodin Š. na bilo koji način bilo kome pogodovao u njegovom polaganju ispita na Veleučilištu u G.".

 

Zatraženi ispravak u tom dijelu odnosi se na pobijanje netočnih informacija, za koje tužitelj niti ne može dostaviti podrobnije činjenice, odnosno okolnosti, s obzirom da zbog potpunog pobijanja on ne može na drugačiji način izraziti što bi zapravo bilo točno.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je zahtjev za pobijanje podnesen u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZM-a, jer se može odnositi na iznošenje činjenica i okolnosti kojima pobija netočne informacije, te iznošenje činjenica kojima dopunjuje netočne navode.

Stoga se neosnovano žalbenim navodima ističe da tužiteljev zahtjev za ispravak predstavlja samo negaciju.

 

Neosnovano je i pozivanje tuženika na navode iz drugog intervjua, objavljenog 26. travnja 2019. godine, s obzirom da se time iznose nove činjenice, odnosno predloženi novi dokazi, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a.

 

Nadalje, odredbom čl. 48. st. 1. ZM-a propisano je da je rasprava o tužbi za ispravak ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, dok je st. 2. istog zakonskog članka određeno da je dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim da je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost zaštićeno na način utvrđen zakonom, ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

 

Prvostupanjski sud je u smislu navedene zakonske odredbe ocijenio i da je tužitelj dokazao da su navedene informacije izrečene u televizijskoj emisiji, dok tuženik niti ne dokazuje u provedenom dokaznom postupku točnost objavljenih informacija.

 

Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužitelju nastala šteta za njegovu čast i ugled u smislu odredbe čl. 48. st. 3. ZM-a, odnosno da je ispunjena i druga kumulativna, odnosno subjektivna pretpostavka iz čl. 40. st. 1. tog zakona, imajući u vidu da je tužitelj profesor na Veleučilištu, a da se za njegovo djelovanje upravo u zvanju profesora insinuira da je u najmanju ruku neprimjereno.

 

Stoga se neosnovano ističe da je nejasno zbog čega bi se objavljenom informacijom vrijeđala njegova čast i ugled.

 

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i da ne postoje ekskulpacijski razlozi za oslobođenje tuženika od objavljivanja ispravka.

 

S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ističe i tužitelj, odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer takva postupovna radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.