Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 4 P-97/2020-18

1

 

 

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku 

Osijek, Zagrebačka 2        

                   Poslovni broj: 4 P-97/2020-18

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna  masa iza T. d.o.o. u stečaju, O., V. P.. K. 9, OIB , koje zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica iz V. protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo financija, Područni ured Zagreb, OIB koje zastupa Ž. R., zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, radi  utvrđenja osnovanosti osporavanja u iznosu od 18.619,92 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 17. studenoga 2020. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i D. D., državno-odvjetničkog savjetnika u ŽDO u Osijeku, te objavljene presude 10. prosinca 2020., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              1. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina tuženika kao tražbina prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 18.619,92 kn (osamnaest tisuća šesto devetnaest kuna i devedeset dvije lipe) .

 

              2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 6.822,00 kn (šest tisuća osamsto dvadeset dvije kune) u roku od 8 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je stečajna upraviteljica tužitelja rješenjem ovoga suda St-687/2019 od 25. veljače 2020. koje je objavljeno na eOglasnoj ploči suda  28. veljače 2020. upućena da u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja sukladno odredbi članka 266. stav 4. Stečajnog zakona. Navodi da je tuženik prijavio tražbinu u iznosu od 142.074,19 kn koja je osporena u iznosu od 18.619,92 kn. Dio tražbine tuženika u iznosu od40.233.31 kn se odnosi na doprinose na plaću i iz plaće, doprinose za zdravstvenog osiguranju za zaštitu na radu

 

temeljem radnog odnosa, te poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada kao tražbina I. višeg isplatnog reda, a iznos od 101.840,88 kn se odnosi na razne poreze kao tražbina II. višeg isplatnog reda. Tužitelj navodi da je osporeni iznos od 18.619,92 kn priznat u bruto prijavi tražbine radnika. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o dupliranju prijave tražbine, jer tuženik za iznos koji mu je osporen nije niti trebao podnositi prijavu. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kao u izreci.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor pravovremenosti odnosno dopustivosti pokretanja ovog parničnog postupka. Navodi da je tuženik naknadno utvrdio da se tražbina prijavljena u I. višem isplatnom redu u iznosu od 5.256,16 kn (račun 2283) može priznati kao tražbina radnika I. višeg isplatnog reda, te da bi se tražbina u I. višem isplatnom redu trebala priznati u iznosu 34.957,15 kn o čemu je tužitelj obaviješten dopisom od 4. ožujka 2020. Navodi da bi sud trebao odbaciti taj dio tužbenog zahtjeva kao nedopušten, jer tužitelj nema pravni interes (za iznos od 5.256,16 kn). Navodi da se preostali iznos od 13.363,76 kn treba priznati tuženiku sukladno odredbi Stečajnog zakona,   Općeg poreznog zakona i Zakona o doprinosima za radnike. Zaključak tužitelja da je osporeni iznos priznat u bruto prijavi radnika je neosnovan, jer prema odredbi članka 138. stav 1. točka 2. SZ u tražbine I. višeg isplatnog reda ulaze tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće. Tuženik smatra da se ne radi o osporavanju tražbine u stvarnom smislu (tražbina je priznata rješenjem stečajnog suda  utvrđena u I. višem isplatnom redu) nego da se radi o pravno neosnovanoj promjeni osobe vjerovnika, te predlaže da se za preostali iznos od 13.63,76 kn tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. 

 

U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: rješenje ovoga suda St-687/2019 od 25. veljače 2020., prijava tražbine tuženika od 13. siječnja 2020., obrazac 16 prijave tražbine za vjerovnika S. Č. od 5. veljače 2020., rekapitulacija prijavljene i priznate tražbine po isplatnim redovima RH Ministarstva financija Porezna uprava od 6. veljače 2020., dopis tuženika od 4. ožujka 2020., provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku D. C. d.o.o. od 24. listopada 2020.

 

Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je tuženik u stečajnom postupku tužitelja prijavio tražbinu u iznosu od 142.074,19 kn od čega se iznos od 40.233,31 kn odnosi na tražbinu I. višeg isplatnog reda, a iznos od 101.840,88 kn na tražbinu II. višeg isplatnog reda.

 

Nije sporno da je rješenjem ovoga suda St-687/19 od 25.2.2020. stečajna upraviteljica osporila tražbinu I. višeg isplatnog reda tuženika u iznosu od 18.619,92 kn, te da je na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja upućena stečajna upraviteljica tužitelja.

 

Tijekom postupka je sporno da li je tužba pravodobna, te ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u iznosu od 5.256,16 kn, te da li je tužbeni zahtjev radi utvrđenja osnovanim osporenog potraživanja osnovan.

 

 

Imajući u vidu da je rješenjem ovoga suda St-687/2019 od 25. veljače 2020. objavljeno na eOglasnoj ploči suda 28. veljače 2020., sud zaključuje da je isto dostavljeno pretekom roka od 8 dana, te u daljnjem roku od 8 dana postalo pravomoćno. Kako tuženik tijekom postupka nije naveo da je na rješenje izjavljena žalba, a tužba je podnesena 12. ožujka 2020., sud zaključuje  da  je tužba podnesena u roku iz članka 267. stav 1. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17, dalje SZ-a), te je prigovor tuženika o pravodobnosti tužbe neosnovan.

 

Kako je rješenjem ovoga suda St-687/2019 od 25. veljače 2020. stečajna upraviteljica tužitelja upućena na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine I. višeg isplatnog reda tuženika, a tuženik je dopis od 4. ožujka 2020. kojim je obavijestio stečajnu upraviteljicu da se iznos od 5.256,16 kn može priznati kao tražbina I. višeg isplatnog reda, sud je prigovor tuženika o pravnom interesu tužitelja u pogledu ovog dijela tužbenog zahtjeva ocijenio neosnovanim, jer je priznanje uslijedilo nakon upućivanja na parnicu. Ovaj podnesak sud cijeni kao priznanje dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.256,16 kn.

 

Na okolnosti da li je iznos od 18.619,92 kn kojeg je tuženik prijavio na ime poreza i doprinosa već sadržan u prijavi i priznatoj tražbini radnicima provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku D. C. d.o.o. od 24.10.2020. Nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu prigovarale, a sud ga je ocijenio stručnim. 

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je u bruto plaći radnika u visini od 88.000,00 kn sadržan doprinos za MIO 1 u iznosu od 13.200,00 kn, MIO 2 u iznosu od 4.400,00 kn što predstavlja doprinos "iz" plaće od 17.600,00 kn, kao i pripadajući porez i prirez u visini od 1.019,92 kn, što sve ukupno iznosi 18.619,92 kn. Vještak zaključuje da bi priznavanje bruto plaće radnicima , te ponovno priznavanje poreza i doprinosa značilo da se isti iznos dva puta priznaje.

 

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je stečajna upraviteljica tužitelj osnovano osporila iznos od 18.619,92 kn kao tražbinu I. višeg isplatnog reda, te je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, usvojio i presudio kao u izreci.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), te je tuženik dužan tužitelju platiti parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.822,00 kn, koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 1.000,00 kn, pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 1.000,00 kn, PDV 750,00 kn, trošak vještačenja u iznosu

 

 

 

 

 

od 2.000,00 kn i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 536,00 kn po Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP) i na presudu u iznosu od 536,00 kn  po Tbr. 2. stav 1. ZSP.

 

                           

Osijek, 10. prosinca 2020.

 

 

Zapisničar:

Darija Miličević

 

Sudac:         

Dubravka Kuveždić

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu