- 1 -              I Kž 648/2020-6

Broj: I Kž 648/2020-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 142. st. 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (dalje: KZ SFRJ), koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" broj 53/91.), odlučujući o žalbi osuđ. M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. listopada 2020. broj Kv I-10/2020-3. (Kv II-102/2017.), u sjednici održanoj 10. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba osuđ. M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem je odbijen zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, koji zahtjev je podnesen na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. siječnja 2018. broj Kv II-102/2017-3. Ovom presudom je preuzeto izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju jedanaest godina i devet mjeseci, na koju je osuđ. M. B. osuđen presudom Suda Bosne i Hercegovine od 15. lipnja 2017. broj S1 1 K 019816 17 Kvl, zbog dvaju kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZ SFRJ, preuzetog kao Zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. M. B. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.

Obnova kaznenog postupka na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. dopuštena je samo kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Pravomoćnom presudom Suda Bosne i Hercegovine od 15. lipnja 2017. broj S1 1 K 019816 17 Kvl, osuđeniku su objedinjene pojedinačne kazne zatvora u trajanju po šest godina, izrečene presudom Suda Bosne i Hercegovine od 15. prosinca 2015. broj S1 1 K 016706 15 Kri, te presudom Suda Bosne i Hercegovine od 9. prosinca 2016. broj S1 1 K 019816 15 Kri. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je iz ovih presuda razvidno da su sudovi, prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, uz njegovu raniju neosuđivanost, olakotnim ocijenili činjenicu da je oženjen i otac troje djece, koja su tada bila maloljetna, te osuđenikove obiteljske prilike.

Okolnosti koje navodi žalitelj, koje su se pojavile nakon pravomoćnosti presude, a to je smrt majke osuđenika i s tim u vezi osuđenikova obveza skrbi i njege starog i bolesnog oca, te briga o bratu koji boluje od shizofrenije, treba promatrati kako u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, tako i ranije utvrđenih olakotnih okolnosti i odmjerene kazne.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da zdravstvene tegobe osuđenikovog oca, koje su uobičajena posljedica njegovih poznih godina života, te bolest osuđenikovog brata, kojem se već godinama pruža odgovarajuća liječnička pomoć, po svojem značaju i kvaliteti nisu takve okolnosti koje bi, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08., očito dovele do blaže kazne.

Notorno je da izdržavanje kazne ima često nepovoljne implikacije na članove uže i šire obitelji. Međutim, to su okolnosti koje, nažalost, prate članove obitelji osuđenih osoba.

Nije u pravu osuđenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja trebao od Centra za socijalnu skrb zatražiti "... terensku provjeru činjeničnog stanja ...". Naime, prilikom odlučivanja o kazni, ocjenjujući okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, sud u pravilu ne provodi provjere na terenu. Sud ocjenjuje radi li se o okolnostima koje bi mogle utjecati na odluku o kazni prema dostupnim podacima i na temelju znanja i iskustva kojima raspolaže.

Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. prosinca 2020.