- 1 -              I Kž 672/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 672/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. N., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Krivičnog zakona Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika A. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 5. studenog 2020. broj Kv-I-87/2019., u sjednici održanoj 10. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba izručenika A. N. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, utvrđeno je da su, prema odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. – dalje: ZOMPO), udovoljene pretpostavke za izručenje Republici Sjevernoj Makedoniji izručenika A. N., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju dvije godine. Ova kazna je izrečena presudom Prvostupanjskog suda Skopje I Skopje, od 23. svibnja 2019., broj 1 K. br. 203/19., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 235. Krivičnog zakona Republike Sjeverne Makedonije.

 

Pod točkom II. izreke, na temelju čl. 22. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 8/12. – dalje: Ugovor), određeno je da izručenik ne može biti kazneno gonjen, podvrgnut izvršenju kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode, niti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a koje nije predmet izručenja.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik A. N., po branitelju V. G., odvjetniku iz S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako nisu ispunjeni uvjeti za izručenje izručenika koji nije pristao na izručenje Republici Sjevernoj Makedoniji, jer da nije počinio kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim.

 

U ovom se postupku utvrđuje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, odnosno postoje li zapreke za izručenje, te je li dostavljena sva dokumentacija potrebna za donošenje takve odluke. U postupku izručenja, sudovi zamoljene države nisu ovlašteni preispitivati činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude stranog suda.

 

Pravilnost presude kojom je izručenik proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu, može se razmatrati samo u državi koja je tu presudu donijela.

 

Prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke, propisane odredbama ZOMPO-a i Ugovora, za izručenje izručenika A. N. Republici Sjevernoj Makedoniji, radi izvršenja kazne zatvora. Isto tako, prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kako ne postoje razlozi za odbijanje izručenja iz čl. 35. st. 1. ZOMPO-a, pa tako niti zapreka iz čl. 35. st. 1. toč. 4. ZOMPO-a, jer prema domaćem zakonu nije nastupila zastara izvršenja kazne, koju žalitelj, paušalno, problematizira.

 

S obzirom na to da izručenik nije pristao na izručenje i nije se izrijekom odrekao načela specijaliteta, pravilno je sud prvog stupnja izručenje izručenika uvjetovao, sukladno čl. 22. st. 1. Ugovora, pri čemu će svakako biti uvaženi i temeljni standardi propisani čl. 37. st. 1. ZOMPO-a.

 

Nisu osnovani prigovori žalitelja kojima izražava sumnju u pravičnost suđenja provedenog u njegovoj odsutnosti u Republici Sjevernoj Makedoniji. Žalitelj, paušalno, ističe "zbivanja" u Republici Sjevernoj Makedoniji, smatrajući kako je osuđen na neopravdano visoku kaznu, u čemu nalazi "osnovanu" dvojbu u nepristranost suda.

 

Odredbama ZOMPO-a i Ugovora, nije predviđena obveza zamoljene države da pri odlučivanju o zamolbi za izručenje ispituje pravičnost postupka koji je prethodio osuđujućoj presudi države moliteljice, niti je isto propisano kao razlog za odbijanje izručenja. Međutim, napominje se žalitelju kako je Republika Sjeverna Makedonija članica Vijeća Europe, te je kao takva vezana primjenom pravnih instrumenata Vijeća Europe, prije svega Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Ratificiranjem ove Konvencije, države članice Vijeća Europe su preuzele obveze. Odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije jamči se pravo građanima na pravično suđenje, što obvezuje i državu moliteljicu, za koju nije utvrđeno da bi često ili grubo kršila temeljno ljudsko pravo zaštićeno navedenom odredbom.

 

Isto tako, neopravdano žalitelj dovodi u pitanje poštivanje prava na obranu izručenika u postupku u kojem je u odsutnosti proglašen krivim, iako prema podacima u spisu za to ne postoje indikatori. Iz pravomoćne presude Prvostupanjskog suda Skopje I Skopje od 23. svibnja 2019., broj 1 K. br. 203/19., je razvidno kako je izručenik A. N. osuđen u odsutnosti, u postupku u kojem ga je zastupala braniteljica po službenoj dužnosti M. M., odvjetnica iz S. Navedeno je kako se ista presuda ima dostaviti braniteljici izručenika, iz čega slijedi da je izručeniku bila osigurana obrana po braniteljici u postupku koji je prethodio donošenju presude, na temelju koje je dopušteno izručenje.

 

Pored toga, prvostupanjski sud je, razmatrajući molbu za izručenje Ministarstva pravosuđa Republike Sjeverne Makedonije i dokumentaciju koja joj je priložena, očito, vodio računa i o odredbama Ugovora.

 

Prema čl. 16. st. 1. Ugovora, kada država moliteljica traži izručenje osobe u svrhu izvršenja kazne zatvora izrečene protiv te osobe u njenoj odsutnosti, zamoljena država može odbiti izručenje ako, po njezinom mišljenju, postupak u okviru kojeg je izrečena takva presuda ne udovoljava minimalnim pravima na obranu koja imaju sve osobe optužene za kaznena djela. Međutim, izručenje će se dopustiti ako država moliteljica pruži jamstvo da će izručena osoba imati pravo na ponavljanje postupka u kojem će moći ostvariti svoje pravo na obranu. Takvo jamstvo jasno proizlazi iz molbe za izručenje. Navedeno je kako će sud, prema čl. 456. st. 2. Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Republike Makedonije" broj 150/2010.), u svakom slučaju dozvoliti ponavljanje postupka ako je protiv osobe osuđene u odsutnosti u tijeku postupak za izručenje i ako država u kojoj se nalazi osoba zatraži garanciju da se osobi dozvoli pravo na ponovno suđenje u njenoj prisutnosti.

 

Nadalje, nasuprot, neargumentiranim, prigovorima žalitelja kako bi se radilo o "djelu malog značaja", iz pravomoćne presude je razvidno kako je izručenik proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe predmeta vrijednosti 60.000,00 makedonskih denara (u protuvrijednosti oko 1.000,00 eura, prema podacima u difuziji za traženom osobom, na listovima 3. i 4. spisa). Međutim, kada bi se i radilo o beznačajnom kaznenom djelu, bio bi to tek fakultativni razlog za odbijanje zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć, sukladno čl. 12. st. 1. toč. 5. ZOMPO-a.

 

Slijedom izloženog, a budući ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., koja se u smislu čl. 81. ZOMPO-a primjenjuje u ovom postupku, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. prosinca 2020.