Pristupanje sadržaju
- 1 - III Kr 55/2018-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Osmana Cetindaga, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 22. veljače 2018. broj K-33/2017-98 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. svibnja 2018. broj Kž-90/2018-7, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev osuđenog Osmana Cetindaga za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 22. veljače 2018. broj K-33/2017-98 koja je preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. svibnja 2018. broj Kž-90/2018-7 osuđeni Osman Cetindag proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2014. do 25. srpnja 2016. te od 27. rujna 2016. pa nadalje.
Protiv te presude osuđeni Osman Cetindag podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) po branitelju, odvjetniku Tomislavu Filakoviću, zbog povreda iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.). Predlaže ukinuti „ožalbene presude“ i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Sukladno članku 518. stavku 4. ZKP/08., Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika koji je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
Osuđenik u svom zahtjevu ističe da je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitim dokazima i da je donesena u postupku u kojem su teško kršena temeljna ljudska prava i slobode utvrđena Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama, koje sve prigovore je podnositelj zahtjeva isticao i u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, a koji nisu ni u žalbenom postupku otklonjeni. Ističe da se radi se o povredama iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
Podnositelj ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka u dva navrata prvostupanjski sud donio rješenje kojim je odbijen njegov prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza s uputom o pravu na žalbu o kojoj je odlučivao drugostupanjski sud, a da je treći put u ponovljenom postupku sud na raspravi odbio njegov prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza, bez prava na žalbu te je odmah odlučio nastaviti s raspravom, iako prema odredbi članka 431. stavka 3. ZKP/08. ne može tako postupiti. Na taj način povrijeđeno je pravo obrane na djelotvorni pravni lijek, a razlozi navedeni u tom rješenju nisu valjani.
Prije svega treba napomenuti da je u ovom kaznenom postupku podnositelj bio nepravomoćno osuđen presudom prvostupanjskog suda od 17. listopada 2016. broj K-210/2015. koja je bila ukinuta drugostupanjskim rješenjem od 11. siječnja 2017. broj Kž-405/2016., nakon čega je u ponovljenom postupku donesena nova pravomoćna osuđujuća presuda protiv koje sada osuđenik podnosi izvanredni pravni lijek.
Osuđenik se u svom zahtjevu prvenstveno poziva upravo na rješenja donesena u postupku koji je rezultirao ukidanjem nepravomoćne presude u kojem je predložio izdvajanje nezakonitih dokaza, a o kojima je prvostupanjski sud u dva navrata odlučio rješenjima, koja su bila ukinuta odlukama drugostupanjskog suda te je predmet bio upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku odlučivanja o nezakonitim dokazima, a prije donošenja nepravomoćne osuđujuće presude (koja je bila ukinuta), osuđenik je precizirao svoj prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza na raspravi održanoj 1. srpnja 2016., a taj prijedlog je prvostupanjski sud odbio na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08. te nastavio s raspravom. Nakon ukidanja nepravomoćne presude, u ponovljenom postupku osuđenik je u dva navrata na raspravama (5. lipnja 2017. i 22. siječnja 2018.) predložio izdvajanje iz spisa predmeta istih nezakonitih dokaza te je prvostupanjski sud navedeni prijedlog odbio kao neosnovan i odlučio odmah nastaviti s raspravom, uz obrazloženje da će se o tim dokazima odlučiti presudom, sve sukladno ovlasti iz članka 431. stavka 3. ZKP/08., a koju je odredbu pravilno primijenio. U prvostupanjskoj presudi je vrlo detaljno obrazložio iz kojih razloga nisu izdvojeni kao nezakoniti dokazi, i to nalog za pretragu, pouka o pravima, zapisnik o očevidu, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika, zapisnik o obavljenoj pretrazi teretnog vozila, kao i sve potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kao dokazi koji su proizašli iz obavljene pretrage. Kako optuženik može osporavati odluku suda o izdvajanju dokaza u žalbi protiv prvostupanjske presude, što je i učinio, neutemeljen je njegov prigovor da je u tom dijelu uskraćen u pravu na djelotvorni pravni lijek. Na istaknuti žalbeni prigovor odgovorio je i drugostupanjski sud te obrazložio da je prvostupanjski sud sukladno citiranoj zakonskoj odredbi ovlašten u situaciji kada odbije kao neosnovan prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza odmah nastaviti s raspravom te omogućiti obrani iznošenje svih tih razloga u žalbenom postupku, a što je u konkretnoj situaciji obrani bilo i omogućeno. Prema tome, ne radi se o povredi prava na obranu u prvostupanjskom postupku, povredom prava na podnošenje pravnog lijeka kao sastavnice prava na pravično suđenje.
Nadalje, osuđenik tvrdi da je pretraga teretnog vozila započela puno prije (u 1,39 sati 24. rujna 2014.) nego je to navedeno u zapisniku o pretrazi (u 10,40 sati istog dana), budući da navedeno proizlazi iz službene bilješke od 24. rujna 2014. broj Kr-DO-1/14. i zahtjeva za pretragu. Ističe da iz zapisnika od 24. rujna 2014. broj 511-15-04/6-K-56/14. o pretrazi teretnog vozila proizlazi da mu nije uručen nalog za pretragu tog teretnog vozila, a u njemu nisu navedeni ni broj i datum naloga o pretrazi, nema njegovog potpisa kojim potvrđuje primitak tog naloga i pouke o pravima, kao ni dostavnice o prijemu tih dokumenata s njegovim potpisom. Stoga zapisnik o pretrazi nije sastavljen sukladno zakonskim odredbama ZKP/08-I. Budući da se radi o turskom državljaninu, taj nalog mu nije preveden, a sudski tumač Nafija Alnar koja se navodi u zapisniku o pretrazi nije stalni sudski tumač za turski jezik. Stoga se taj dokaz ne može upotrijebiti sukladno članku 250. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud je pogrešno ocijenio iskaz svjedoka Vedrana Mihelića koji je naveo da je omaškom propustio unijeti navedene podatke, a koji istovremeno odgovorno tvrdi da je nalog o pretrazi predao osuđeniku. Također, u nalogu o pretrazi navodi se da je naložena pretraga teretnog vozila registarske oznake 31-US-1332, a tako je navedeno i u zapisniku o pretrazi, pa je očito da nije izdan nalog za pretragu teretnog vozila registarske oznake 34-US-4332 kojim je upravljao osuđenik.
Nije u pravu podnositelj zahtjeva da je pretraga teretnog vozila nezakonito obavljena pa da bi slijedom toga trebalo izdvojiti sve nezakonite dokaze koji su proizašli iz takve pretrage, a na kojim dokazima se temelji pravomoćna presuda. Naime, iz službene bilješke proizlazi da je 24. rujna 2014. u 1,39 sati državni odvjetnik izviješten da je započet detaljan pregled teretnog vozila registarske oznake 34-US-4332 s poluprikolicom registarske oznake 34-US-4333 od strane carine i policije, a potvrđuje i zahtjev za pretragu od 24. rujna 2014. broj Kr-DO-730/14. kojim se traži donošenje naloga za pretragu i u kojem se navodi da je izvršenim pregledom teretnog vozila u unutrašnjosti kabine vozila u gornjem dijelu kabine iznad vozača u tvorničkoj šupljini lijevo i desno od otvora za radio uočeno tri paketa omotanih smeđom selotejp trakom i s nepoznatim sadržajem. Prema tome, prilikom zaustavljanja teretnog vozila kojim je upravljao osuđenik na graničnom prijelazu Bajakovo carinski službenici su uočili tri smeđa paketa u unutrašnjosti kabine vozila u tvorničkoj šupljini lijevo, što znači da su obavili pregled, na koji imaju pravo sukladno članku 4. Zakona o carinskim službenicima („Narodne novine“ broj 68/13. i 30/14.), zbog čega je obaviješten državni odvjetnik koji je podnio zahtjev za pretragu.
Nakon toga, sudac istrage izdao je nalog od 24. rujna 2014. broj Kir-466/2014. kojim je određena pretraga teretnog vozila, osobe Osmana Cetindaga te mobilnog uređaja. Prvo je započela pretraga osobe u 10,15 sati, a u zapisniku o pretrazi osobe je navedeno da je nalog o pretrazi od 24. rujna 2014. broj Kir-466/2014. uručen osumnjičeniku prije započinjanja pretrage, naveden je broj i datum tog naloga, a osuđeni Osman Cetindag je taj nalog potpisao. Nakon toga, u 10,40 sati započela je pretraga teretnog vozila, a kako to proizlazi iz navedenog zapisnika, time da je navedeno da je nalog predan osumnjičeniku i da je isti odbio potpisati primitak tog naloga. Točno je da u zapisniku nisu navedeni broj i datum naloga. Nakon toga, uslijedila je i pretraga mobilnog uređaja. Sve zapisnike o obavljenoj pretrazi potpisala je sudski tumač Nafija Anlar, koja je o tome obaviještena u 7,00 sati, a pristupila u 8,00 sati tog dana te je bila prisutna prilikom obavljene pretrage, a usmeno je prevela pouku o pravima uručenu osumnjičeniku. Nalogom o pretrazi teretnog vozila naložena je pretraga teretnog vozila registarske oznake 34-US-4332, dok je u zapisniku navedeno da je obavljena pretraga teretnog vozila registarske oznake 31-US-1332. Naime, prvostupanjski i drugostupanjski sud su obrazložili da se radilo o pogrešci u pisanju jer je u zapisniku o pretrazi teretnog vozila naveden točan broj šasije teretnog vozila kojim je nedvojbeno upravljao osuđenik i koji odgovara podacima u nalogu o pretrazi. Međutim, sve te okolnosti ne čine zapisnik o pretrazi teretnog vozila nezakonitim dokazom, budući da je pretraga obavljena na temelju pisanog naloga suca istrage koji sadrži sve elemente propisane člankom 242. stavkom 1. ZKP/08., a ne radi se o niti jednoj situaciji propisanoj člankom 250. ZKP/08. zbog koje se zapisnik o pretrazi i dokazi pribavljeni pretragom ne bi mogli upotrijebiti kao dokaz u postupku. O svemu tome su se detaljno očitovali, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud.
Osim toga, osuđeniku je u dosadašnjem tijeku postupka na prigovore o nezakonitosti navedenih dokaza već detaljno obrazloženo da se ne radi o nezakonitim dokazima, tako da je osuđenikovo isticanje ove iste okolnosti, ali sada u kontekstu nepravičnog postupka, evidentno promašeno.
Uz to, upiranje na iskaz svjedoka Vedrana Mihelića, čiju vjerodostojnost podnositelj zahtjeva nastoji umanjiti i ukazati da se radi o nezakonitom dokazu je prigovor činjenične naravi, iz kojeg razloga se ovaj izvanredni pravni lijek sukladno članku 517. ZKP/08-II kojim su taksativno propisani dopušteni razlozi, ne može podnositi.
Podnositelj zahtjeva dalje tvrdi da je on ustvari uhićen 24. rujna 2014. u 1,40 sati kojom prilikom je obavljena pretraga, zbog čega je izvješće o uhićenju i dovođenju nezakonit dokaz jer se u njemu navodi da je uhićen kasnije, odnosno u 7,25 sati tog dana. S tim u vezi ističe da je njegovo uhićenje nezakonito i zato što je sudski tumač Nafija Anlar obaviještena u 7,00 sati 24. rujna 2014. o njegovom uhićenju, a da je pristupila tek u 8,00 sati tog dana, pa mu u vrijeme njegovog uhićenja nije prevedena ni pouka u pravima. Stoga se sukladno članku 8. ZKP/8. radi o nezakonitim dokazima, jer pouka o pravima nije mogla biti pročitana na raspravi, niti se na njoj može temeljiti sudska odluka. Sud je odbio ispitivanje kao svjedoka sudskog tumača Nafije Anlar pa se nije utvrdilo je li ona sposobna vjerno prenijeti sadržaj službenih radnji.
Ni u ovom slučaju ne radi se o nezakonitim dokazima o kojim prigovorima su se sudovi već detaljno očitovali pa je osuđenikovo isticanje ove iste okolnosti, ali sada u kontekstu nepravičnog postupka, također neosnovano. Naime, osuđenik nije uhićen 24. rujna 2014. u 1,40 sati, već je tada obavljen pregled po carinskim službenicima, nakon čega se o tome obavijestio državni odvjetnik. Upravo iz izvješća o uhićenju i dovođenju, kojeg su osuđenik i sudski tumač potpisali, proizlazi da je osuđenik uhićen 24. rujna 2014. u 7,25 sati, te je po dolasku sudskog tumača uhićenik odmah usmeno upoznat s razlozima uhićenja i pravima iz članka 7. stavka 2. ZKP/08. koja mu je usmeno prevela pouku o pravima, a koju su oboje potom i potpisali. Pri tome treba napomenuti da pouka o pravima nije dokaz u postupku, time da osuđenik potpuno zanemaruje da u spisu prileži izjava od 25. rujna 2014. potpisana od strane osuđenika i sudskog tumača iz koje proizlazi da se osuđenik izričito i nedvosmisleno odriče od prava na pisano prevođenje tijekom postupka, sve sukladno članku 8. stavku 7. ZKP/08., nakon što je poučen o posljedicama odricanja.
Nadalje, osuđenik smatra da je i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika nezakonit dokaz jer je ispitivanje obavljeno bez sudskog tumača za turski jezik, a Nafija Anlar koja je prisustvovala toj dokaznoj radnji nije na listi sudskih tumača i ne zna dobro turski jezik da bi mogla biti tumač u sudskom postupku. Osim toga, osuđenik smatra da je dokazni prijedlog za ispitivanje sudskog tumača u svojstvu svjedoka nezakonito odbijen kao odugovlačeći. Ipak, ističe da je sud prihvatio dokazni prijedlog obrane da se na raspravi reproducira snimka prvog ispitivanja okrivljenika, u nazočnosti sudskog tumača za turski jezik, a kojom prilikom je utvrđeno da tumač Nafija Anlar izrazito loše govori turski jezik i da nije prevela pouku o pravima, što je sve uneseno u zapisnik s rasprave od 16. siječnja 2018. Osim toga, prilikom prvog ispitivanja nije mu bio postavljen branitelj po službenoj dužnosti jer se radi o obveznoj obrani pa je morao imati branitelja i to od trenutka uhićenja, oko ponoći 24. rujna 2014. To znači da mu je povrijeđeno i pravo na branitelja, kojeg je dobio tek 25. rujna 2014. u 11,18 sati. Ponavlja da on nije uopće poznavao svog branitelja Slavka Živkovića prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, a nije ga niti izabrao.
Iz zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika kod državnog odvjetnika od 25. rujna 2015. (list 136-139) proizlazi da je tom ispitivanju sukladno članku 273. stavku 6. ZKP/08-I bila prisutna sudski tumač Nafija Anlar za turski jezik koja je na temelju članka 280. stavka 3. ZKP/08-I položila prisegu da će vjerno prenijeti pitanja koja se okrivljeniku upućuju i izjave što ih on bude davao, a jednako tako je bio prisutan odvjetnik Slavko Živković u svojstvu branitelja za koga na listu 135 prileži punomoć za zastupanje okrivljenika. Ispitivanje je započelo u 11,18 sati te je okrivljenik nakon što je dao svoje osobne podatke, primio upozorenje sukladno članku 272. stavku 2. ZKP-08-I koje je i zabilježeno, a potom je primio pouku o pravima koja mu je prevedena od strane sudskog tumača Nafije Anlar, nakon čega je okrivljenik izjavio da razumije što mu se stavlja na teret i potpisao navedenu pouku o pravima, dok je prema pregledanoj audio-video snimci ispitivanja kimnuo glavom da pristaje da ga zastupa navedeni branitelj. Nakon toga je izjavio da će se braniti šutnjom, što je bilo i konstatirano, da bi potom odbio da mu se pročita navedeni zapisnik te da pregleda snimku o svom ispitivanju, nakon čega je zapisnik i potpisao. Prema tome, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika nije nezakonit dokaz, niti je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu ili pravo na služenje vlastitim jezikom prilikom prvog ispitivanja. U toj situaciji, kada je okrivljenik pristao da ga brani odvjetnik Slavko Živković te potpisao punomoć da ga on zastupa, nije bilo potrebe za postavljanjem branitelja po službenoj dužnosti u smislu članka 66. ZKP/08.
Osuđeniku nije povrijeđeno niti pravo na obranu zato što je prvostupanjski sud odbio ispitati sudskog tumača Nafiju Anlar u svojstvu svjedoka na okolnost je li ista vjerno prevodila sve ono što su tijela kaznenog postupka govorila prilikom ispitivanja okrivljenika kod državnog odvjetnika ili je li prevela pouku o pravima. Naime, sudski tumač za turski jezik Nafija Anlar bila je propisno upozorena sukladno članku 280. stavku 3. ZKP/08., što znači da je položila prisegu, a osuđeniku je na taj način osigurano pravo na služenje vlastitim jezikom. Uz sve to, sudski tumači za turski jezik Domagoj Borošak i Vesna Novak koji su tijekom ponovljenog prvostupanjskog postupka bila angažirani u svojstvu tumača i kojima je na raspravi reproducirana snimka prvog ispitivanja su preveli sve ono što je sudski tumač Nafija Anlar prevodila tijekom prvog ispitivanja osuđenika kod državnog odvjetnika pa je osuđeniku prihvaćen dokazni prijedlog da se utvrdi je li tijekom njegovog ispitivanja poštivano pravo na njegov jezik.
Osuđenik nadalje navodi da je podnio zahtjev za izuzeće svih članova sudskog vijeća na raspravi 22. veljače 2018. zbog povrede prava na upotrebu jezika i pisma, a taj je prijedlog odbačen s obrazloženjem da su sve te okolnosti već navedene u zahtjevu za izuzeće koji je odbijen rješenjima od 19. srpnja 2016. (koje je doneseno prije ukidanja prvostupanjske presude) i od 2. studenog 2017. (a koje uopće nije dostavljeno okrivljeniku, a kamoli na turskom jeziku). Osim toga, ističe da je navedeno rješenje od 2. studenog 2017. kojim je odbačen zahtjev za izuzeće donio Ivan Katičić, v.v. predsjednika Općinskog suda u Vukovaru koji je morao biti otklonjen jer je kao sudac bio član optužnog vijeća koje je potvrdilo optužnicu. Navedeno nije otklonio niti drugostupanjski sud koji je dao obrazloženje da o zahtjevu za izuzeće može odlučivati sudac koji obnaša dužnost v.d. predsjednika suda, iako je taj isti sudac bio član optužnog vijeća koje je potvrdilo optužnicu. Potom ističe da je osuđenik napisao pismo na turskom jeziku 19. prosinca 2017., ali sudsko vijeće nije odmah prevelo to pismo, već naknadno. Napominje da se rasprava od 29. studenog 2017. nije mogla tada održati, jer još nije bilo odlučeno o tom izuzeću, a ako je odlučeno, nije dobio tu odluku, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
Naime, osuđenik je na raspravi održanoj 5. lipnja 2017. podnio zahtjev za izuzeće sudskog vijeća, o kojem je odlučeno rješenjem od 2. studenog 2017. 29 Su-337/2017-8. Navedeno rješenje donio je v.d. predsjednika suda Ivan Katičić koji je bio član optužnog vijeća koje je potvrdilo optužnicu. Navedena okolnost ni na koji način ne čini takvu odluku nezakonitom jer se odredbe o izuzeću sudaca ne primjenjuju na odlučivanje predsjednika suda o izuzeću tih sudaca. Točno je da navedeno rješenje nije bilo dostavljeno optuženiku, već samo njegovom branitelju te da ono nije bilo prevedeno. Međutim, na raspravi održanoj 29. studenog 2017. na kojoj je bio prisutan sudski tumač, optuženik je bio upoznat s navedenom odlukom te je njegov branitelj podnio novi zahtjev za izuzeće s identičnim razlozima koji je na temelju članka 35. stavka 5. ZKP/08-II odbačen. Također, na toj raspravi je prevedeno pismo koje je optuženik dostavio na turskom jeziku, a u kojem je ponovio zahtjev za izuzeće postavljen na raspravi 5. lipnja 2017. Prema tome, samim time što navedeno rješenje nije osuđeniku dostavljeno i odmah prevedeno, a gledajući konkretan kazneni postupak u cjelini, osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno citiranim konvencijskim i ustavnim pravom.
Konačno, osuđenik navodi da je tijekom žalbenog postupka došlo do povrede prava okrivljenika na upotrebu pisma i jezika jer mu nije prevedena žalba njegovog branitelja, a niti drugostupanjska odluka.
Iako je točno da osuđeniku nije prevedena žalba njegovog branitelja, a niti drugostupanjska presuda, treba prije svega reći sljedeće. Naime, osuđeniku je tijekom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZKP/08., bio osiguran sudski tumač za turski jezik, Nafija Anlar koja je osuđeniku usmeno prevela pouku o pravima te tijek ispitivanja kod državnog odvjetnika, nakon što je položila prisegu kod državnog odvjetnika, dok mu pisane odluke nisu pisano prevedene, budući da je dao izjavu od 25. rujna 2014. kojom se odriče tog prava. Međutim, optuženik je nakon podizanja optužnice zatražio da mu se pisano prevedu sve odluke koje će se donositi tijekom postupka, a s obzirom da prvostupanjski sud nije postupio po navedenoj molbi, navedena presuda je ukinuta u žalbenom postupku zbog bitne povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je preveo sve relevantne odluke koje su donesene tijekom tog postupka, čime je otklonio navedenu povredu, a osuđenik je imao osigurana dva sudska tumača koja su prisustvovali svim raspravama te je sudjelovao u postupku na način da mu se usmeno prevodio relevantan tijek kaznenog postupka, prevedeni su njegovi podnesci te pisane odluke suda, tako da mu je na taj način omogućeno da se u postupku služi svojim jezikom i da prati tijek postupka na jeziku koji razumije. O svemu tome se očitovao i drugostupanjski sud u žalbenom postupku jer je osuđeniku prevedeno sve ono što je prvostupanjski sud smatrao relevantnim za obranu optuženika. Dakle, nema govora o tome da je osuđeniku povrijeđeno pravo na služenje njegovim jezikom i pismom, činjenicom što mu nije prevedena žalba njegovog branitelja s kojim je aktivno komunicirao u ovom kaznenom postupku. Što se tiče drugostupanjske odluke za koju osuđenik navodi da mu nije prevedena, ta okolnost predstavlja povredu odredaba u žalbenom postupku. No, da bi bila ostvarena navedena povreda, potrebno je utvrditi je li ona mogla utjecati na presudu. Međutim, takva povreda nije utjecala na drugostupanjsku presudu jer je ta presuda osuđeniku dostavljena nakon pravomoćnosti, a sam osuđenik očito ima saznanja o tome kako je odlučeno, budući da je podnio putem svog branitelja izvanredni pravni lijek, čime mu je omogućeno da i dalje aktivno štiti svoja prava.
Prema daljnjim tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski je sud odbio sve njegove žalbene navode, ne dajući pravno valjanu argumentaciju pa je i sam u žalbenom postupku osnažio sve nezakonite odluke prvostupanjskog suda, pa tako i odluku o nezakonitim dokazima. Na ovaj način osuđenik smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, Županijski sud u Velikoj Gorici je, kao sud drugog stupnja, sukladno članku 487. stavku 1. ZKP/08., ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
Ponavljajući prigovore istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu, podnositelj zahtjeva u cijelosti zanemaruje sadržaj drugostupanjske odluke, iz koje jasno proizlaze svi odgovori na navode koje je branitelj osuđenika istaknuo u žalbi. Drugostupanjski sud je vrlo detaljno analizirao žalbene razloge, te izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana u vezi svih istaknutih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. To što je drugostupanjski sud, odgovarajući na iste prigovore osuđenika iznesene u žalbi na prvostupanjsku presudu, zaključke suda prvog stupnja prihvatio pravilnim, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.
Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.
Ranko Marijan, v. r.
ZA TOČNOST OTPRAVKA
Ovlašteni službenik:
Voditelj Pisarnice za prijem i otpremu
Mirko Paša
