Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 517/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M.1, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. studenog 2020. broj Kv I-60/2020. (K-25/20.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. prosinca 2020.
r i j e š i o j e :
Žalba optuženog I. M.1 odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. M.1, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. i članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 2., 4., 5. i 9. te stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjera opreza i to zabrana posjećivanja obiteljske kuće i područja oko nje unutar 10 metara od žrtve I. M.2 na adresi K. Š., zabrana približavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom I. M.2 na najmanjoj udaljenosti od 2 metra te zabrana uhođenja i uznemiravanja žrtve I. M.2. Nadalje, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., odlučeno je da će naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Konačno, određeno je da će se mjere opreza izvršavati sukladno članku 100. stavku 2. ZKP/08. i članku 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza (,,Narodne novine“ broj 92/09. i 66/14.), dok da će ovlašteni djelatnik Policijske postaje K., sukladno članku 101. stavku 1. ZKP/08., provjeriti i izvijestiti sud svakih osam dana izvršava li optuženik navedene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. M.1 po branitelju M. V., odvjetniku iz S., bez naznake žalbenih osnova, a s prijedlogom da se pobijano rješenje ,,ukine, okrivljeniku ukinu određene mjere opreza“.
Žalba nije osnovana.
Razmatranjem pobijanog rješenja, kao i navoda žalbe, proizlazi da je prvostupanjski sud, protivno žalbenim tvrdnjama, potpuno i pravilno utvrdio sve preduvjete daljnjoj primjeni mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4., 5. i 9. ZKP/08. kao odgovarajućoj zamjeni mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
U prvom redu, a s obzirom na to da je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 28. travnja 2020., broj KO-DO-136/2020., kojom se optuženiku stavlja na teret kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., potvrđena, pravilno prvostupanjski sud, osnovom materijalnih i personalnih dokaza na kojima se ona temelji, nalazi ostvarenim odgovarajući stupanj osnovane sumnje, kao prvog preduvjeta za primjenu mjera opreza u smislu svrhovite zamjene mjeri istražnog zatvora.
Nadalje, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem, jasnim i dostatnim razlozima, pravilno utvrđuje da kod optuženika i dalje postoji opasnost da će ponoviti ili, pak, dovršiti pokušano kazneno djelo. Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinio prema svom nećaku, dakle, bliskom srodniku. Pri tome, optuženik i oštećenik žive u neposrednoj blizini, a između njih duže vrijeme postoje sukob i netrpeljivost, uslijed neriješenih imovinskopravnih odnosa koji su bili povodom kaznenog djela za koje se optuženik ovdje na razini osnovane sumnje tereti. Izložene okolnosti, i po ocjeni ovog suda, jasno ukazuju da na strani optuženog I. M.1 postoje one osobite okolnosti koje upućuju na konkretno predvidivu iteracijsku opasnost.
Međutim, cijeneći dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika i činjenicu da se radi o osobi zrele životne dobi, sve povezano s dužnošću suda da prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora, sukladno članku 95. stavku 1. ZKP/08., pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4., 5. i 9. ZKP/08., na način pobliže određen u izreci pobijanog rješenja, prema optuženom I. M.1 i nadalje opravdana te nužna. Naime, upravo primjenom tih mjera onemogućen je neposredan kontakt optuženika i oštećenika, čime je ujedno otklonjena mogućnost ponavljanja djela, zbog čega je primjena ranije navedenih mjera opreza prema optuženiku pobijanim rješenjem pravilno i osnovano produljena.
Ponovljenim i kontinuirano isticanim žalbenim navodima o tome da je oštećenik taj koji provocira optuženika ne bi li ovaj prekršio određene mu mjere opreza, kao i da su u drugom kaznenom postupku, zbog ozbiljnih prijetnji smrću upućenih optuženiku, protiv oštećenika određene mjere opreza, osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje. Naime, izloženo samo dodatno potvrđuje njihove, očito i dalje, problematične odnose, a time i postojanje svih zakonskih uvjeta za produljenje u izreci ovog rješenja naloženih mjera opreza.
Neosnovan je i daljnji navod žalbe kojim se ukidanje mjera opreza predlaže zbog činjenica da iste traju "već 8 mjeseci". Naime, razmatranjem težine inkriminiranog kaznenog djela koje za zaštitni objekt ima najvišu društvenu vrednotu - život, kazne koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i dosadašnjeg trajanja optuženiku određenih mjera opreza, a vodeći računa o izloženoj potrebi njihove daljnje primjene i činjenici da one u konkretnoj situaciji mogu trajati najdulje do izvršnosti presude, prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno.
S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2020.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.