1              Poslovni broj: Gž R-1264/2020-2

Poslovni broj:Gž R-1264/2020-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, Verice Franić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz N., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & N. d.o.o. u Z., protiv tuženice L. U. N.,  zastupane po punomoćnici A. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pr-28/2019-68 od 15. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-28/2019 od 15. rujna 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2015., kao i zahtjev za vraćanje na rado mjesto nadzornog operatera. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 14.777,13 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

Protiv ove presude žalio se je tužitelj, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,

148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), predlaže preinačenje iste podredno ukidanje presude.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak ZPP-a, kao i u okviru žalbenih navoda tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upire žalitelj. Suprotno navodima žalitelja pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini žalitelj.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu prema Odluci tuženika od 16. prosinca 2015., te zahtjev za vraćanje na rad.

U ovom predmetu je prethodno presudom suda prvog stupnja broj Pr-9/16 od 14. lipnja 2017., prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, navedena presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-728/17 od 23. svibnja 2018., a obje odluke ukinute su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-800/18 od 11. prosinca 2018., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju ističe kako u situaciji kada je vještak s jedne strane naveo da je tužitelju osnovano bila utvrđena privremena nesposobnost za rad zbog povišenog krvnog tlaka i nemogućnosti rada na vrućini, a s druge strane je naveo da rad na suncu ne utječe na porast krvnog tlaka sud pogrešno primijenio odredbu člana 261. stavak

ZPP-a kada je ovaj nalaz bezrezervno prihvatio i otklonio prigovore na isti, te kada osnovanu sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja nije otklonio traženjem mišljenja drugog vještaka.

U nastavljenom postupku sud prvog stupnja postupio je sukladno navedenom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je po prijedlogu tuženice odredio izvođenje novog vještačenja po vještaku medicine rada.

Inače, ovdje se radi o redovitom otkazu ugovora o radu osobno uvjetovanom, iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR-a), kojom je određeno da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

Temeljna pretpostavka dopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza jest da radnik nije u mogućnosti redovno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, odnosno bolesti zbog koje radnik više ne može uspješno nastaviti raditi na

svom radnom mjestu na kojem je do tada radio, i mogla bi biti razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu samo ako je trajnog karaktera i ako upravo zbog toga radnik više ne može uspješno obavljati posao.

U postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženice od 16. studenog 1999., temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme;

-da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto nadzorni operater, (što proizlazi iz obračuna plaće, koje radno mjesto je postojalo prema Pravilnicima o unutarnjem ustrojstvu, plaćama i drugim primanjima djelatnika tuženice iz 2004. i 1999., dok prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu, plaćama i drugim primanjima radnika tuženice iz 2015. koji je stupio na snagu 10. lipnja 2015. to radno mjesto više ne postoji, već postoji radno mjesto lučki redar, time da je u članku 15. Pravilnika određeno da se poslodavac obvezuje radnicima ponuditi sklapanje ugovora o radu sukladno tom Pravilniku i Pravilniku o radu, a takav ugovor među strankama nije sklopljen;

-da je tuženica dana 16. prosinca 2015. donijela odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, kojom mu ugovor o radu otkazuje zbog nemogućnosti tužitelja da zbog vrućina radi u ljetnim mjesecima, kada je poslodavcu opseg poslovanja najveći, zbog čega mu je otežana organizacija rada i nesmetano odvijanje radnog procesa;

-da je tužitelj tu odluku zaprimio isti dan, te je vezano za istu podnio tuženici zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženica nije odgovorila, pa je tužitelj zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa predmetnom tužbom, sve u zakonom propisanim rokovima shodno odredbi članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a;

-da svoj zaključak o tužiteljevoj nemogućnosti izvršavanja radne obveze tuženica temelji isključivo na činjenici tužiteljevog učestalog bolovanja tijekom ljetnih mjeseci i mišljenju liječnika u liječničkim svjedodžbama;

-da je člankom 24. Pravilnika o radu tuženice propisano, kako je u situaciji kada ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnika postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, tuženica dužan uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, koji što je više moguće odgovaraju poslovima na kojima je radnik prethodno radio, a ako poslodavac to nije u mogućnosti ponuditi radniku ili to radnik odbije poslodavac mu može otkazati ugovor o radu;

-da ovlašteno tijelo nije utvrdilo da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, zbog čega radnik ne bi bio u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta;

-da kod tužitelja nema invalidnosti;

-da prema nalazu i mišljenju liječnika specijaliste medicine rada N. P. tužitelj bi s obzirom na svoje zdravstveno stanje mogao obavljati svoj posao uz određene prilagodbe i to „ na način da ga povremeno za velikih ljetnih vrućina netko zamjeni na petnaest minuta;

-da iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj ima visoki krvni tlak, prekomjernu tjelesnu težinu, poremećaj masnoća i ranu srčanu smrt u obitelji, zbog čega kod njega postoji ograničenje prekovremenog i teškog rada za vrijeme ljetnih vrućina;

-da iz sadržaja liječničke svjedodžbe izdane po dr. N. D. proizlazi da je tužitelj za poslove lučkog redara sposoban uz ograničenja, a da se zdravstvena sposobnost nije mogla utvrditi zbog ograničenja prekovremenog rada i težeg rada za vrijeme ljetnih vrućina. U istoj svjedodžbi navedeno je da je preporuka poradi povišenog tlaka izbjegavati boravak na jakom suncu, kao i u prostorima bez klime u nepovoljnim klimatskim prilikama;

-da je dr. V. sudski vještak specijalist medicine rada u svom nalazu i mišljenju naveo da kod tužitelja nema invalidnosti ni zdravstvene nesposobnosti trajnog karaktera uslijed koje tužitelj nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa, te je naveo da je poslodavac dužan uvažiti upozorenja specijaliste medicine rada jer sam ne može procjenjivati ograničenja u svjedodžbi;

-da je otklanjajući sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka dr. V. po prijedlogu tuženice određeno provođenje dokaz izvođenjem novog vještačenja po vještaku medicine rada prim. dr. sc. M. Z.;

-da je vještakinja Z. uzimajući u obzir spomenutu svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti koju je izdao dr. P. 2015. kao i konstataciju vještaka V., te u svom nalazu i mišljenju navela kako je iz opisa poslova vidljivo da tužitelj radi na otvorenom, izložen ekstremnim uvjetima u vidu velikih vrućina i vremenskih nepogoda;

-da tako vještakinja Z. na kraju daje nalaz i mišljenje kako s obzirom na zdravstveno stanje, tužitelj nije u mogućnosti sukladno potrebama poslodavca obavljati rad na radnom mjestu lučkog redara u punom obimu i trajno, odnosno zbog svojih trajnih psihofizičkih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o radu u traženom opsegu i kvaliteti;

-da iz sadržaja iskaza tužitelja kao i zakonskog zastupnika tuženice proizlazi kako tuženica nije u mogućnosti ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova jer takvih poslova nema;

-da iz izvedenih dokaza svjedodžbe dr. P. kao i njegovog iskaza te posebice nalaza i mišljenja vještaka Z. kojem je sud prvog stupnja osnovano poklonio vjeru kao stručnom i valjano obrazloženom utemeljenom na dokumentaciji priloženoj spisu i na koje stranke nisu imale prigovora proizlazi da tužitelj nije u mogućnosti sukladno potrebama poslodavca obavljati rad na radnom mjestu lučkog redara u punom obimu i trajno, odnosno zbog svojih trajnih psihofizičkih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o radu u traženom opsegu i kvaliteti, a što je upravo i otkazni razlog na koji se tuženica poziva u predmetnoj odluci o otkazu ugovora o radu.

Kraj takvog stanja stvari, ocjena je suda prvog stupnja da je tuženica u konkretnom slučaju opravdano donijela predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, u okolnostima iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 2. ZR-a.

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i njegovo stajalište u pogledu ocjene postojanja razloga za donošenje predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedene u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Ovo stoga jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari i na temelju svih predloženih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je utvrdio činjenično stanje (članak 8. ZPP-a).

Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari točnije postojanje otkaznog razloga su jasni pa suprotna izlaganja u žalbi ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude.

Žalba tužitelja svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njegovi žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat, na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda, mogli dovesti u sumnju. Način na koji tužitelj u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica, te njegovi osobni zaključci o postojanju određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni jer nemaju uporište u provedenim dokazima. Stoga je u navedenom stanju stvari sud prvog stupnja ispravno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Pravilna je i odluka o trošku koja je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te odredbi članka 155. ZPP-a.

U izloženom, obzirom da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu 9. prosinca 2020.