1              Poslovni broj: Gž R-626/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-626/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz S. K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Š. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & Č. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i P. iz Z., radi utvrđenja Odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8/2017-63 od 25. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8/2017-63 od 25. veljače 2020.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu (poslovno
uvjetovani otkaz) od 29. studenog 2016., kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2014., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika
nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ... da tužiteljicu I. J. iz S. K., OIB: ... u roku od 15 dana vrati na posao, na radno mjesto mlađe blagajnice u Poslovanju s građanstvom na kojem je radila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 30. rujna 2014.

III Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ... da tužiteljici I. J. iz S. K., OIB: ..., u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2020. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

 

Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u žalbi, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 29. studenog 2016. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2014., kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto "mlađe blagajnice u poslovanju s građanstvom prema otkazanom ugovoru".

 

U prvostupanjskom postupku koji je prethodio utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu mlađi blagajnik na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog dana 30. rujna 2014.,

- da iz dopisa tuženika od 18. listopada 2016. proizlazi da se tužiteljici dostavlja Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme, a iz tog ponuđenog Aneksa Ugovora o radu (koji datira od 12. listopada 2016.) proizlazi da bi tužiteljica od 17. listopada 2016. obavljala poslove na radnom mjestu mlađi blagajnik do povratka A. B. na rad te da se tužiteljica privremeno raspoređuje na navedeno radno mjesto, nakon čega se vraća na radno mjesto mlađi blagajnik, na kojem je obavljala poslove do 16. listopada 2016., a koje je ukinuto zatvaranjem poslovnice P. i pripajanjem poslovnici V.,

-da iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 29. studenog 2016. proizlazi da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu od 30. rujna 2013. zbog organizacijskih razloga - poslovno uvjetovani otkaz,

- da iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je analizom profitabilnosti poslovnice Z. P. menadžment Prodaje Poslovanja s građanstvom utvrdio da je sa 30. lipnjem 2015. u navedenoj poslovnici ostvaren gubitak od 49 tisuća Eura uz zabilježeni pad aktivnosti te nedovoljne prihode za pokrivanje troškova poslovnice. Također se navodi da je zaključak bio da će se zatvaranjem poslovnice Z. P. i spajanjem portfelja s poslovnicom Z. V. ostvariti preduvjeti da poslovnica Z. V. koja je na boljoj lokaciji u narednom periodu postane profitabilna poslovnica,

- da su zatvaranjem poslovnice Z. P. i spajanjem portfelja poslovnica Z. P. i Z. V., 4 radnika iskazana kao tehnološki višak, s time da je dvoje radnika bilo zaposleno na određeno vrijeme pa su im otkazani Ugovori o radu na određeno vrijeme, a dvije radnice, jedna iz poslovnice Z. P. i jedna iz poslovnice Z. V. su bile
na rodiljnom/roditeljskom dopustu pa njihov radno-pravni status tada nije rješavan. Navodi se da se tužiteljica vratila sa rodiljnog/roditeljskog dopusta dana 20. rujna 2016. -da je postojala potreba za privremenim popunjavanjem radnog mjesta mlađe blagajnice, 20. listopada 2016. pa je tužiteljici ponuđen na sklapanje Aneks Ugovoru o radu do povratka A. B. na rad, s time da je tužiteljica odbila potpisivanje Aneksa zbog čega je pokrenut postupak otkazivanja Ugovora o radu,

- da iz dopisa tuženika od 18. studenog 2016., proizlazi da se isti obratio radničkom vijeću radi savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu Ugovora o radu tužiteljici, s time da se radničko vijeće u svom dopisu od 25. studenog 2016. očitovalo na način da odbija suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) tužiteljici, iz razloga što je poslodavac ne tako davno uveo na pojedinim radnim mjestima prekovremeni rad i rad subotom u popodnevnoj smjeni, sve kao direktna posljedica odrađivanja vrlo zahtjevnog posla konverzije kredita nominiranih u CHF u kredite u EUR, te se kao logično nameće pitanje kako je moguće imati višak radnika, a istovremeno iskazati potrebu, a potom i uvesti prekovremeni rad i rad subotom u dvije smjene.,

- da iz iskaza svjedoka J. M. koji je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici bio predsjednik radničkog vijeća tuženika pojasnio je da se radničko vijeće protivilo namjeravanoj odluci o otkazu, jer je tuženik u to vrijeme zapošljavao veliki broj studenata te je radničko vijeće smatralo da na tim poslovima ne bi trebalo zapošljavati studente. Također je naglasio da je poslodavac u to vrijeme imao potrebu za većim angažmanom radnika, s obzirom da se radilo i subotama, a to je sve bilo zbog konverzije kredita u švicarskim francima te je radničko vijeće mislilo da je tu trebalo zaposliti radnike odnosno ne otkazivati ugovore o radu,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je od 1. kolovoza 2013. radila na radnom mjestu mlađeg blagajnika u poslovnici V., te u trenutku kada se trebala vratiti s porodiljnskog više nije bila ista voditeljica koja je bila kada je odlazila na porodiljni. Kada se vratila s porodiljskog počela je raditi u Sesvetama, s time da je tamo radila oko mjesec dana i tada su joj ponudili Aneks Ugovora o radu koji nije prihvatila jer je bio nepovoljniji od njenog Ugovora i zato što je u Aneksu bilo navedeno da se nakon povratka radnice koju je trebala mijenjati vraća na radno mjesto koje je ukinuto. Da njezino radno mjesto nije bilo ukinuto jer poslovnica u V. i dalje radi, a za vrijeme dok je radila u Sesvetama održana je edukacija za nove radnike tuženika i to za radno mjesto mlađeg blagajnika, a istu je pohađalo više od 10 radnika koji su trebali biti zaposleni, pa joj nije jasno zašto je ona dobila otkaz, a na istom radnom mjestu zapošljavaju radnike.

- da iz iskaza svjedokinje M. D. F. koja je tijekom 2016. godine radila kod tuženika na radnom mjestu direktorice upravljanja ljudskim potencijalima i radnim odnosima, proizlazi da su joj poznati razlozi otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, te pojašnjava da je 2016. godine došlo je do restrukturiranja banke, zatvoreno je oko 6 poslovnica, pa je tako između ostalog zatvorena i poslovnica P. koja je spojena sa poslovnicom V. u kojoj je radila tužiteljica., da je prilikom spajanja tih poslovnica došlo do kolektivnog viška i tužiteljica je bila jedna od radnika koja je bila proglašena tehnološkim viškom, s time da su osim tužiteljice kao tehnološki višak utvrđena još dva radnika koja su imali ugovore o radu na određeno vrijeme odnosno bili su na zamjeni do povratka odsutnog radnika na posao.,da je tužiteljica imala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je i dalje ostao na snazi, a radilo se o samo o privremenom premještaju u drugu poslovnicu radi zamjene radnice koja je na porodiljnom, s time da bi se nakon povratka te radnice tužiteljica trebala vratiti na svoje radno mjesto.

- da tuženik nije dostavio u spis podatke o zakonskim kriterijima za tužiteljicu i usporedne radnike kao ni podatke o dodatnim kriterijima za koje je svjedok K. P. iskazala da su postojali, objašnjavajući da su voditelji poslovnica ocjenjivali radnike vezano za dodatne kriterije odnosno njihovu uspješnost u radu i dodatna znanja radnika, s time da tuženik u Odluci o otkazu nije ni obrazložio kojem je kriteriju dao prednost u odnosu na druge kriterije, iako je svjedok K. P. u svom iskazu navela da su prednost dali zakonskim kriterijima.,

- da sud nije prihvatio iskaz svjedoka M. D. F. koja je navela da je poslodavac isključivo uzeo u obzir zakonske kriterije, obzirom da ono što je navedeno u Odluci o otkazu tuženik treba i dokazati kako bi opravdao svoju odluku, odnosno sud u okviru navoda iz Odluke o otkazu procjenjuje jesu li razlozi za otkaz opravdani, odnosno je li tuženik postupio sukladno odredbama Zakona o radu, pa kada se tuženik poziva na određene kriterije iste mora dokazati, a što je u konkretnom slučaju izostalo,

- da tuženik nije dostavio u spis ni tablice sa bodovima iz kojih bi proizlazilo s kojim radnicima je tužiteljica uspoređivana i da li je tužiteljica doista radnik kojem se trebao otkazati Ugovor o radu, a prema iskazu svjedoka K. P. proizlazi da su tablice sa bodovima bile izrađene,

- da iz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenih između tuženika i radnika I. B. (od 14. listopada 2016.), tuženika i radnika M. R. (od 16. rujna 2016.) te tuženika i radnika I. B. (od 14. rujna 2016.) proizlazi da će navedeni radnici obavljati poslove radnog mjesta mlađeg blagajnika do povratka odsutnih radnika, dakle postojala je potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice (mlađi blagajnik), a tužiteljici se u isto vrijeme otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje upravo tih poslova,

- da iz internih natječaja tuženika u srpnju i listopadu 2016. godine proizlazi da tuženik traži radnike za radno mjesto blagajnika na određeno vrijeme, iz oglasa od 26. listopada 2016. proizlazi da tuženik traži osobe za rad u poslovnici, a iz iskaza tužiteljice, proizlazi da se za vrijeme njezinog rada u poslovnici u S., a nakon povratka s porodiljnog dopusta, tamo održavala edukacija, a koju je pohađalo 10-tak radnika koji su se trebali zaposliti na radnom mjestu mlađeg blagajnika - njenom radnom mjestu, a njoj se otkazuje Ugovor o radu.

 

Temeljem takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev pravilno ocijenio osnovanim, obzirom da se poslovi tužiteljice i dalje obavljaju i da tuženik za tim radnim mjestom i dalje ima potrebe, a tuženik nije dokazao, niti je stavljao dokazne prijedloge na okolnost prestanka potrebe za njezinim radom, odnosno smanjenja potrebe za radom na radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila.

 

Naime, tuženik je bio dužan dokazati opravdanost razloga za otkaz, pa obzirom da nije bio u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog svojih tvrdnji o osnovanosti predmetnog otkaza (o postojanju opravdanih razloga i drugih zakonom određenih uvjeta za poslovno uvjetovani otkaz), odnosno obzirom da nije prema pravilima o teretu dokazivanja dokazao kojim se kriterijima rukovodio kod odabira radnika koje je zadržao na poslu (za svakog od tih radnika prema podacima o godinama života, radnog staža i obvezama uzdržavanja, i to u odnosu na one kojima je dao otkaz i uvrstio ih u program zbrinjavanja), to dani otkaz nije na zakonu utemeljen.

 

Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 30. rujna 2014. proizlazi da će radnik otpočeti s radom 1. listopada 2014. i da će obavljati poslove na radnom mjestu mlađi blagajnik. Također je navedeno da je mjesto rada radnika u Zagrebu, a u slučaju potrebe poslodavca i u nekom drugom mjestu na području Republike Hrvatske.

 

Odredbom članka 115. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je: (stavak 1. podstavak 1.) „Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog“, između ostalog i u slučaju „ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)“; (u stavku 2.) „Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.“; (u stavku 3.) „Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.“; (u stavku 4.) „Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.“

 

Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a mora dokazati poslodavac obzirom da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je isti otkazao ugovor o radu.

 

Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi gospodarski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

 

Odredbom članka 115. stavak 3. ZR-a propisani su kriteriji kojima se poslodavac treba voditi prilikom utvrđenja za kojim je radnicima prestala potreba, ali tom odredbom nije isključena mogućnost da poslodavac da prioritet nekom od ovih kriterija: poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu mora voditi računa o socijalnim kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 3. ZR-a (o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja radnika) kao i drugim koje je propisao i bio ovlašten (obzirom da su navedeni socijalni i drugi razlozi za otkaz u odredbi članka 115. stavak 3. ZR-a navedeni samo poimence i primjerice, pa se mogu dopunjavati i profesionalnim sposobnostima samoga zaposlenika) propisati, onim kriterijima koji se odnose na osobine radnika koje su u svezi s poslom koji obavlja na temelju ugovora o radu, ali ima autonomno pravo odlučiti (jer se prilikom uvažavanja tih kriterija iz članka 115. stavak 3. ZR-a od poslodavca ne očekuje da isključivo matematički pristupi primjeni te odredbe: poslodavcu se ne može ograničiti sloboda odlučivanja i onemogućiti da autonomno odlučuje kojemu će od navedenih kriterija dati prednost pri odabiru radnika kojeg će zadržati u ugovornom radnom odnosu) koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija.

 

Kako je u provedenom postupku utvrđeno da nisu postojali poslovno gospodarski razlozi za dani otkaz tužiteljici, a pogotovo da razlozi za otkazivanje samo njenog ugovora nisu postojali kada ih se sagleda po svim kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 3. ZR-a, u odnosu na one radnike tuženika koji su s tuženikom imali ugovore na određeno vrijeme, koji su i nakon otkazivanja njenog ugovora produžavani, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je otkaz utvrdio nedopuštenim i tako sukladno odredbi članka 124. stavak 1. ZR-a naložio vraćanje tužiteljice na posao.

 

Ovo posebno iz razloga što tuženik nije dostavio u spise podatke o zakonskim kriterijima za tužiteljicu i usporedne radnike, kao niti podatak o dodatnim kriterijima, a niti je tuženik u odluci o otkazu obrazložio kojem je kriteriju dao prednost u odnosu na druge kriterije, obzirom na ono što je navedeno u odluci o otkazu treba i dokazati kako bi opravdao svoju odluku, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

Tuženik nadalje nije dostavio u spis ni tablice s bodovima iz koje bi proizlazilo s kojim radnicima je tužiteljica uspoređivana i je li tužiteljica doista radnik kojem je trebalo otkazati ugovor o radu, iako je iz postupka utvrđeno i proizlazi da su tablice s bodovima bile izrađene.

 

Naime, ovdje je za istaći kako u sudskom postupku u kojem radnik ostvaruje zaštitu prava koje drži povrijeđeno odlukom poslodavca o otkazu, s njime sklopljenog ugovora o radu, poslodavac se ne može s uspjehom pozivati na razloge koje ne sadrži ta odluka o otkazu ili na kojima je temeljena.

 

Odluka o trošku postupka zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) to je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

U Splitu 9. prosinca 2020.