- 1 -              Revd 3788/2020-2

Broj: Revd 3788/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. j d.o.o., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici u V., protiv tuženice B. N. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. N., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020., kojim je odbačena žalba tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5126/18-86 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-5126/18-91 od 29. studenoga 2019. i P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.,

r i j e š i o j e :

Dopušta se revizija tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Ima li postupanje stranke po uputi o pravnom lijeku koja je navedena u prvostupanjskoj presudi, a koja je uputa pogrešna, za posljedicu gubitak prava stranke na žalbu odnosno odbacivanje žalbe kao nepravovremene?“

Obrazloženje

Tuženica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020., kojim je odbačena žalba tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5126/18-86 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-5126/18-91 od 29. studenoga 2019. i P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019., a zbog procesno pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, a koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti navedenog pitanja ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3071/2006 od 18. ožujka 2009. prema kojem je Ustavni sud ocijenio da je pogrešna pouka o pravu na žalbu, navedena u presudi suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju išla na štetu zajamčenih ustavnih prava podnositelja jer je postupanjem po toj uputi podnositelju zapriječen pristup sudu, a time i ustavno pravo da se nadležni sud očituje o njegovim žalbenim navodima.

Na prijedlog tuženice tužitelj nije odgovorio.

Prijedlog tuženice je osnovan.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. te čl. 385.a st. 1., u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/0,8 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu tuženice, a se u suštini svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje spora, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, riječ je o pravnom pitanju o kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske razvio ustaljenu sudsku praksu, a i ovaj je sud izrazio o istom pravno shvaćanje (primjerice u odluci Rev-528/2016-2 od 28. svibnja 2019.).

Zbog izloženih razloga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. prosinca 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.