Poslovni broj: 57 Pž-3851/2019-3 2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-3851/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja M. S. vl. R. obrt za knjigovodstvo i građevinarstvo iz K., OIB ..., protiv tuženika E. M. d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 25.150,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2385/2018 od 11. siječnja 2019., 9. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2385/2018 od 11. siječnja 2019.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od javnog bilježnika Ž. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-201/2018 od 23. travnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.150,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu od 826,88 kn i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navod da je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), ocijenio da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu, jer utuženim računima nisu obračunate roba i usluge već ničim dokazana tvrdnja tužitelja da su ga djelatnici tuženika „neosnovano uznemiravali telefonskim pozivima“, koje je tužitelj obračunao prema samo njemu poznatoj cijeni. Zato tužitelj neosnovano zahtjeva plaćanje utuženih računa slijedom čega je platni nalog ukinut primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Protiv presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je nakon pokretanja ovog postupka tuženik smanjio pozive prema tužitelju. Smatra da je odbijanjem tužbenog zahtjeva tuženika dana podrška nastaviti s uznemiravanjem.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanje utuženih računa kojim je obračunao „telefonsko uznemiravanje tuženika u razdoblju od 22. srpnja do 21. studenoga 2017.“.

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, jesu li stranke bile u poslovnom odnosu te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u priloženi račun i primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan. jer se presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao poslovni odnos s tuženikom jer je prilaganjem računa kojim je neosnovano obračunao „uznemiravanje telefonskim poziva“, što nije niti roba ni usluga radi čije se isplate cijene ili naknade uopće može izdati račun. Pored toga, tužitelj uopće nije naveo o kojem poslovnom odnosu stranka se radi, a samo prilaganje računa nije dostatan dokazao osnovanosti njegove tražbine jer su računi njegove jednostrane isprave i samo na temelju njih, bez izvođenja daljnjih dokaza kojima bi se utvrdila vrsta poslovnog odnosa, tužitelj nije dokazao poslovni odnos s tuženikom. Isto tako, tužitelj nije ovlašten tuženikovo eventualno protupravno postupanje samoinicijativno novčano kažnjavati, a tijekom postupka nije iznio činjenice i dokaze koji bi upućivali da se radi o tužiteljevom zahtjevu za naknadu štete.

Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 9. prosinca 2020.

Sudac

Mirta Matić v.r.