1                                 Posl. broj: 6. Pn-86/2019-22

 

 

 

 

              

      Republika Hrvatska

     Općinski sud u Đakovu

Trg. dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

                                                                      Poslovni broj: 6. Pn-86/2019-22

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Marijani Žulj Jakovljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice J. M. (OIB: …) iz G., 2. tužitelja M. M. (OIB: …) iz G. i 3. tužitelja G. M. (OIB: …) iz G., svi zastupani po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., protiv 1. tuženice S. K. (OIB: …) iz G., 2. tuženice mlt. K. K. (OIB: …) iz G. zastupana po majci zakonskoj zastupnici S. K., 3. tuženika mlt. Z. K. (OIB: …) iz G., zastupan po majci zakonskoj zastupnici S. K. i 4. tuženice J. K. (OIB: …) iz G., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. studenoga 2020. godine, u prisutnosti 2. tužiteljice, 3. tužitelja, punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, dana 09. prosinca 2020. godine

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Nalaže se tuženicima S. K. (OIB: …), mlt. K. K. (OIB: …), mlt. Z. K. (OIB: …) i J. K. (OIB: …), svi iz G., solidarno isplatiti 1. tužiteljici J. M. (OIB: …) iz G., na ime naknade neimovinske štete iznos od 200.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 09. rujna 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te na ime naknade imovinske štete iznos od 40.284,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 09. prosinca 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženicima S. K. (OIB: …), mlt. K. K. (OIB: …), mlt. Z. K. (OIB: …) i J. K. (OIB: …), svi iz G., solidarno isplatiti 2. tužitelju M. M. (OIB: …) iz G., na ime naknade neimovinske štete iznos od 200.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 09. rujna 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III.              Nalaže se tuženicima S. K. (OIB: …), mlt. K. K. (OIB: …), mlt. Z. K. (OIB: …) i J. K. (OIB: …), svi iz G., solidarno isplatiti 3. tužitelju G. M. (OIB: …) iz G., na ime naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 09. rujna 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 09. prosinca 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV.              Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice J. M. za naknadom imovinske štete u iznosu od 570,00 kn zajedno sa zateznim kamatama i zahtjev tužitelja M. M. za naknadom imovinske štete u iznosu od 1.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama.

 

V.              Nalaže se tuženicima S. K. (OIB: …), mlt. K. K. (OIB: …), mlt. Z. K. (OIB: …) i J. K. (OIB: …), svi iz G., solidarno isplatiti tužiteljima J. M. (OIB: …), M. M. (OIB: …) i G. M. (OIB:  …), svi iz G., trošak parničnog postupka u iznosu od 118.039,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 09. prosinca 2020. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

VI.              Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 20.906,25 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelji u tužbi od 09. rujna 2015. godine navode kako je 21. prosinca 2013. godine oko 05,00 sati u G., u obiteljskoj kući tuženika smrtno stradao D. M. iz G. (sin i brat tužitelja), kojega je D. K. (suprug i otac tuženika) kuhinjskim nožem usmrtio. Protiv D. K. i 1. tuženice S. K. vođen je kazneni postupak pred Županijskim sudom u O. broj K-28/14, gdje je D. K. proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, a tuženica S. K. za kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Navedena presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda RH broj Kž-2/15 od 21. siječnja 2015. godine. Nadalje, tužitelji navode kako je D. K. umro 11. srpnja 2015. godine na izdržavanju zatvorske kazne te je iza istog vođen ostavinski postupak pod brojem O-4295/15, UPP-OS-130/15 kod javnog bilježnika D. C. u Đ. te su njegovim nasljednicima utvrđeni zakonski nasljednici tuženica supruga S. K. te djeca K., Z. i J. K. Smrću svoga sina, odnosno brata, s kojim su živjeli u zajedničkom domaćinstvu, tužitelji su pretrpjeli, a i sada trpe teške duševne boli te su vezano za sahranu pokojnika imali troškove koje također potražuju. Roditelji M. i J. M. su zbog smrti svog sina pretrpjeli, a i sada trpe duševne boli, zbog čega im je potrebno isplatiti novčanu naknadu u visini od 220.000,00 kn za svakog posebno. Brat pokojnika, tužitelj G. M., smrću D. M. također je pretrpio, a i sada trpi duševnu bol, zbog čega mu je potrebno isplatiti novčanu naknadu u visini od 75.000,00 kn. Tužitelji su za sahranu svoga sina, kao i za nabavu žalobne odjeće, tj. crnine, grobnog mjesta, spomenika, troškova svećenika, cvijeća, karmina i drugo, imali novčani trošak i to u visini od 42.500,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelji su tužbom potraživali ukupan iznos novčane naknade od 557.500,00 kn.

 

              U odgovoru na tužbu od 10. prosinca 2015. godine, tuženici, u odnosu na tužbeni zahtjev 3. tužitelja G. M., ističu prigovor promašene aktivne legitimacije jer je čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano kako se pravična novčana naknada neimovinske štete zbog smrti neke osobe može dosuditi braći ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života, stoga tuženici osporavaju da je između pokojnog D. M. i G. M. postojala trajnija zajednica života. Nadalje, prema odredbama čl. 149. Zakona o nasljeđivanju opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove se prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u trenutku prijelaza na nasljednike. Tako tuženici ističu kako su od pokojnog D. K. rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika D. C. iz Đ. broj O-4295/15 od 25. kolovoza 2015. godine naslijedili jedino i isključivo kuću i dvorište u G., svatko u ¼ dijela, čija tržišna vrijednost kuće je cca 50.000,00 kn pa je i odgovornost tuženika kao nasljednika pokojnog D. K. ograničena na maksimalan iznos od 50.000,00 kn. Uz navedeno, tuženici ističu prigovor podijeljene odgovornosti jer je, sukobu uslijed kojega je smrtno stradao pokojni D. M., prethodilo cjelovečernje verbalno prepiranje istoga sa pokojnim D. K., gdje je M. nakon što ga je K. kritične zgode prestao napadati i tjerao van iz kuće, ovaj skočio na K. i obuhvativši ga rukama držao, ne puštajući ga kada se K. otimao. Tuženici smatraju kako je pokojni M. pridonio nastanku štete u visini 40%-50% jer nije htio pustiti pokojnog K. sve dok ga ovaj nije ubo u nogu. Tuženici, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva gdje se traži isplata iznosa od 42.500,00 kn na ime troškova žalobne odjeće, grobnog mjesta, spomenika, svećenika, cvijeća, karmina i drugo, ističu kako tužitelji nisu priložili niti jedan račun kojim bi dokazali te troškove niti su specificirali koliki iznos potražuju za svaku od navedenih stavaka. U konačnici, tuženici se protive isplati kamata na utuženi iznos tekućim od dana podnošenja tužbe jer kamate kod naknade imovinske štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, tuženici su predložili odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Općinski sud u O., Stalna služba u Đ. u predmetu broj Pn-461/2015 dana 12. travnja 2016. godine, donio je presudu kojom je naložio tuženicima da tužiteljima solidarno naknade štetu i to tužitelju M. i J. M. svakom u iznosu od 20.000,00 kn te tužitelju G. M. iznos od 10.000,00 kn te je naložio tuženicima naknaditi trošak parničnog postupka tužiteljima u iznosu od 3.571,89 kn. Tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen u preostalom dijelu.

 

              Povodom žalbi tužitelja i tuženika na presudu Općinskog suda u O., Stalne služba u Đ. broj Pn-461/2015 dana 12. travnja 2016. godine, Županijski sud u R. je svojim rješenjem broj Gž-1404/2016 dana 10. siječnja 2017. godine uvažio žalbe te ukinuo navedenu presudu Općinskog suda u O., Stalne službe u Đ. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da tužitelju G. M. solidarno naknade štetu u iznosu od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom, kao i u dijelu naknade troškova parničnog postupka te u dijelu u kojem je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja pa je u naznačenom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

              Rješenjem Općinskog suda u O., Stalne službe u Đ. broj Pn-40/2017 od 18. svibnja 2017. godine, naloženo je tužiteljima u roku od 8 dana ispraviti tužbu te su tužitelji podneskom od 30. svibnja 2017. godine ispravili tužbu i tužbeni zahtjev tako da su potraživali solidarnu isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 560.500,00 kn, odnosno potraživali su isplatu M. M. u iznosu od 265.500,00 kn, J. M. u iznosu od 220.000,00 te G. M. u iznosu od 75.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama.

              U nastavku postupka, Općinski sud u O., Stalna služba u Đ. broj Pn-40/2017 je svojim rješenjem od 30. lipnja 2017. godine odbacio tužbu te je povodom žalbe tužitelja na navedeno rješenje, Županijski sud u R. pod brojem Gž-1612/2017 od 06. ožujka 2019. godine uvažio žalbe tužitelja, ukinuo rješenje od 30. lipnja 2017. godine te predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak.

 

              Podneskom od 19. kolovoza 2019. godine, tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da je tužiteljica J. M. potraživala pravičnu novčanu naknadu zbog smrti sina u iznosu od 200.000,00 kn jer je umanjila tužbeni zahtjev za iznos od 20.000,00 kn, budući je taj dio zahtjeva od ranije pravomoćan. Tužiteljica J. M. je potraživala na ime naknade za imovinsku štetu ukupan iznos od 40.854,00 kn i to na ime pogrebne opreme i usluge iznos od 5.824,00 kn, cvijeća iznos od 1.960,00 kn, izrade i postavljanja spomenika iznos od 24.000,00 kn, karmina iznos od 7.500,00 kn, trošak svećenika iznos od 300,00 kn te iznos od 1.000,00 kn na ime troškova crnine. Tužitelj M. M. je potraživao isplatu pravične novčane naknade zbog smrti sina u iznosu od 200.000,00 kn, također jer je dio iznosa za naknadu 20.000,00 kn od ranije pravomoćan. Tužitelj M. M. također je potraživao naknadu imovinske štete za trošak crnine u iznosu od 1.000,00 kn. Tužitelj G. M. potraživao je isplatu pravilne novčane naknade zbog smrti brata u iznosu od 75.000,00 kn i naknadu imovinske štete za troškove crnine u iznosu od 1.000,00 kn.

 

              Na ročištu održanom 15. rujna 2020. godine, tužitelji su naveli kako potražuju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, a koji je 09. rujna 2015. godine, a ne kako je to omaškom navedeno u uređenom tužbenom zahtjevu od dana 19. kolovoza 2019. godine u kojem su naveli kako potražuju zatezne kamate od 09. rujna 2013. godine.

 

              Raspravnim rješenjem suda od 15. rujna 2020. godine, sud je dopustio preinaku tužbe u smislu čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje ZPP) jer je ista bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između strankama.

 

              Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u spis Županijskog suda u O. broj K-28/14 te pročitao presudu Županijskog suda u O. broj K-28/14 (list 5-11 spisa), presudu Vrhovnog suda RH broj Kž-2/15 (list 12-15 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 20 spisa), rješenje broj Z-5247/15 (list 22 spisa), rješenje o nasljeđivanju broj O-4295/15 (list 29 spisa), izvadak iz zemljišne knjige i oglase Nj. (list 30-32 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb (list 33-34 spisa), račune i ponudu (list 90-92 spisa), presliku osobne iskaznice G. M. (list 93 spisa), izvješće o postupanju CZSS Đ. (list 110-148 spisa), uvjerenje o prebivalištu za D. i G. M. (list 152-153 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige (list 155 spisa) te su saslušani tužitelji J. i G. M. te tuženica S. K.

 

              Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja M. M. jer je punomoćnik tužitelja odustao od njegova saslušanja na ročištu održanom 10. studenoga 2020. godine, dok je sud odbio dokazne prijedloge tuženika radi saslušanja svjedoka M. Š., D. D., F. I., Z. M., K. M. te radi pribave podataka o osuđivanosti D. K. iz razloga što su navedeni svjedoci bili predloženi na okolnost doprinosa pokojnog D. M. štetnom događaju, a isti nesporno nisu bili očevici samog štetnog događaja, dok podatak o osuđivanosti D. K. nije relevantan za ovaj postupak.

 

              Sud je odustao od izvođenja građevinskog vještačenja radi utvrđenja visine ostavinske imovine iza pokojnog D. K. jer predujam za provođenje građevinskog vještačenja nije bio uplaćen.

 

              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

              Među parničnim strankama nije sporno da je dana 21. prosinca 2013. godine u obiteljskoj kući tuženika smrtno stradao D. M., sin i brat tužitelja, kojega je D. K. kuhinjskim nožem usmrtio, zbog čega je isti proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona, dok je tuženica S. K. proglašena krivom za kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. Kaznenog zakona. Također nije sporno da je D. K. umro te da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga S. K. te djeca K., Z. i J. K., svatko u ¼ dijela.

 

              Sporna je aktivna legitimacija tužitelja G. M., opseg odgovornosti tuženika za štetu koju je počinio D. K. zbog prigovora nasljednika za odgovornost za dugove ostavitelja, odnosno visina naslijeđene imovine tuženika iza pokojnog D. K. te eventualni doprinos pokojnog D. M. štetnom događaju.

 

              Uvidom u račun broj 8/1/2 Đ. obrt vl. Đ. M. od 30. prosinca 2013. godine za pokojnika D. M. utvrđeno je kako je ukupan novčani iznos za lijes, pokrov za lijes, nadgrobni znak – križ, pločica za križ, slova i brojke, limeni lijes, letovanje, dovoz sa patologije, skidanje i postavljanje grobne ploče, počivanje u mrtvačnici i vijenac u ukupnom iznosu od 5.824,00 kn.

 

              Iz računa broj 8/1/2 od 30. prosinca 2013. Đ. – obrt za komunalne i pogrebne usluge i trgovina proizlazi kako je ukupan iznos cvijeća za pokojnog D. M. u iznosu od 1.960,00 kn.

 

              Iz ponude broj 16-00001 od 11. veljače 2016. godine proizlazi kako je izrada i postava nadgrobnog spomenika, a koja ponuda je izdana na ime J. M. u iznosu od 24.000,00 kn.

 

              Iz uvjerenja o prebivalištu Policijske postaje Đ. od 14. listopada 2019. godine utvrđeno je kako je D. M. imao prebivalište od 20. ožujka 1991. do 21. prosinca 2013. godine na adresi S. Đ., G.

 

              Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za G. M. koje je izdala Policijska postaja Đ. 14. listopada 2019. godine, utvrđeno je da je isti imao prebivalište od 21. ožujka 1986. do 22. ožujka 2016. godine na adresi S. Đ., G., kao i da je na istoj adresi od 06. listopada 2016. godine pa do tog datuma navedenog u uvjerenje.

 

              Tužiteljica J. M. je u svom iskazu od dana 17. ožujka 2016. i 15. rujna 2020. godine navela kako ona zajedno sa svojim suprugom te sinom G. živi u zajedničkoj kući u G. domaćinstvo. Njen sin G. je živio od svog rođenja s njom i sa pokojnim D. u istoj kući te živi i danas, osim što se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Ističe kako osim G. i D., ima i sina T., koji je također živio s njima te naglašava kako su između braće postojali tipični bratski odnosi te su si braća međusobno pomagala kada im je to trebalo, da li fizički u nekom poslu, emocionalno na način da su si davali savjete. Također  G. je u trenutku smrti D. već zasnovao svoju obitelj pa su živjeli zajedno sa snahom te njihovo dvoje djece sa kojima se D. znao igrati, sina od G., M. je znao odvesti u malu školu pa je M. također bio jako povezan sa svojim stricem D. kako ga je on znao zvati. Dakle, naglašava kako su bili izuzetno skladni bratski odnosi te nije bilo nesuglasica, a kada je D. znao otići na teren radi posla, vratio bi se sa puno slatkiša koje bi darovao G. djeci. Nakon D. smrti, G. se jako promijenio na gore te je počeo piti alkohol i postao je dosta problematičan. Što se tiče troška sahrane, izjavljuje kako su podmirili trošak od 5.824,00 kn, a kako je to navedeno i na računu koji su dostavili u spis. Također su napravili spomenik za pokojnog D. te je taj spomenik izradio K. Š. u iznosu od 24.000,00 kn, negdje 2015. ili 2016. godine. Također su podmirili trošak grobnog mjesta negdje oko 1.000,00 kn. Imali su i trošak za cvijeće u iznosu oko 2.000,00 kn, a i o tome su predali dokaz u ovaj spis. Karmine su bile održane u domu te je bilo oko 150 osoba za koje su potrošili 4 praseta te je otprilike da je cijena jednog praseta oko 600 kn s pečenjem, također je bio priređen i čobanac za koji je inače cijena po osobi 35 kn, a tužiteljica se nije mogla izjasniti koliko točno mesa je bilo potrebno. Od tog dana njoj je bila potrebna crnina, odnosno odjeća u crnoj boji pa je morala kupiti svu garderobu budući je od tada pa do danas nosila crninu, taj trošak je najmanje 1.000,00 kn, a taj trošak je imao i njen suprug. Nisu imali trošak svećenika jer svećenik nije htio uzeti za trošak.

 

              Tužitelj G. M. je u svom iskazu od dana 10. studenoga 2020. godine naveo kako je rođen 4 godine prije pokojnog D. tako da je i živio zajedno s njim u istoj kući na istoj adresi sve do njegove smrti. Dok su odrastali zajedno su se igrali, stjecali prijatelje, bili su nerazdvojni te bi kada bi netko od njih došao u neku nepriliku, drugi bio taj koji bi drugoga branio, ako je to bilo potrebno. D. je živio s njima i kada se on oženio i dobio dvoje djece te naglašava kako je bio izuzetno povezan s njegovim starijim sinom M. na način da se često znao igrati s njim pa ga je znao poučavati u igrama. Kada bi on bio odsutan, D. bi provodio vrijeme s djecom te su ga njegova djeca baš voljela. Kada je pokojni D. preminuo, to ga je jako potreslo te je bio izvan sebe, a u trenutku kada je saznao da je D. preminuo, bio je u Zadru. Tada su ga nazvali od kuće pa su mu rekli da je D. nastradao pa je on nakon toga nazvao policiju kako bi saznao što se dogodilo i tada je rekao da ukoliko je D. ubijen da će ubiti toga tko je odgovoran za njegovu smrt. Zbog toga je i završio u pritvoru. Izjavljuje da je predmetni događaj jako utjecao na njega na način da se počeo i drogirati te mu je sve na neki način krenulo nizbrdo, nije se više mogao vratiti normalnom životu. Nakon tog događaja je počeo nositi crninu i to u vrijednosti otprilike 1.000,00 kn. Nakon predmetnog događaja se potpuno promijenio pa izjavljuje da ga događaj i dalje muči jer i sad ponekad zna otići na bratov grob tijekom noći kako bi bio s njim i na neki način razgovarao. D. je inače bio spavao u sobi do njegove gdje je boravio sa suprugom ili u dnevnom boravku.

 

              Tuženica S. K. je u svom iskazu od dana 17. ožujka 2016. i 15. rujna 2020. godine navela kako kritične zgode, a kada je u kuću došao njezin suprug D. i D. M., ona je već spavala te su ju oni probudili. Tada su oni ostali sjediti u kuhinji, a bili su dosta pijani pa je njezin suprug D. skočio i počeli su se on i D. natezati i tući pa je na kraju njezin suprug uzeo kuhinjski nož i u nogu ubo D. M., ona je zvala hitnu, ali kako je njezin muž davao znak da prekine poziv, ona je to učinila jer se bojala supruga jer je i ranije već bio nasilan. Tuženica je D. pružila pomoć jer mu je krvarila noga. Predmetnog dana je pokojni D. krenuo kući u trenutku kada ga je njen tadašnji suprug D. napao te se D- tada samo branio i nije izazvao ono što se kasnije dogodilo. Nadodaje kako bi postupila drugačije da može vratiti vrijeme.

 

              Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je cijenio u skladu s provedenim drugim dokazima, no navedena nije niti bila sporna niti je itko od stranka sporio njezinu vjerodostojnost, slijedom čega je sud u cijelosti kao takovu i prihvaća.

 

              Iskaze stranaka sud je u cijelosti prihvatio jer su suglasni jedan drugom i priloženoj materijalnoj dokumentaciji.

             

              Dokumentaciju koja se odnosi na osobne i obiteljske prilike tuženice S. K. sud nije cijenio jer ista nije odlučna za ovaj spor jer je tuženica S. K. odgovorna za štetu prema odredbama građanskog prava, a ista je mogla biti odlučna samo za kaznenu odgovornost tuženice S. K.

 

              Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koja im je nastala uslijed kaznenog djela protiv života i tijela-ubojstva D. M., sina i brata tužitelja, a koje ubojstvo je počinio sada pokojni D. K. za koje kazneno djelo je pravomoćno osuđen, dok je tuženica S. K. pravomoćno osuđena za nepružanje pomoći D. M. koji je bio u životnoj opasnosti, iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe ili druge.

 

              Sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim.

 

Kako je nesporno da su D. i S. K. proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela-ubojstva, odnosno nepružanje pomoći, utvrđeno je kako postoji odgovornost D. i S. K. za nastalu štetu tužiteljima jer tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO).

 

              Tako solidarna odgovornost pokojnog D. K. i S. K. proizlazi iz odredbe čl. 1107. ZOO-a kojom je propisano kako za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno, svi sudionici solidarno odgovaraju bez obzira na vrstu, odnosno stupanj krivnje svakog od štetnika, što i nije bilo sporno jer su D. i S. K. pravomoćno osuđeni za kazneno djelo kojim je prouzročena šteta tužiteljima, a kako je to gore navedeno.

 

              Međutim, kako je štetnik D. K. preminuo, njegovi nasljednici – tuženici S., J., K. i Z. K. odgovaraju za štetu koju je isti počinio, odnosno za njegove dugove sve u smislu čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13, dalje ZN).

 

              Neovisno o navedenoj zakonskoj odredbi, odgovornost nasljednika je ipak ograničena do visine vrijednosti naslijeđene imovine, (čl. 139. st. 3. ZN-a) s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine sud pazi samo na prigovor nasljednika.

 

              U tom smislu su tuženici predložili provođenje građevinskog vještačenja na okolnost procjene vrijednosti nekretnine koju su jedinu imovinu tuženici naslijedili iza pokojnog D. K.. Sud je prihvatio prijedlog tuženika te odredio provođenje građevinskog vještačenja rješenjem od 28. veljače 2020. godine i ponovno rješenjem od dana 20. svibnja 2020. godine, ali kako tuženici nisu uplatili predujam za provođenje vještačenja, sud je na raspravi održanoj dana 15. rujna 2020. godine odustao od provođenja navedenog vještačenja.

 

              Kako dakle, tuženici nisu platili predujam za vještačenje radi utvrđenja visine vrijednosti naslijeđene imovine, na kojima je teret toga dokaza, sud je smatrao kako ne postoji ograničenje iz čl. 139. st. 3. ZN-a, već da svi tuženici odgovaraju u potpunosti za dugove ostavitelja. Pri tome je sud imao u vidu činjenicu da su tužitelji osporili vrijednost naslijeđene imovine u iznosu od 50.000,00 kn koju su tuženici naveli u odgovoru na tužbu, navodeći kako ne znaju vrijednost imovine pa se ne mogu izjasniti, a ni sama tuženica S. K. se u svom iskazu nije znala izjasniti o vrijednosti imovine.

 

              U odnosu na prigovor podijeljene odgovornosti oštećenika, odnosno D. M. štetnom događaju, sud je stava kako nije postajao doprinos D. M. nastaloj šteti. Ovo stoga, što je i sama tuženica S. K., koja je štetnik i neposredni očevidac predmetnog događaja, u svom iskazu dana 15. rujna 2020. godine navela kako pokojni D. nije doprinio šteti te se samo branio. Iz navedenog nesporno proizlazi isključiva odgovornost tuženika za nastalu štetu.

             

Utvrđene okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1101. st. 1. ZOO-a) roditeljima pokojnog D. M. zbog povrede prava osobnosti oštećenika na duševno zdravlje zbog smrti njihova sina D. M. Pri odlučivanju o visini naknade sud je imao u vidu i činjenicu da je pokojni D. živio sa svojim roditeljima sve do svoje smrti te da je tragična smrt pokojnog D. ostavila trajne posljedice njegovim roditeljima osobito zbog okolnosti u kojima je nastupila smrt njihova djeteta. Slijedom navedenog, sud je smatrao osnovanim zahtjev tužitelja M. i J. M. za naknadom iznosa od 200.000,00 kn za svakog od tužitelja, a kako su to tužitelji potraživali tužbenim zahtjevom pa je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

 

U skladu s odredbom čl. 1101. st. 2. ZOO-a, tužitelj G. M. je zatražio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 75.000,00 kn jer je isti brat pokojnog D. M., navodeći kako je između umrlog i tužitelja G. M. postojala trajnija zajednica života.

 

Sud je stava kako je i zahtjev tužitelja G. M. osnovan. Ovo stoga jer je sud iz uvjerenja o prebivalištu za D. M. kao i za G. M. utvrdio da su isti živjeli na istoj adresi u G. do smrti pokojnog D. M.. Također iz emotivnog iskaza tužitelja G. M. sud je nesporno utvrdio kako je između dva brata postojala trajnija emocionalna, ekonomska, odnosno egzistencijalna povezanost koja se ogledala u uzajamnom pomaganju i poštovanju te brizi i ljubavi jedan prema drugome, a i prema djeci tužitelja G. M. u čijem odrastanju je sudjelovao pokojni D. M. Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja G. M. za iznos od 75.000,00 kn na ime pravične naknade za smrt pokojnog D., a kako je to tužitelj i tražio pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

 

              Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada su tužitelji podnijeli tužbu, tj. od 09. rujna 2015. godine (čl. 1103. ZOO-a) pa do isplate. Zatezne kamate određene su na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

              Radi utvrđivanja nastale imovinske štete tužiteljice J. M. na ime pogrebne opreme i usluge, cvijeća, izrade i postavljanja spomenika, karmina, troška svećenika te na ime troškova crnine, sud je saslušao tužiteljicu te je izvršio uvid u račune, odnosno ponude.

 

              U smislu čl. 1093. st. 1. ZOO-a, tuženici su dužni naknaditi i uobičajene troškove pogreba pokojnog D. M. koji troškovi obuhvaćaju sve troškove koje je tužiteljica J. M. i zahtijevala. Tako je sud tužiteljici J. M. priznao trošak pogrebne opreme i usluge u iznosu od 5.824,00 kn kako to proizlazi iz računa 8/1/2 Đ. obrta vl. Đ. M. od 30.12.2013. godine. Priznat je trošak cvijeća za pokojnog D. M. u iznosu od 1.960,00 kn, a kako to također proizlazi iz računa broj 8/1/2 izdanog od Đ.-obrt za komunalne i pogrebne usluge i trgovine od 30.12.2013. godine. Nadalje, priznat je trošak izrade i postavljanja spomenika u iznosu od 24.000,00 kn koji iznos proizlazi iz ponude K. Š. od 11.02.2016. godine, a i iz iskaza tužiteljice J. M. Tužiteljici je priznat trošak karmina u zatraženom iznosu od 7.500,00 kn jer je karminama prisustvovalo ukupno 150 ljudi pa je sud temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio da je prosječan iznos od 50,00 kn po jednoj osobi realan iznos koji bi obuhvaćao jelo i piće u skladu s mjesnim običajima te mogućnostima tužitelja, imajući u vidu kako se radi o mladoj osobi koja je tragično preminula i kojim karminama je zasigurno sudjelovao velik broj osoba, kako je to tužiteljica i navela. Sud je tužiteljici J. M. kao i tužitelju G. M. priznao troškove crnine, svakom u iznosu od 1.000,00 kn koji iznos je utvrđen iz njihovih iskaza, a i isto je u skladu s mjesnim običajima ovoga područja. Prema tome, sud je tužiteljici priznao ukupan iznos od 40.284,00 kn kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

 

              Nasuprot tome, sud nije priznao tužiteljici J. M. trošak svećenika u iznosu od 300,00 kn jer je i sama navela u svom iskazu kako nije imala taj trošak jer svećenik nije htio naplatiti trošak sprovoda. Međutim, kako je tužiteljica pogrešno zbrojila pojedine iznose vidova materijalne štete pa je dobila zbroj od ukupno 40.854,00 kn umjesto iznosa od 40.584,00 kn sud je odbio tužiteljicu za ukupan iznos od 570,00 kn kako je odlučeno pod točkom IV. izreke presude.

 

              Također, sud nije priznao imovinsku štetu tužitelju M. M. u iznosu od 1.000,00 kn jer tužitelj nije saslušan na te okolnosti pa je sud stava kako taj vid štete nije dokazao pa je sud njegov zahtjev u tom dijelu odbio te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

 

              Vodeći računa o svim okolnostima, sud je utvrdio tužiteljima pravičnu novčanu naknadu i to J. M. u iznosu od 200.000,00 kn, tužitelju M. M. iznos od 200.000,00 kn te tužitelju G. M. iznos od 75.000,00 kn na ime neimovinske štete i tužiteljici J. M. naknadu u iznosu od 40.284,00 kn na ime imovinske štete, tužitelju G. M. iznos od 1.000,00 kn na ime troškova crnine, a u preostalom dijelu, sud je tužbeni zahtjev odbio.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Tužitelji su uspjeli gotovo u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, osim u razmjerno neznatnom dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa im je sud priznao trošak u potpunosti temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

              Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sve sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (dalje u tekstu OT) i priloženom troškovniku. Tužitelji su zatražili naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 138.945,25 kuna. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s tim da je trošak svake pojedine radnje uvećan za zastupanje više osoba odnosno u ovom slučaju za 20% (Tbr. 36/1) i to za sastav tužbe u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 7/1), zatim trošak zastupanja na ročištu 15. prosinca 2015. godine u iznosu od 2.090,60 kn (Tbr. 9/5), 28. siječnja 2016. godine iznos od 4.181,25 kn  (Tbr. 9/2), 17. ožujka 2016. godine u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 9/1), 12. travnja 2016. godine u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 9/3) sastav žalbe u iznosu od 10.453,10 kn (Tbr.10/1), trošak sastava podneska tužitelja od 30. svibnja 2017. godine u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 8/1), sastav žalbe u iznosu od 10.362,50 kn (Tbr. 10/1), sastav podneska od 19. kolovoza 2019. godine u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištu dana 19. rujna 2019. godine u iznosu od 4.181,25 kn (Tbr. 9/2), trošak pristupa ročištu dana 16. siječnja 2020. godine u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 9/1), trošak pristupa ročištu dana 15. rujna 2020. godine u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 9/1) i trošak pristupa ročištu dana 10. studenoga 2020. godine u iznosu od 8.362,50 kn (Tbr. 9/1), tako da je tužiteljima priznat ukupan trošak u iznosu od 90.431,20 kn  što uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 113.039,00 kn. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u iznosu kako su to tražili, odnosno za iznos od 5.000,00 kn, tako da je tužiteljima priznat ukupan trošak u iznosu od 118.039,00 kn, kako je odlučeno pod točkom V. izreke presude.

 

              Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak za pristup raspravi 28. siječnja 2016. godine i 19. rujna 2019. godine, budući se na navedenim raspravama nije raspravljalo o glavnoj stvari već samo o procesnim pitanjima. Također tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 16. veljače 2017. godine jer navedeni podnesak nije bio nužan za ovaj postupak. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu, odnosno za iznos od 20.906,25 kn, a kako je odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

 

Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

 

U Đakovu, dana 09. prosinca 2020. godine

 

                                                                                                                     Sutkinja

                                                                                                   Marijana Žulj Jakovljević, v.r.

 

 

              Pouka o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka i to u roku od 15 dana od objave ove presude.

 

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženicima 1.-4.