Poslovni broj: 57 Pž-212/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-212/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u parničnom predmetu tužitelja H. d.o.o. O., V. N. 110/c, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u K., protiv tuženika L. d.o.o., za trgovinu, Z., T. 30, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u J., radi isplate iznosa od 41.566,80 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4219/2017 od 17. listopada 2018., 9. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4219/2017 od 17. listopada 2018. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika O. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-94/2017 od 7. studenoga 2017. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 41.566,80 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 957,09 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbio tužiteljev zahtjev radi naknade ovršnog troška u iznosu od 43,50 kn (točka II. izreke) naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 5.766,00 kn (točka III. izreke) i odbio tužiteljev zahtjev radi naknade parničnog troška u iznosu od 990,00 kn (točka IV. izreke).

U obrazloženju presude sud navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu zasnovanim na ugovoru o djelu prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer s te osnove tužitelj zahtijeva plaćanja naknade za obavljenu uslugu popravka tračnih pila, čemu je tuženik prigovorio tvrdnjom da je ugovoreni posao imao nedostatke. Ocjenom izvedenih dokaza, uvidom u račune i priložene otpremnice, dopis Porezne uprave od 12. rujna 2018. o tuženikovom korištenju odbitka pretporeza te saslušanjem svjedoka M. Z. i tuženikovog zastupnika po zakonu Ž. R., sud je utvrdio da tuženik nije dokazao nedostatke obavljenog posla, dok je tužitelj dokazao da je obavio poslove za koje mu tuženik nije platio ugovorenu naknadu. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i    čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći da činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno jer neovisno o tuženikovom korištenju prava na pretporez prema utuženim računima slijedom čega se ima smatrati da utužena tražbina postoji, sud je trebao izvesti dokaze saslušanjem svjedoka na okolnost nepostojanja tražbine. Zbog propusta saslušati predložene svjedoke tuženik je onemogućen u raspravljanju pred sudom i počinjena povreda je povreda iz čl. 354. st. 1. t. 6. ZPP-a. Odluka o troškovima postupka nije pravilna jer se na pripremnom ročištu održanom 23. svibnja 2018. raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužitelju ne pripada dosuđeni iznos od 1.000,00 kn, već samo 50% tog iznosa.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Presuda je ispitana, po čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Sadržaj žalbenih navoda svodi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan. To iz razloga jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljene poslove popravka tračnih pila u iznosu od 41.566,80 kn.

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, je li tužitelj obavio ugovorene poslove za naknadu u utuženoj visini, te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u priloženi račun i otpremnice dopis Porezne uprave od 12. rujna 2018. o tuženikovom korištenju odbitka pretporeza prema utuženim računima i saslušanjem svjedoka M. Z. i tuženikovog zastupnika po zakonu Ž. R..

Pogrešno je pravno shvaćanje žalitelja u kojim navodi da zbog njegovog korištenja prava na odbitak poreza u smislu čl. 221.b ZPP-a onemogućen u dokazivanju da dug ne postoji jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 221.b ZPP-a. Tuženikovo korištenje prava na odbitak pretporeza, u smislu te odredbe, dovodi do toga da je teret dokazivanja nepostojanja te tražbine prešao na tuženika.

Sud je upravo na okolnosti nedostataka obavljenog posla izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. Z. i tuženikovog zastupnika po zakonu Ž. R.. Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, koje je sud ocijenio prema čl. 8. ZPP-a, sud je pravilno zaključio da je tužitelj dokazao odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari; da su stranke bile u poslovnom    odnosu s osnove ugovora o djelu, da je tužitelj te radove obavio i obračunao naknadu sukladno ugovoru, a tuženik nije dokazao da su radovi izvedeni s nedostacima, pri čemu nije naveo o kakvim se nedostacima radi. Naime, pogrešno je žaliteljevo shvaćanje da se dokazi izvode da bi dopunili činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva odnosno u konkretnom slučaju tuženikovog prigovora pa da je dovoljno predložiti izvođenje dokaza bez prethodnog iznošenja odlučnih činjenica radi čijeg utvrđivanja bi se ti dokazi izvodili već se dokazi izvode da bi se utvrdilo jesu li iznesene činjenične tvrdnje istinite (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

Žalbeni navod, kojim žalitelj ukazuje na propust suda u izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka, slijedom čega tužitelju nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, nije osnovan. Prije svega odbijanje izvođenja dokaza, samo za sebe, ne dovodi do povrede iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer tužitelju neizvođenjem tog dokaza nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Pri tome, prvostupanjski sud je pravilno odbio izvođenje tih dokaza jer iz utvrđenog činjeničnog stanja i do tada izvedenih dokaza je utvrđeno da je ugovoreni posao obavljen bez nedostataka.

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11), ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

Suprotno žalbenom navodu na pripremnom ročištu održanom 23. svibnja 2018. stranke su raspravljale o glavnoj stvari, slijedom čega tužitelju pripada dosuđena nagrada prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Zbog navedenog pravilna je odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

Zato je tuženikova žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 9. prosinca 2020.

Sudac Mirta Matić