- 1 -

Broj: Jž-875/2019.

Broj: Jž-875/2019.

                                   U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                          P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih S.G. i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljene S.G. podnesenoj putem branitelja A.Š., odvjetnika u O., protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2019. broj: 76. Pp J-140/2019-24, u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.

p r e s u d i o  j e

               I.  Žalba okrivljene S.G. odbija se kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje za podnositeljicu žalbe.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.), okrivljena S.G. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni S.G., S.G. i D.S. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te su na temelju istog propisa kažnjeni novčanom kaznom od 300,00 kuna, svaki, s time da će se ta kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenici, u određenom im roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

Protiv te presude okrivljena S.G. je, putem branitelja, podnijela pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni. Podnositeljica žalbe navodi kako u postupku nije utvrđeno da bi predmetno postupanje sudionika mogao vidjeti „svatko treći tko bi eventualno prolazio“, dakle da nije utvrđeno da je dvorište vidljivo javnosti. Podnositeljica žalbe tvrdi kako je sud trebao provesti dokaz uvida na licu mjesta kako bi sam utvrdio radi li se nedvojbeno o javnom mjestu. Nadalje, podnositeljica žalbe tvrdi kako iz spisa predmeta tj. dokaznog postupka nigdje ne proizlazi da bi ona bila vikala odnosno da bi se potukla sa drugookrivljenicom. Također, ističe se kako je podnositeljica žalbe mlada osoba koja je nepunih godinu dana prije predmetnog događaja izgubila oca, a u konkretnom slučaju je bila izazvana. Slijedom svega toga, njezino  kažnjavanje bi u ovom slučaju izgubilo svrhu. Ona smatra da je postupanjem prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a nastavno na navedeno pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo.

Podnositeljica žabe predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je prvostupanjsku žalbu u pobijanom dijelu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu podnositeljice žalbe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositeljica žalbe pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

Tijekom postupka prvostupanjski je sud ispitao svo troje okrivljenik, dok je u svojstvu svjedoka ispitao S.P., L.R., S.R. i M.S., a između okrivljenik provedeno je i suočenje. Osim toga, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta. Odluku o krivnji podnositeljice žalbe sud je temeljio na iskazima ispitanih svjedok, koje sve svjedoke je predložila upravo podnositeljica žalbe. Upravo iz njihovih iskaza proizlazi da su podnositeljica žalbe i okrivljena S.G. na dvorištu koje je neograđeno, a nalazi se uz samu ulicu kao javno mjesto, narušavale javni red i mir svojim ponašanjem i to tako da su vikale ( svjedoci iskazuju o galami, povišenim tonovima, vriski) te se međusobno naguravale. U takvom ponašanju ostvaruje se biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Element javnosti nije ostao sporan, a nije bio sporan niti tijekom postupka budući da je iz opisa svih iskaza jasno da je postupanje okrivljenika, pa tako i podnositeljice žalbe, bilo dostupno javnosti tj. bilo je i čujno i vidljivo na javnom mjestu budući da je dvorište neograđeno, a nalazi se uz samu ulicu. Ovu činjenicu podnositeljica nije osporavala tijekom prvostupanjskog postupka niti je prigovarala iskazima svjedoka koji su mjesto počinjenja tako opisali, a niti je, kao što to sada čini u žalbi, predlagala očevid na licu mjesta.

Pojam javnog mjesta određuje se s obzirom na veću ili manju mogućnost pristupa javnosti, slijedom čega i određene površine ili prostori koji su u privatnom vlasništvu mogu u određenim slučajevima imati element javnosti. Tako, primjerice, balkoni terasa ili dvorišta privatnih kuća, koja po svojoj prirodi nisu javna mjesta, u kontekstu predmetnog prekršaja, a obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme počinjenja prekršaja i koje prekršaj čine dostupnim javnosti, bilo da je bio izložen pogledu javnosti, bilo da je posljedica nastupila na javnom mjestu, imaju svojstvo javnosti. U konkretnom slučaju, događaj se odvijao na otvorenom dvorištu, uz ulicu i bio je dostupan javnosti. Sve navedeno tako je obrazložio i prvostupanjski sud u svojoj odluci.

Dakle, uzimajući u obzir naprijed navedeno, neosnovano podnositeljica žalbe tvrdi da je u konkretnom slučaju činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Također, ovaj Sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. Prekršajnog zakona, a niti da bi izreka presude bila nerazumljiva i proturječna sama sebi budući da je iz izreke presude jasno opisana radnja podnositeljice žalbe tj. iz činjeničnog opisa proizlazi biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

              Što se tiče kazne izrečene podnositeljici žalbe, ističe se kako je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti od 50 do 200 DEM odnosno odgovarajućeg iznosa EUR, te kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne okolnosti za izbor vrste i visine kazne, a izrečenu kaznu, obzirom da se radi o blažoj vrsti kazne, smatra primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Novčana kazna će se smatrati u cjelini plaćenom ukoliko podnositeljica žalbe u paricijskom roku plati dvije trećine te kazne.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje podnositeljice žalbe.

      Zagreb, 9. prosinca 2020.

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka - za spis, podnositeljicu žalbe, branitelja i tužitelja.