- 1 -              Poslovni broj: Usž-3574/20-2

 

Poslovni broj: Usž-3574/20-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice - specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o., Z., kojeg zastupa F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Z., radi utvrđenja kvote za izuzeće zapošljavanja osoba s invaliditetom, u povodu žalbe protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1897/18-8 od 15. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.

 

r i je š i o   j e

 

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1897/18-8 od 15. lipnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu kao nedopuštena te je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

U žalbi protiv osporenog rješenja tužitelj navodi da je tuženik tijelo javne vlasti koje svojim odlukama odlučuje o pravima i obvezama građana. Pored navedenog, trenutni status tuženika je da je pripojen Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, ali da je u vrijeme podnošenja tužbe bio i ostao javnopravno tijelo koje sada djeluje unutar Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ponavlja navode iz tužbe da je tuženiku podnio zahtjev radi utvrđenja kvote za izuzeće zapošljavanja osoba s invaliditetom, a da odluka tuženika ne predstavlja samo stručno medicinsko mišljenje, već predstavlja odluku koja zadire u pravo i obveze pojedinca radi čega smatra da je osigurana zaštita u upravnom sporu.

Ponavljajući iscrpno i druge navode iz tužbe, predlaže Sudu da uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje te da predmet vrati na ponovni postupak, podredno da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na žalbu ponavlja navode iz odgovora na tužbu. U bitnom navodi da se prema pravilnicima o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji su bili važeći u vrijeme podnošenja tužbe, omogućavalo poslodavcu koji smatra da se na određeno radno mjesto zbog posebnih uvjeta rada ne mogu zaposliti osobe s invaliditetom i da isto treba izuzeti iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, dužan je zatražiti suglasnost Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tuženik smatra da nema mjesta dilemi oko propisanog postupka koji poduzima poslodavac ukoliko želi smanjiti ukupan broj radnih mjesta temeljem kojih se utvrđuje kvota, a to je da se najprije upućuje zahtjev za procjenom rizika i popisom radnih mjesta za koje smatra da se zbog posebnih uvjeta rada ne mogu zaposliti osobe s invaliditetom Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu u svrhu donošenja mišljenja kao što je Pravilnikom propisano: prethodno pribavljenog mišljenja. Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu kroz tim stručnjaka doktora specijalista medicine rada/i sporta i stručnjaka inženjera sigurnosti i zaštite na radu analizira uvjete rada svakog radnog mjesta i mogućnosti udovoljavanja takvim uvjetima osobama s invaliditetom te poslodavcu izdaje dokument pod nazivom mišljenje koje sadržava tablice radnih mjesta uz svaku od njih s napomenom „preporuča se“ ili „ne preporuča se“. S tim u vezi dodaje da je i prema praksi Upravnog suda Republike Hrvatske mišljenja koja izdaju stručna tijela medicinskog vještačenja nisu rješenja, već su ocjene koje su temelj donošenja rješenja u upravnom postupku. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je žalba tužitelja neosnovana pa ju predlaže odbiti uz obvezu naknade sudskih troškova.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta dostavljen Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu radi utvrđivanja kvote za izuzeće zapošljavanja osoba s invaliditetom, sukladno odredbama Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Prvostupanjski je sud odbacio njegovu tužbu kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS). Tom je zakonskom odredbom propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravni interes tužitelja. Prvostupanjski sud se pozvao i na odredbu članka 2. stavka 6. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“, 44/14. – 2/15.) kojom je propisano da poslodavac koji smatra da se na određeno radno mjesto zbog posebnih uvjeta rada ne mogu zaposliti osobe s invaliditetom i da se isto treba izuzeti iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, dužan je zatražiti suglasnost Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

Slijedom citirane odredbe Pravilnika  prvostupanjski je sud ocijenio da navedeno mišljenje predstavlja stručno medicinsko mišljenje koje ne može biti predmet ocjene u upravnom sporu, već služi za donošenje rješenja.

Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda dano u osporenom rješenju, ovaj žalbeni Sud je utvrdio da navodi žalbe nisu osnovani te da ne mogu imati utjecaja na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. uz članak 67. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. prosinca 2020.

   Predsjednik vijeća:

                                                                                               Boris Marković, v.r.