- 1 -              Rev 1646/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1646/2017-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice B. Š., OIB: …, drugotužiteljice L. Š., OIB: …, trećetužitelja T. Š., OIB: …, svi iz H. na S., i četvrtotužiteljice B. Š. iz H. na S., koje zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u P., protiv tuženika H. d.o.o., H. na S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u K., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. d.o.o., H. na S., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-58/2017-2 od 9. ožujka 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj Pn-331/15-31 od 29. studenog 2016., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-58/2017-2 od 9. ožujka 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj Pn-331/15-31 od 29. studenog 2016. u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u odnosu na četvrtotužiteljicu B. Š.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u odnosu na prvotužiteljicu B. Š., drugotužiteljicu L. Š. i trećetužitelja T. Š.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Nalaže se tuženiku H. d.o.o., H. na S., na ime naknade neimovinske štete platiti:

 

1. tužitelju B. Š., H. na S., iznos od 200.000,00 kn (slovima: dvjestotisućakuna ),

 

2. tužitelju L. Š., H. na S., iznos od 200.000,00 kn (slovima: dvjestotisućakuna),

 

3. tužitelju T. Š., H. na S., iznos od 200.000,00 kn (slovima: dvjestodvadesetttisućakuna),

 

4. tužitelju B. Š., H. na S., iznos od 220.000,00 kn (slovima: dvjestodvadesetttisućakuna), sve sa zakonskom zateznom kamatom od 06. studenog 2012. g. prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) odnosno u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01. kolovoza 2015. g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Odbijaju se 1., 2. i 3. tužitelji za iznos svaki od po 20.000,00 kn (slovima: dvadesttisuća kuna)

 

3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima 61.700,00 kn (slovima: šesdestjednutisućusedamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. 11. 2016. g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

„I/ Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika se djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično uvažavaju, pa se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu:

 

- potvrđuje u dijelu u kojem su prihvaćeni zahtjevi za naknadu neimovinske štete I do III-tužitelju svakom od 200.000,00 kn, IV-tužiteljici 220.000,00 kn s zateznim kamatama počev od 2. studenog 2015. godine, pa do isplate, po stopi zatezne kamate koju je prvostupanjski sud dosudio pod toč. I. izreke od 1. kolovoza 2015. godine, te u odluci o trošku (toč. I. i III.)

 

- preinačava i sudi:

 

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi I do IV-tužitelja za isplatu zatezne kamate na glavne zahtjeve za vremensko razdoblje od 6. studenog 2012. godine pa do 1. studenog 2015. godine.

 

Umješaču na strani tuženika ne dosuđuje se trošak žalbe.

 

II/ Dopuna žalbe tuženika odbacuje se kao nepravovremena.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Predmet spora jest zahtjev tužitelja kao bliskih srodnika, iza sada pokojnog D. Š., za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe uslijed štetnog događaja od 5. studenog 2012.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da se dana 5. studenog 2012. oko 8,30 sati na izvorištu pitke vode K. prednik tužitelja D. Š. kao voditelj službe distribucije vode u pokušaju spašavanja radnika J. D. iz šahta, onesvijestio i pao u šaht,

 

- da su u navedenom događaju stradali J. D. i prednik tužitelja D. Š., zaposlenici tuženika,

 

- da je uzrok smrti bilo gušenje zbog neodgovarajućeg sastava zraka u šahtu, u kojem se očitava količina crpljenja vode za vodoopskrbni sustav,

 

- da je tom prilikom prednik tužitelja bio na radnom mjestu odnosno obavljao poslove povjerene od strane tuženika kao poslodavca,

 

-da je sada pokojni D. Š. bio suprug prvotužiteljice, otac drugo i treće tužitelja i sin četvrtotužiteljice, nižestupanjski sudovi su ocijenili da odgovornost tuženika kao poslodavca proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09 - dalje: ZZR) jer povećane vrijednosti metana ili klora u odnosu na dozvoljenu zastupljenost kisika u šahtu ne predstavljaju nepredvidiv i izvanredni događaj, već događaj čije je nastupanje poslodavac mogao otkloniti pravilnom procjenom opasnosti rada u šahtu (komori) crpilišta i provođenjem mjera zaštite na radu.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

Nadalje, odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U konkretnom slučaju, vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na prvotužiteljicu, drugotužiteljicu i trećetužitelja, iznosi po 200.000,00 kuna u odnosu na svakog od njih.

 

S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude u odnosu na prvotužiteljicu, drugotužiteljicu i trećetužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija tuženika podnesena protiv tog dijela drugostupanjske presude nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Revizija tuženika dopuštena je u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odnosu na tužbeni zahtjev četvrtotužiteljice pa je ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispitao samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u reviziji navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

U odnosu na navode tuženika kojima osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, te drugačije ocjenjuje dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode revidenta iznesene u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava, kojim tuženik osporava pravilnost primjene odredbe čl. 15. st. 2. ZZR, valja reći da je, suprotno navodima revidenta, pravilno drugostupanjski sud primijenio navedenu odredbu i ispitao postoje li pretpostavke za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju. Naime, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da navedene pretpostavke nisu ispunjene budući da povećane vrijednosti metana ili klora u odnosu na dozvoljenu zastupljenost kisika u šahtu ne predstavljaju nepredvidiv i izvanredni događaj, već događaj čije je nastupanje poslodavac mogao otkloniti pravilnom procjenom opasnosti rada u šahtu (komori) crpilišta i provođenjem mjera zaštite na radu.

 

Nadalje, neosnovano revident ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, sadržano u odredbi čl. 550.o st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11 i 152/11), kada su odbili istaknuti prigovor tuženika zaključivši da tuženik za obveze društva odgovara solidarno sa umješačem na kojeg su podjelom prešle obveze društva.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika u dijelu, kojim se pobija drugostupanjska odluka u odnosu na četvrtotužiteljicu, odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.