Trgovački sud u Varaždinu, po sucu M. L.-Š., u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M.W., odvjetnica u Z., protiv tuženice J.D. iz Z., OIB: …., koju zastupa punomoćnik I.V., odvjetnik u Z., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine (vps 10.000,00 kn, nakon održane i zaključene glavne rasprave 28. listopada 2020. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Ž.B., odvjetnice u V. te punomoćnika tuženice, 9. prosinca 2020.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I. d.d. V., OIB: …, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženice J.D. iz Z., OIB: …, u iznosu od 76.790,25 kn od čega tražbina u iznosu od 71.069,25 kn kao tražbina prvog višeg isplatnog reda te tražbina u iznosu od 5.721,00 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

II Nalaže se tužitelju I. d.d. V., OIB: … naknaditi tuženici J.D. iz Z., OIB:… parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je ovome sudu protiv tuženice podnio tužbu radi utvrđivanja osnovanosti
osporavanja njezine tražbine u iznosu od 76.790,25 kn, koju je kao vjerovnik osporio u stečajnom postupku koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem St-529/17 nad dužnikom I. d.d. u stečaju te je rješenjem ovoga suda poslovni broj St-529/17 od 04. srpnja 2019. (koje je potvrđeno rješenjem V. t. s. R. H. poslovni broj Pž-6223/19 od 17. prosinca 2019.) upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja.

U tužbi tužitelj kao razlog osporavanja tražbine tuženice ističe da je tražbina tuženice
nastala u odnosu na društvo I.G. d.d. koje je prestalo postojati. Tužitelj naglašava da je njegovom pravnom predniku društvu I. d.d. V. (sada u stečaju) pripojeno društvo I.G. d.d., potom je I. d.d. V. podijeljeno prijenosom dijela imovine društva, kao društvo koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele, s osnivanjem društava I.G. d.d. V. i I. d.d. V. (ovdje tužitelj). Sukladno Planu podjele društva I. d.d. V. je pravni odnos između pravnog prednika tužitelja i ovdje tuženice, kao i njena tražbina, prešao na društvo I. d.d. V., ovdje tužitelja, a ne na društvo I. d.d. (u stečaju). Uz to tužitelj ističe da tuženica nije zatražila osiguranje prema čl. 550.o st. 2. Zakona o trgovačkim društvima u prekluzivnom roku od 6 mjeseci, pa stoga svoju tražbinu može ostvarivati samo u odnosu na društvo na koje je tražbina prešla.

Na ročištu 28. listopada 2020. tužitelj je izvršio nadopunu tužbenog zahtjeva te
tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom
postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St 529/17,
u odnosu na tražbinu tuženice u iznosu od 76.790,25 kn od čega tražbine u iznosu od 71.069,25 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda te tražbine u iznosu od 5.721,00 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

U odgovoru na tužbu tuženica prigovara prenisko određenoj vrijednosti predmeta
spora, ističe prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja te predlaže odbaciti
tužbu, jer se radi o deklaratornom zahtjevu kojeg temeljem Stečajnog zakona može postaviti
jedino stečajni vjerovnik, a tužitelj to nije, jer njegova tražbina više ne postoji. Tužitelj je ništetnim poslom (zabranjena pobuda) otkupio tražbinu u iznosu od 200,00 kn od P. b. i 500,00 kn od B.K., da bi mogao kao vjerovnik osporavati tražbinu tuženice i svih drugih vjerovnika, no potraživanje tužitelja od 700,00 kn je namireno, pa tužitelj više nema zakonsku ovlast ustrajati s postavljenim tužbenim zahtjevom, jer prema čl. 266. OZ-a pravo osporavati potraživanje ima jedino vjerovnik. Nadalje, tuženica se poziva na načelo zabrane zlouporabe prava te ističe da je podnošenjem predmetne tužbe tužitelj zlorabio procesna prava što sud mora spriječiti.

U odnosu na stav tužitelja da je predmetna tražbina sukladno Planu podjele društva
I. d.d. V. prešla na društvo I. d.d. V., ovdje tužitelja, a ne na društvo I. d.d. (u stečaju) tuženica ističe da prema odredbama čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima za predmetnu obvezu odgovaraju društva koja su sudjelovala u podjeli, pa tako i društvo I. d.d. u stečaju, kao solidarni dužnici, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele. Osim toga tuženica ističe da nikada nije bila obaviještena o planu podjele te da prema tome, primjenom čl. 550.n st. 4. ZTD-a može zahtijevati podmirenje obveze od bilo kojeg od društava iz podjele. Tuženica slijedom navedenoga predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

 

Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao u podnesku od 28. listopada 2020., odnosno
na taj dan održanom ročištu. U cijelosti osporava navode tuženice da je njegova tražbina
prema stečajnom dužniku podmirena te se pri tome poziva na čl. 2. st. 2. Stečajnog zakona
prema kojoj se tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika može namiriti isključivo zajedno i ravnopravno s tražbinama ostalih vjerovnika i to unovčenjem imovine stečajnog dužnika i podjelom prikupljenih sredstava proporcionalno svim vjerovnicima. Tužitelj ističe da pokušaj tuženice da uplatom novčanog iznosa namiri tražbinu tužitelja, s ciljem da mu uskrati prava koja mu daje Stečajni zakon, ne može biti način namirenja tražbine tužitelja. Zbog toga je i izvršio povrat uplate od 700,00 kn za koju ni nije znao svrhu niti je o istoj bio ranije obaviješten. Nastavno na navedeno tužitelj osporava tvrdnju tuženice da tužitelj više nije stečajni vjerovnik te ističe da on svoju tražbinu nije otuđio niti je namjerava otuđiti, u smislu čl. 146. Stečajnog zakona. Jednako tako tužitelj osporava tvrdnju tuženicu da nema pravni interes za vođenje ovog postupka te ističe da ovdje nije u primjeni čl. 187. Zakona o parničnom postupku, jer se ne radi o novčanoj tražbini i obveznom odnosu, već se primjenjuje Stečajni zakon kao lex specialis.

Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/2017-265 od 4. srpnja 2019. (listovi 5-74 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019. (listovi 75-77 spisa), prijavu za upis podjele u sudski registar ovoga suda s prilozima (listovi 82-109 spisa), Plan podjele društva I. d.d. (listovi 110-118 spisa), statut društva I.G. d.d. (listovi 119-123 spisa), statut društva I. d.d. (listovi 124-129), bilanca društva I. d.d. na dan 1.12.2016. (listovi 129-131 spisa), bilanca društva I.G. d.d. na dan 1.12.2016. (listovi 133-135), bilanca I. d.d. na dan 1.12.2016. (listovi 137-140), opis imovine, obveza i kapitala I.G. d.d. (listovi 141-214 spisa), izvješće revizora o reviziji podjele društva I. d.d. V. (listovi 215-219 spisa), izvješće uprave o podjeli (listovi 222-223), izvješće nadzornog odbora o podjeli (list 224-226 spisa), statut društva ISTO d.d. (listovi 228-232), rješenje Tt-17/2400-2 od 31.5.2017. o upisu podjele (listovi 234- 236), nalog za plaćanje (list 250 spisa), u spis ovoga suda broj St-529/17 i to posebice u prijavu tražbine tuženika kao stečajnog vjerovnika zajedno sa prilozima (navedena dokumentacija nalazi kao prilog zapisnika s glavne rasprave) te predmet predstečajne nagodbe nad Stpn-332/14-102 od 5. rujna 2014. koje je objavljeno na stranicama Financijske agencije.

Od daljnjih dokaza tužitelj je predložio još da se u svrhu dokazivanja da je
potraživanje tužene planom podjele prešlo na društvo I. d.d. provede financijsko vještačenje dokumentacije I. d.d. u stečaju radi utvrđenja je li u njegovoj bilanci preostala obveza prema tuženici. Ovaj dokazni prijedlog nije usvojen, jer se po stavu suda ovdje radi o pravnom pitanju, pa činjenica je li u bilanci društva I. d.d. (sada u stečaju) preostala obveza prema tuženici nije odlučna, kako slijedi u nastavku obrazloženja.

Prigovor tuženika o prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora nije osnovan.

              Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi se na novčanu svotu, već je riječ o zahtjevu kojim se traži utvrđenje osnovanosti osporavanja te se vrijednost predmeta spora ne određuje prema iznosu tražbine koji se osporava. U ovom konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora određuje se prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) u kojem je određeno da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio odnosno vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 10.000,00 kn.

Sud smatra da tužitelj naznačivši vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn isti nije ni suviše nisko ni suviše visoko naznačio, a uz to tužiteljevo naznačivanje vrijednosti predmeta spora je u skladu i sa čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18).

U odnosu na tužiteljevu nadopunu tužbenog zahtjeva s ročišta 28. listopada 2020.
ističe se da ista ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj u
tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja u
stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17 u odnosu na tražbinu tuženice u iznosu od 76.790,25 kn. Nadopunom na ročištu tužitelj naznačuje da se osporava tražbina tuženice u iznosu od 76.790,25 kn od čega tražbine u iznosu od 71.069,25 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda te tražbine u iznosu od 5.721,00 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda. Navedenom tužiteljevom radnjom nije došlo do promjene tužbenog zahtjeva, već je zahtjev samo u potpunosti usklađen sa čl. 270. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15 i 104/17, dalje u tekstu skraćeno: SZ), odnosno ne radi se o preinaci tužbe, pa nije bio potreban pristanak tuženika.

Prigovor tuženika iz odgovora na tužbu da bi tužbu trebalo odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa na strani tužitelja nije osnovan. To zato što je predmetna tužba podnijeta u smislu čl. 266. st. 2. i st. 4. Stečajnog zakona nakon što je u stečajnom postupku koji se void kod ovog suda nad I. d.d. pod poslovnim brojem St-529/2017 donijeta odluka o upućivanju tužitelja na pokretanje ove parnice. Prema tome je konkretna tužba za utvrđenje podnijeta temeljem posebnog propisa, što predviđa i čl. 187. st. 2. ZPP-a, pa tužitelj u ovome postupku ne treba dokazivati svoj pravni interes. U tom smislu, kao i u kontekstu da tužitelj u stečajnom postupku nad I. d.d. u stečaju (spis ovoga suda poslovni broj St-529/17) ima status stečajnog vjerovnika (rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama utvrđena mu je tražbina i svrstana u II. viši isplatni red) nisu relevantni navodi tuženice o plaćanju tužitelju iznosa na ime podmirenja njegove tražbine, budući da njegova tražbina prema stečajnom dužniku može biti namirena isključivo u okviru toga stečajnog postupka.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Ovaj spor predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. SZ-a, radi dokazivanja
osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad društvom
I. d.d. u stečaju V. kod ovoga suda pod poslovnim brojem St-529/17.

Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj St-529/17 utvrđeno je:

- da je sud donio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-
529/2017-265 dana 04. srpnja 2019., koje je potvrđeno rješenjem V. t. s. R. H. poslovni broj Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019.,

- da tužitelj u tom stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika (rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama utvrđena mu je tražbina i svrstana u II. viši isplatni red),

- da je tuženici kao stečajnom vjerovniku I. višeg isplatnog reda osporena tražbina u
iznosu od 71.069,25 kn (list 6 spisa), kao i tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od

5.721,00 kn od strane stečajnog vjerovnika I.G. d.d. V. i I. d.d. V.,

- da su vjerovnici I.G. d.d. V. i I. d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) kao osporavatelji pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama upućeni na parnicu protiv tuženice radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja.

Iz prijave tražbine tuženice u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju V. (list 457-464 spisa) utvrđeno je: - da tuženica za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu i to pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6845/10 od 5. travnja 2012., - da je tuženica prijavila tražbinu u visini od ukupno 76.790,25 kn.

Prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj
Pr-6845/10 od 5. travnja 2012. proizlazi da tuženica ima tražbinu prema društvu
Industrogradnja grupa d.d. te je navedena presuda stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 13.12.2012.

Između parničnih stranaka nije sporno da je presuda Općinskog radnog suda u
Zagrebu poslovni broj Pr-6845/10 od 5. travnja 2012. (na kojoj tuženica temelji svoju
predmetnu tražbinu) stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, kao što nije niti sporno da je
obveznik plaćanja tuženiku novčanog iznosa iz presude društvo I.G. d.d. Z. Isto tako između stranaka nije sporna niti činjenica da je društvo I. d.d. V. (nad kojim je sada u tijeku stečajni postupak koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem St-529/17) pravni slijednik društva I.G. d.d. Z., kao i da je potom I. d.d. V. podijeljeno prijenosom dijela imovine, kao društvo koje se dijeli I ne prestaje na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele - društva I.G. d.d. V. i I. d.d. V.-ovdje tužitelj (podjela društva I. d.d. V. provedeno je u sudskom registru prema rješenju ovoga suda poslovni broj Tt-
17/2400-2 od 31.5.2017. o upisu podjele - listovi 234-236).

Sporno je između stranaka je li posljedično provedenoj statusnoj promjeni u društvu I. d.d. V. tražbina tuženice prešla na društvo I. d.d. V. (ovdje tužitelja), odnosno je li nakon provedene podjele društva I. d.d. V. navedeno društvo prestalo biti odgovorno za predmetnu tražbinu tuženice.

Tužiteljev razlog osporavanja tražbine tuženice, odnosno pravni stav tužitelja da je
podjelom društva I. d.d. V. predmetna obveza društva I. d.d. prema tuženici prenesena na ovdje tužitelja, a ne na društvo I. d.d. u stečaju, nije osnovan iz razloga kako slijedi.

Podjela društva I. d.d. prijenosom dijela imovine provedeno je temeljem Plana podjele donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017. te odobrenog od strane
skupštine društva 18. travnja 2017. (listovi 110-118 spisa). Vidljivo je da je izvršena podjela
društva I. d.d. kao društva koje se dijeli i ne prestaje, prijenosom dijela imovine toga društva na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava I.G. d.d. i I. d.d. (ovdje tužitelj).

Vezano na odgovornost za obveze društva koje se dijeli relevantna je odredba čl. 550.o
Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00,
118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje u tekstu: ZTD)
u kojoj je određeno da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele
u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno
planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici,
ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno
planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu
podjele.

Imajući u vidu navedenu odredbu čl. 550.o ZTD-a sud zaključuje da su za predmetnu obvezu prema tuženici solidarno odgovorna sva društva koja su sudjelovala u podjeli odnosno solidarno su odgovorna društva I. d.d., I.G. d.d. i I. d.d. te u tom kontekstu nije odlučna činjenica je li tražbina tuženice tijekom statusne promjene – odvajanja s osnivanjem, koja je provedena u društvu I. d.d., prešla na ovdje tužitelja, kako to tvrdi tužitelj.

 

Pri tome je odgovornost društava koja su sudjelovala u podjeli ograničena do iznosa
vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele. U tom
smislu se naglašava da iz stečajnog spisa ovoga suda S-529/2017 nedvojbeno proizlazi da vrijednost imovine društva I. d.d. (sada u stečaju) koja je u tom društvu ostala nakon podjele, daleko premašuje iznos predmetne tražbine tuženice (iz popisa predmeta stečajne
mase proizlazi da je procijenjena vrijednost imovine iskazane u početnoj stečajnoj bilanci na
dan 21.12.2017. godine iznosila 43.055.142,85 kn).

Pravni stav tužitelja iznijet u tužbi, da tuženica svoju tražbinu može ostvarivati samo u
odnosu na društvo na koje je tražbina prešla i iz razloga što nije zatražila osiguranje prema čl.

550.o st. 2. Zakona o trgovačkim društvima u prekluzivnom roku od 6 mjeseci, nije osnovan,
budući da se ne radi o takvoj pravnoj situaciji. Naime, tuženica od novih društava kao
vjerovnik nije tražila te nije ni dobila osiguranje u smislu čl. 550.o st. 2. ZTD-a te se prema tome na nju ne odnosi odredba čl. 550. o st. 4. ZTD-a, koja odredba se odnosi na vjerovnike koji su primili osiguranje i koji se nakon primljenog osiguranja ne mogu pozivati na solidarnu odgovornost društava koja su sudjelovala u podjeli.

Naglašava se da tužitelj, osim činjeničnih navoda da je obveza prema tuženiku podjelom društva I. d.d. prenesena na tužitelja, kao i da tuženica nije zatražila osiguranje, nije naveo niti jednu drugu činjenicu iz koje bi se mogao donijeti zaključak da društvo I. d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi, kao društvo koje je sudjelovalo u podjeli, bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku. Vezano za to ističe se da je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, pa kako tužitelj vezano za gore navedeno nije niti istaknuo postojanje spornih činjenica, sud u smislu čl. 221a. ZPP-a zaključuje da ne postoje činjenične okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da društvo I. d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.

Temeljem svega navedenoga ovaj sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost svog osporavanja tražbine koju je tuženica prijavila u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju V., odnosno tuženica ima osnovanu
tražbinu čije namirenje traži u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. i to na temelju ovršne isprave – presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6845/10-21 od

5. travnja 2012., pa je tužbeni zahtjev odbijen (točka I izreke).

Odluka o naknadi parničnog troška (točka II izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.
ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci
nadoknaditi troškove postupka.

 

Tuženici je kao potreban trošak za vođenje ove parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 937,50 kn s PDV-om (Tbr. 7/1 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) i zastupanje na ročištu 28. listopada 2020. U iznosu od 937,50 kn s PDV-om (Tbr. 9/1 i Tbr. 42. Tarife).

 

U V. 9. prosinca 2020.

 

Sudac:

 

M. L.-Š.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je
održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda V. t. s. R. H. u četiri istovjetna primjerka.

 

 

DNA:

- punomoćnica tužitelja – M. W., odvjetnica u Z.,
- punomoćnik tuženice – I. V., odvjetnik u Z.,