Poslovni broj: 48 Pž-4705/2018-5

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 48 Pž-4705/2018-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. Č.-B., odvjetnik u Z., protiv tuženika P.-P. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., radi isplate o predaje u posjed, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1554/2012 od 5. lipnja 2018., 9. prosinca 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1554/2012 od 5. lipnja 2018.

Obrazloženje

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1554/2012 od 5. lipnja 2018. dopušteno je ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom i rješenjem poslovni broj P-1544/2012 od 10. lipnja 2010. te se ta presuda i rješenje ukidaju, kao i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6102/2014 od 12. prosinca 2017., te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja odrediti ročište i započeti rasprava u ovom sporu (točka I. izreke). Nadalje, odlučeno je da će se o troškovima postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka odlučiti u konačnoj odluci o glavnoj stvari (točka II. izreke).

Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud našao osnovanim prijedlog tuženika za ponavljanje postupka jer postoji razlog iz odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio pravovremenu žalbu kojom ga pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženika zastupala neovlaštena osoba, budući da je pogrešno tumačenje učinaka i trenutka nastupanja tih učinaka presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8934/2014 od 12. rujna 2017. na valjanost zastupanja tuženika u ovom postupku, kao i zanemarivanje činjenice da je skupštinskom odlukom tuženika od 16. lipnja 2014. potvrđeno imenovanje D. P. direktorom tuženika.

              Predlaže preinačiti pobijano rješenje, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ono pravilno i zakonito.

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a poglavito bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužiteljica posebno upire u žalbi. Izreke rješenja je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga rješenje moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate dobiti i predaje dokumentacije u posjed;

- da se tuženik zastupan po zastupniku po zakonu Đ. P., a koji je pak dao punomoć odvjetniku T. M., protivio tužbenom zahtjevu, a još k tome je podnio i protutužbu protiv tužiteljice radi isplate novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice,

- da je u tijeku parničnog postupka tuženik obavijestio sud o promjeni člana uprave
tuženika te da ga zastupa D. P. koji je pak dao punomoć odvjetnici K. Š.,
- da je nakon toga tuženik priznao tužbeni zahtjev radi isplate dobiti, pristao na
povlačenje tužbe u dijelu u kojem se zahtijeva predaje dokumentacije u posjed, kao i povukao protutužbu,

- da je prvostupanjski sud donio odluku poslovni broj P-1544/12 od 10. lipnja 2014. u kojoj je presudom naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.457.880,67 kn sa zateznim kamatama i trošak parničnog postupka u iznosu od 152.380,23 kn sa zateznim kamatama (točka I. i II. izreke), odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.084.728,36 kn sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 342.650,50 kn (točka III. izreke), naložio je tužiteljici naknaditi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 15.625,50 kn (točka IV. izreke) te odbio umješačev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 21.875,00 kn (točka V. izreke); dok je rješenjem utvrđeno da se tužba smatra povučenom u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica od tuženika zahtijeva predaju dokumentacije (točka I. izreke), kao što je utvrđeno I da je povučena protutužba (točka II. izreke),

- da je povodom žalbi protiv prvostupanjske presude i rješenja poslovni broj P-1544/12 od 10. lipnja 2014., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2017. presudom poslovni broj Pž-6102/14 odbio tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, uvažio žalbu tužiteljice i preinačio prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke pa je zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 15.625,50 kn odbio kao neosnovan (točka II. izreke), dok je rješenjem odbacio kao nedopuštenu tuženikovu žalbu protiv točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude (točka I. izreke), odbacio kao nedopuštenu žalbu umješača na strani tuženika protiv točke I. i II. izreke prvostupanjske presude i točke II. izreke prvostupanjskog rješenja (točka II. izreke) te je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 90.320,31 kn (točka III. izreke),

- da je protiv pravomoćno završenog postupka tuženik podnio prijedlog za ponavljanje
postupka zbog postojanja razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. ZPP-a, s obzirom na to da je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-8934/14 od 12. rujna 2017. prihvaćen tužbeni zahtjev Đ. P. te su utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka odluke skupštine društva P.-P. d.o.o. (ovdje tuženika) donesene na nezakonitoj izvanrednoj skupštini održanoj 9. prosinca 2013., među kojima je i oduka kojom se opoziva dosadašnji član uprave društva Đ. P. te se kao novi član uprave imenuje D. P..

Imajući u vidu navedeno, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti tuženikova prijedloga za ponavljanje postupka zbog postojanja razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. ZPP-a kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno.

Naime, kao što to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, budući da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-8934/14 od 12. rujna 2017. utvrđeno da je na temelju odredbe čl. 355. t. 1. u vezi s čl. 443. st. 1. i čl. 448. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12 i 125/11; dalje: ZTD) ništetna odluka glavne skupštine tuženika od 9. prosinca 2013. kojom je D. P. imenovan za direktora tuženika, to D. P. nije bila ovlaštena osoba za zastupanje tuženika u ovom parničnom postupku, a koji posljedično tome nije imao ovlasti dati punomoć odvjetnici K. Š. koja je priznala tužbeni zahtjev tužiteljice i povukla protutužbu tuženika.

Žalbenim navodima tužiteljica ukazuje na pravno shvaćanje da je za ocjenu osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka odlučno kada je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-8934/2014 od 12. rujna 2017. dostavljena strankama (18. prosinca 2017.) jer od tog trenutka djeluju njezini pravni učinci pa su sve radnje koje je D. P. poduzeo do tog trenutka u ime tuženika kao njegov zastupnik po zakonu, valjane i zakonite.

Izneseno pravno shvaćanje tužiteljice je u potpunosti neprihvatljivo i protivno pravilima o učincima ništetnosti. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka kada su donesene odluke glavne skupštine tuženika 9. prosinca 2013. (ex tunc), a ne od kada je strankama dostavljena deklaratorna presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-8934/2014 od 12. rujna 2017. kojom se ta ništetnost utvrđuje.

Ništetna odluka glavne skupštine tuženika od 9. prosinca 2013. nije mogla niti konvalidirati kasnijom odlukom glavne skupštine tuženika od 16. lipnja 2014. kojom je potvrđeno imenovanje D. P. kao direktora tuženika, a kako to pogrešno smatra tužiteljica. Naime, prema odredbi čl. 361. ZTD-a koja se na temelju odredbe čl. 449. ZTD-a primjenjuje i na odluke društva s ograničenom odgovornošću, na taj način mogu konvalidirati samo one odluke glavne skupštine koje se mogu pobijati (čl. 360. ZTD-a). Odluka glavne skupštine koja je ništetna zato što skupština nije bila sazvana na zakonom propisan način i na njoj nisu sudjelovali svi članovi društva može konvalidirati samo tako da se s njom suglase članovi društva koji nisu bili uredno pozvani na glavnu skupštinu (čl. 356. st. 2. u vezi s čl. 448. ZTD-a). No, kako je očito da se član društva Đ. P. koji nije bio uredno pozvan na skupštinu društva od 9. prosinca 2013. nije suglasio s odlukom glavne skupštine o opozivu i imenovanju člana uprave jer je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti s kojom je uspio, to kasnije potvrđivanje te odluke na glavnoj skupštini tuženika od 16. lipnja 2014. nema pravni učinak.

Dakle, tuženika je u postupku zastupao D. P. koji nije bio ovlaštena osoba tuženika pa je osnovan prijedlog za ponavljanje postupka u smislu odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. prosinca 2020.

Sudac

Ivica Omazić