- 1 -              Rev 1862/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1862/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja sadržano u istoj presudi Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-32/2017-2 od 15. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-169/2017-42 od 8. studenoga 2017., te odbačena žalba tužitelja kao nedopuštena, u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija rješenje sadržano u presudi Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-32/2017-2 od 15. siječnja 2018. u st. 4. izreke odbija se kao neosnovana.

 

II. Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-32/2017-2 od 15. siječnja 2018. u st. 2. i 3. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatska da tužitelju Š. Z., ..., isplati bruto iznos od 102.562,68 kuna ( slovima: sto dvije tisuće i petsto šezdeset dvije kune i šezdeset osam lipa) sa zateznim kamatama od 1.siječnja 2008.godine do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011.godine pa do 31. srpnja 2015.godine, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.godine, pa do isplate, sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima,  po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3% poena, tekućom na iznos od:

 

- 6.207,23 kune od 15.03.2008.g.

- 4.040,19 kuna od 15.04.2008.g.

- 10.996,77 kuna od 15.05.2008.g.

- 13.795,30 kuna od 15.06.2008.g.

- 3.123,08 kuna od 15.07.2008.g.

- 13.412,90 kuna od 15.08.2008.g.

- 4.128,28 kuna od 15.10.2008.g.

- 2.699,91 kuna od 15.11.2008.g.

- 4.582,62 kune od 15.12.2008.g.

- 9.155,81 kuna od 15.01.2009.g.

- 6.815,99 kuna od 15.02.2009.g.

- 6.441,58 kuna od 15.03.2009.g.

- 7.811,29 kuna od 15.05.2009.g.

- 6.583,73 kune od 15.08.2009.g.

- 1.620,84 kune od 15.09.2009.g.

- 1.147,16 kuna od 15.10.2009.g., pa do isplate

 

kao i naknaditi parnični trošak  u iznosu od 39.950,00 kuna, s pripdajućim zateznim kamatama po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3% poena, počam od 8. studenog 2017.godine, sve u roku od 8 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"1. Prihvaća se žalba tužene kao osnovana, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 22 Pr-169/2017-42 od 8. studenog 2017., na način da se sudi:

 

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj- za Ministarstvo obrane da tužitelju Z. Š. na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 44.556,99 kuna (slovima: četrdesetčetri tisuće petstopedesetšest kuna i devedesetdevet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.6.2011. godine, od 1.7.2011. godine pa do 31.7.2015. godine po stopi iz članka 29., stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine pa do isplate sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

 

- na iznos od 3.410,94 kuna od 15.3.2008. godine,

- na iznos od 1.211,17 kuna od 15.4.2008. godine,

- na iznos od 4.699,84 kuna od 15.5.2008. godine,

- na iznos od 6.371,53 kuna od 15.6.2008. godine,

- na iznos od 1.051,57 kuna od 15.7.2008. godine,

- na iznos od 5.407,03 kuna od 15.8.2008. godine,

- na iznos od 3.947,15 kuna od 15.10.2008. godine,

- na iznos od    931,25 kuna od 15.11.2008. godine,

- na iznos od    946,41 kuna od 15.12.2008. godine,

- na iznos od 4.721,38 kuna od 15.1.2009. godine,

- na iznos od 2.512,00 kuna od 15.2.2009. godine,

- na iznos od 2.059,19 kuna od 15.3.2009. godine,

- na iznos od 2.407,54 kuna od 15.5.2009. godine,

- na iznos od 3.205,24 kuna od 15.8.2009. godine,

- na iznos od    980,41 kuna od 15.9.2009. godine,

- na iznos od    694,34 kuna od 15.10.2009. god,

 

kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 24.326,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude 21. veljače 2017.g. pa do isplate, sve u roku 8 dana.

 

2. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjev iznad dosuđenog tj. za iznos 58.005,69 kuna sa zatraženom zateznom kamatom na navedeni iznos.

 

3. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 8 dana.

 

4. Odbacuje se žalba tužitelja kao nedopuštena."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uvažiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka i troška revizije, a podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Prije svega treba reći da je drugostupanjskom presudom u st. 4. izreke (umjesto pravilno: rješenjem) odbačena žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude, pa je u odnosu na taj dio, a u skladu s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Stoga je u odnosu na taj dio pobijane (drugostupanjske) odluke ovaj sud razmatrao reviziju tužitelja, neovisno što je podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, kao reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP i to u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP. Pritom je ocijenjeno da je u okolnostima konkretnog slučaja drugostupanjski sud pravilno zaključio da žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude nije dopuštena iz razloga jer tužitelj nema pravnog interesa za njeno podnošenje budući je istom uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom.

 

Slijedom toga pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 366. st. 1. ZPP u vezi čl. 358. st. 3. ZPP prema kojoj odredbi je žalba nedopuštena i ako ju je podnijela osoba koja nema pravni interes za podnošenje žalbe. Naime, u situaciji kada je tužitelj u postupku pred prvostupanjskim sudom uspio sa zahtjevom u cijelosti (što potvrđuje i u žalbi – list 183 spisa), to je u takvoj situaciji jedino moguća i pravilna odluka odbaciti žalbu kao nedopuštenu zbog nedostatka pravnog interesa. Pritom činjenica da je drugostupanjski sud odbacio žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude kao nedopuštenu presudom, umjesto pravilno rješenjem, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke (u tom dijelu).

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, odlučeno kao u st. I. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim tužitelj nije uspio u postupku (st. 2. izreke) moguće je podnijeti samo reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, dok revizija protiv odluke o trošku (st. 3. izreke) nije dopuštena sukladno pravnom shvaćanju koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kad revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji tužitelj je postavio pitanja koja glase:

 

"- da li tužitelj u navedenoj situaciji ima pravni interes za podnošenje žalbe i da li ima pravo da se utvrdi njegov stvarni rad i prema tome provede vještačenje količine stvarnog prekovremenog rada?

 

- da li ostatak vremena obvezne prisutnosti na radu koje ne predstavlja prekovremeni rad predstavlja radno vrijeme i da li tužitelj ima pravo na naknadu za to vrijeme obvezne prisutnosti na radu kao za redovan rad, jer se vrijeme dnevnog odmora inače plaća kao redovan rad, ili na naknadu kao za pasivno ili aktivno dežurstvo ili za to vrijeme mora biti besplatno obvezno nazočan na poslu?

 

- da li obzirom na navedenu presudu Europskog suda za ljudska prava Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje se financira iz državnog proračuna, pri zastupanju Republike Hrvatske u parničnom postupku ima pravo na naknadu troškova i nagradu za zastupanje prema tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?"

 

U smislu st. 3. čl. 382. ZPP u odnosu na treće pitanje naznačeno u reviziji tužitelj ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske broj 72152/13 od 6. studenoga 2016.

 

Glede prvog pitanja naznačenog u reviziji kojim tužitelj problematizira pravni interes za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude u konkretnom slučaju, ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje odlučujući o predmetnoj reviziji u smislu odredbe čl. 400. st. 2. u vezi čl. 382. st. 1. ZPP, pa u odnosu na prvi dio pitanja revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena, dok drugi dio pitanja i nije pravno pitanje koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP. K tomu i u odnosu na prvo, kao i u odnosu na drugo pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP slijedom čega je, u svakom slučaju, u odnosu na oba pitanja revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nedopuštena jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U dijelu kojim se revizijom pobija drugostupanjska presuda u dijelu odluke o parničnim troškovima, valja ponoviti, da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i čl. 400. st. 1. ZPP odlučiti kao u st. II. izreke.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.