- 1 -              Revr 952/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Revr 952/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., koju zastupa punomoćnica A. P. Lj., odvjetnica u Z., protiv tuženika škola B. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-641/17-2 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8707/14-65 od 22. veljače 2017., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i kojim se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa uz naknadu parničnog troška tužiteljici. Sud je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.750,00  kn. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada izgubljene plaće.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda. Rješenjem drugostupanjskog suda je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tužiteljice i preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja odnosno podredno da ukine odluke nižestupanjskih sudova i vrate predmet ponovno na suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju .

 

              Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

              Revizijski prigovori tužiteljice koji sadržajno upućuje da je sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8., ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Predmet ovog postupka je utvrđenje otkaza nedopuštenim i vraćanje tužiteljice na posao.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužiteljica sa tuženikom imala zaključen ugovor o radu na poslovima učiteljice, te da je odlukom od 11. srpnja 2014. tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno počinjenja teže povrede obveze iz radnog odnosa, budući da tužiteljica dana 20. ožujka 2014. odbila održati treći i veći dio četvrtog nastavnog sata i onemogućila ovlaštenu osobu Agencije, narušivši ugled poslodavca, kao i to da je tužiteljici izdano upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer je odbijala izvršenje radnih zadataka svojeg radnog mjesta. Isto tako, i da je Sindikat dostavio tuženiku očitovanje na namjeru otkaza dana 30. lipnja 2014. tuženik je odlukom školskog odbora od 09. srpnja 2014. dao suglasnost za redovit otkaz ugovora o radu tužiteljici.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica takvim postupanjem a uz postojanje već ranijih povreda radnih obveza narušila svoj odnos s poslodavcem i nije za očekivati da će poslodavac u nju imati povjerenja nakon što je postupila na navedeni način. Također je zaključio da tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici proveo postupak savjetovanja, te da je školski odbor dao suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i ocijenio da je pravilno primijenio materijalno pravo smatrajući da je tužiteljica postupala samovoljno a što je u nesuglasju sa programom rada te da je onemogućila ovlaštenu osobu u nadzoru njenog rada, a čime je počinila težu povredu obveze iz radnog odnosa.

 

Tužiteljica u reviziji navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to konkretno odredbu čl. 107. st. 1. toč. 3. i čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 – dalje: ZR), navodeći da je odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika moguće donijeti tek u slučaju višekratnih istovrsnih povreda obveza iz radnog odnosa, a pri tome naglašava da u konkretnom slučaju uopće niti nije bilo kršenja obveze iz radnog odnosa a još manje ponavljajućeg takvog ponašanja. Smatra da kad bi se i utvrdilo da nije održavala nastavu u trajanju od sat i pol, da takvo postupanje ne bi predstavljalo tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi zahtijevala donošenje odluke o otkazu.

 

Ovaj sud ocjenjuje ovaj prigovor tužiteljice neosnovanim, jer je nesporno utvrđeno tijekom postupka da je tužiteljica odbijala izvršenje radnih zadataka svojeg radnog mjesta a na što je bila upozoravana te da je dana 20. ožujka 2014. odbila održati treći i veći dio četvrtog nastavnog sata i onemogućila ovlaštenu osobu Agencije u nadzoru njena rada a koje ovlaštenje Agencija ima sukladno čl.10 i 12. Statuta Agencije („Narodne novine“ broj 85/06 – dalje: Statut). Tužiteljica nije bila ovlaštena procjenjivati zakonitost provođenja stručno pedagoškog nadzora, a naročito nije ovlaštena onemogućiti provođenje nadzora, već je suprotno tome bila dužna izvoditi nastavu i na taj način obavljati obveze preuzete ugovorom o radu kao što je i temeljem čl. 14. st. 2. Statuta bila dužna omogućiti nesmetano obavljanje nadzora. Navedene povrede obveza iz radnog odnosa prema mišljenju ovog suda predstavljaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR.

 

Također prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naveo da je tuženik pravilno postupio kada je o prestanku radnog odnosa odlučio ravnatelj. Tužiteljica u reviziji navodi da odluku o otkazu nije donijelo nadležno tijelo tuženika smatrajući da je takvu odluku trebao donijeti Školski odbor.

 

Ovaj revizijski prigovor ovaj sud ocjenjuje neosnovanim jer je tuženik postupio upravo sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017 - dalje: ZOOOSŠ) u smislu čl. 114. st. 1. tog propisa prema kojoj odredbi o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora. Naime, u konkretnom slučaju ravnateljica je na sjednici školskog odbora održanoj 30. lipnja 2014. predložila redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici kao i razloge zbog kojih tužiteljici namjerava otkazati ugovor o radu. Tuženik je dakle prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici proveo postupak savjetovanja propisan čl. 149. ZR.

 

Ovaj sud je mišljenja da su revizijski prigovori neosnovani, jer je tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika. Ocjenjuje da je drugostupanjski sud pravilno zaključio da iz svega proizlazi da je tužiteljica prekršila svoje radne obveze a na što je bila upozoravana sukladno zakonu. Ovaj sud je mišljenja da je postupanje tužiteljice bilo takvo da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika i da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Revizijski prigovor da je sud protivno odredbi čl. 307. ZPP rješenjem od 1. rujna 2015. isključio javnost za cijelu glavnu raspravu čime je počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj sud ocjenjuje neosnovanim jer je sve do tada glavna rasprava bila javna, a tim rješenjem je odlučeno na taj način iz razloga što su u daljem  postupku iznošeni podaci o djeci, pa je sud pravilno odlučio sukladno čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda („Narodne novine“ broj 18/97, 6/99, 13/03, 9/05) i čl. 307. ZPP smatrajući da interesi djece čiji su podaci izneseni ili će biti izneseni tijekom postupka opravdavaju isključenje glavne rasprave.

 

Dio revizijskih navoda svodi se na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga revizija se prema odredbi čl. 385. ZPP ne može s uspjehom podnijeti.

 

Budući da u ovom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava temeljem čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.