Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 451/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. studenoga 2017. broj Kvm-46/17 (Kmp-7/17), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. studenoga 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog D. B. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. A. i optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te protiv optuženog L. A. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ukinut je istražni zatvor protiv optuženog D. B.. Pod točkom II. izreke optuženom D. B. na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. određena je mjera opreza obveze javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, IV. policijskoj postaji, ..., svakog ... Pod točkom III. izreke rješenja optuženik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja mjere opreza ista biti zamijenjena istražnim zatvorom. Pod točkom IV. izreke rješenja optuženi D. B. će se pustiti na slobodu odmah nakon obavještavanja žrtava o ukidanju istražnog zatvora optuženiku, a najkasnije do isteka dana u kojem je doneseno rješenje o ukidanju istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku odredi istražni zatvor.

 

Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je optuženiku i branitelju optuženika, odvjetniku T. A.

 

Žalba je osnovana.

 

Opravdano državni odvjetnik u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti naloženom mu mjerom opreza. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik osoba na koju dosadašnja tretiranost kao maloljetnika, ali i osuđivanost nisu utjecale na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već se, naprotiv, njegovo kriminalno ponašanje nastavilo i pritom progrediralo, pa je sada osnovano sumnjiv za počinjenje teških kaznenih djela. Optuženik je kao maloljetnik upravo zbog činjenja kaznenih djela bio smješten u više odgojnih domova, iz kojih je bježao, pa mu je bila izrečena i odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, koja je zamijenjena mjerom upućivanja u odgojni zavod (rješenjem Općinskog suda u Koprivnici od 13. siječnja 2014.). Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2016. broj K-380/16, koja je postala pravomoćna 30. svibnja 2016., te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju ..., koja je zamijenjena ... Povezujući navedeno s činjenicom da je optuženik sada osnovano sumnjiv za počinjenje ... kaznena djela (kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.), u kraćem razdoblju i nedugo nakon pravomoćnosti presude kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju ..., koja je zamijenjena ..., sve izloženo pokazuje znatnu upornost i kriminalnu volju optuženika te njegovu odlučnost u protupravnom postupanju.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je dosadašnji boravak optuženog D. B. u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri na njega utjecao da se kloni činjenja novih kaznenih djela, cijeneći pri tome da se radi o mladoj osobi i ocu dvoje maloljetne djece, kao i njegovo držanje i kazivanje na ročištu, te uzimajući u obzir i optuženikovu ulogu u počinjenju kaznenih djela za koja je sada osnovano sumnjiv. Stoga prvostupanjski sud smatra da se svrha primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti i primjenom blaže mjere i to mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., budući da će se primjenom te mjere ostvariti nadzor nad postupanjem optuženika i time utjecati na otklanjanje poticajnih elemenata koji bi mogli dovesti do počinjenja novih kaznenih djela.

 

Međutim, opravdano je državni odvjetnik u žalbi istaknuo da je usprkos mladosti i optuženikovom obiteljskom statusu, optuženik do sada iskazivao upornost u protupravnom postupanju, pa je vidljivo da dosad primijenjene odgojne mjere i izrečene sankcije nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na njega u smislu specijalne prevencije. Stoga, okolnosti koje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kao razloge zbog kojih ukida istražni zatvor protiv optuženika po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega. Na takav zaključak, osim već ranije navedenog, upućuje i činjenica da se radi o nezaposlenoj osobi, bez imovine i izvora prihoda, a sada je osnovano sumnjiv za počinjenje, među ostalim, kaznenog djela istovrsnog onomu za koje je već pravomoćno osuđen, pri čemu je imovina zaštitni objekt svih kaznenih djela inkriminiranih optuženiku, iz čega proizlazi da mu je činjenje takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja materijalnih sredstava. Uz to je optuženik, prema podacima u spisu predmeta (izvadak iz prekršajne evidencije, listovi 274. i 275. spisa predmeta), osuđen i zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a obilježje nasilja nalazi se i u sada mu terećenim kaznenim djelima razbojništva.

 

Kada se uz prethodno navedeno ima na umu da je rješenjem od 11. kolovoza 2017. broj Kovm-iz-7/17 (Kovm-12/17) prvostupanjski sud, odlučujući o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kod postojanja istih okolnosti, odlučio optuženiku produljiti istražni zatvor, a o kojem je rješenju ovaj sud, kao drugostupanjski sud, odlučujući u povodu žalbe optuženog D. B., žalbu optuženika odbio kao neosnovanu i također utvrdio da se ista svrha ne može ostvariti blažim mjerama opreza, već isključivo istražnim zatvorom, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na to da u konkretnoj situaciji primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. nije dovoljna garancija za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela, već se takva konkretna i neposredna opasnost na strani optuženog D. B. za sada može otkloniti isključivo primjenom mjere istražnog zatvora.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 29. studenoga 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu