Poslovni broj: Gž-343/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.z.z.z.o., iz Z. M…, OIB:…, zastupanog po S.P., djelatnici H…, protiv tuženika P.P., iz S., D…, OIB: … zastupanog po punomoćniku DD, odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-1662/2018-15 od 11. siječnja 2019., dana 9. prosinca 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tužitelja od 16. siječnja i 21. siječnja 2019. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-1662/2018-15 od 11. siječnja 2019.

Obrazloženje

Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž.H.P.iz Z., poslovni broj: Ovrv-889/2008. od 15. travnja 2008. te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 525,00 kuna u roku 8 dana.

Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj po voditeljici Regionalnog ureda HZZO pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je tužitelj javna ustanova u službi  građana slijedom čega osporava stav prvostupanjskog suda kojim iskazuje nepovjerenje u ozbiljnost tužiteljevog rada posebno uzevši u obzir da je neplaćanje obveza iz osiguranja iznimka od pravila.

Stoga smatra da je analitička kartica dopunskog osiguranja te izvod iz službene baze podataka kao i elektronički ispis police osiguranja dovoljan dokaz o sklopljenom ugovoru o dopunskom osiguranju.

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude.

Tužitelj je po punomoćniku uložio pravovremenu žalbu protiv presude iz istih žalbenih navoda ponavljajući da je tužitelj tijekom postupka dokazao postojanje ugovornog odnosa što je vidljivo iz analitičke kartice dopunskog osiguranja koja predstavlja javnu ispravu.

Tužitelj je dostavio i ovjereni ispis police iz informatičkog sudstava tužitelja koji je također javna isprava u smislu odredbe članka 230. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) te je na tuženiku bio teret dokaza da su navedene isprave neistinite.

Pri tome se poziva i na presude Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Rev-2886/1991. i Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-5881/2015.

Stoga smatra nepravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da ugovor među strankama nije sklopljen čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Slijedom izloženog tužitelj predlaže prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer prvostupanjski sud daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćene premije za dopunsko zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.312,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a prema ugovoru od 10. svibnja 2005.

Prvostupanjski sud obzirom na tvrdnje tuženika da nije sklopio ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju odbija tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 221a. ZPP-a smatrajući kako tužitelj obzirom na provedene dokaze u postupku nije dokazao osnovu tražbine odnosno činjenicu sklapanja ugovora.

Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da bi analitička kartica dopunskog osiguranja i elektronički ispis police, obzirom na tvrdnje tuženika, bio dovoljan dokaz o sklopljenom ugovoru odnosno da je teret dokaza na tuženiku da nije sklopio ugovor.

Obzirom na tvrdnju tužitelja o sklopljenom ugovoru o dopunskom zdravstvenom osiguranju na konkretan pravni odnos trebaju se primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 94/01., 88/02., 149/02., 117/03., 30/04., 177/04., 90/05., 85/06. – dalje u tekstu ZOZO/01.) i odredbe Zakona  o obveznim odnosima (NN 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05. – dalje u tekstu ZOO/91.).

Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOZO/01. uvjete i način provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja utvrđuje provedbenim propisom ministar nadležan za zdravstvo.

Sukladno navedenoj odredbi ministar zdravstva je donio provedbeni propis odnosno Pravila uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja (NN 47/02., 76/02., 2/03. – dalje u tekstu Pravila/02.).

Nadalje prema odredbi članka 67. stavak 1. ZOO/91. sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno no ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uvjet pravovaljanosti njihovog ugovora (članak 69. stavak 1. ZOO/91.).

Prema odredbi članka 3b. stavak 1. Pravila/02. ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju sklopljen je kada je osiguranik potpisao policu te time potvrdio prihvaćanje općih i posebnih uvjeta.

Iz navedene odredbe proizlazi da je za predmetni ugovor predviđena pismena forma slijedom čega je, obzirom na tvrdnje tuženika da uopće nije potpisao bilo kakav ugovor niti policu, na tužitelju teret dokaza.

U konkretnom slučaju, tužitelj je bio dužan radi dokazivanja osnove zahtjeva priložiti policu osiguranja potpisanu od strane tuženika koju ne može zamijeniti elektronički ispis police niti analitička kartica obzirom da navedene isprave nisu javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a.

Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao postojanje obveznopravnog odnosa parničnih stranka prema kojem bi tuženik bio dužan platiti premiju osiguranja.

Glede navoda tužitelja iz prvostupanjskog postupka (podnesak od 20. rujna 2018., list 20 spisa) o tome da nije u mogućnosti  priložiti policu odnosno ponudu osiguranja jer je više nema arhivirano treba napomenuti da je tužitelj obzirom na pokrenuti postupak bio dužan čuvati izvornik police dopunskog osiguranja do pravomoćnog okončanja postupka neovisno o rokovima čuvanja navedene dokumentacije.

Sudska praksa na koju se tužitelj poziva,  po ocijeni ovoga suda, nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se u odluci VSRH, Rev-2886/1991. radi o dokazivanju sklopljenog ugovora od AO no isto tako se upućuje na sudsku praksu istoga suda u primjeni odredbe članka 901. stavak 1. ZOO/91. u pogledu dokazivanja sklopljenog ugovora o osiguranju u kojoj je izražen pravni stav da je za predmetni ugovor predviđen pismeni oblik odnosno da je ugovor sklopljen kada ugovaratelji potpišu policu osiguranja (Rev-33/1990., Rev-984/1995., Rev-2743/1995.).

U pogledu odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-5881/2015. napominje se da se radi o bitno drugačijem činjeničnom supstratu obzirom da u tome predmetu tuženik nije osporavao sklapanje ugovora niti činjenicu plaćanja dijela premije što ovdje nije slučaj.

Slijedom izloženog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 9. prosinca 2020.

              Sudac

              Krešimir Biljan v.r.