Baza je ažurirana 29.04.2026. zaključno sa NN 26/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1670/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1670/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. T. F. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2099/2016-2 od 28. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-516/09-37 od 7. prosinca 2015., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se da je ništav Aneks sporazuma o podjeli bračne tečevine koji su 29. ožujka 2004 godine sklopili tužitelj T. T. iz Z., ..., i tuženica S. T. iz Z., ....

 

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je ništav Sporazum o podjeli bračne tečevine koji su 29. ožujka 2004 godine sklopili tužitelj T. T. iz Z., ..., i tuženica T. S. iz Z., ...

 

Tuženica je dužna tužitelju isplatiti iznos od kn 238.746,99 sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26.01.2009. godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

 

Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnične troškove, sve ovo u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Nalaže se tužitelju T. T. iz Z., ..., OIB: ..., naknaditi tuženici S. T. F. iz Z., ..., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 35.000,00 kn, u roku 15 dana."

 

Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu. Ujedno je zatražila naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti sporazuma o podjeli bračne stečevine i aneksa sporazuma o podjeli bračne stečevine koje su stranke sklopile 29. ožujka 2004. te zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos 238.746,99 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2009. do isplate.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pozivom na odredbe čl. 53. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,  112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili ništavim aneks sporazuma o podjeli bračne stečevine koji su stranke sklopile 29. ožujka 2004., a kao neosnovan odbili dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavosti sporazuma o podjeli bračne stečevine kojeg su stranke sklopile 29. ožujka 2004. i zahtjev za isplatu iznosa 238.746,99 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2009. do isplate.

 

Tužitelj u reviziji navodi da je podnosi protiv drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava ponavljajući navode kakve je ranije već neuspješno iznosio u žalbi. Pritom dijelom revizijskih navoda tužitelj iznosi činjenice i osporava zaključak drugostupanjskog i prvostupanjskog suda o neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva.

 

U odnosu na tužiteljeve revizijske navode kojima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba reći da ovaj sud takve, činjenične, navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo kada su djelomično odbili tužbeni zahtjev.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti sporazuma o podjeli bračne stečevine kojeg su stranke sklopile  29. ožujka 2004. i zahtjev za isplatu iznosa 238.746,99 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2009. do isplate. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. ZPP jer isti nije potreban za vođenje parnice.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu