1              Poslovni broj: Gž R-1298/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1298/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Denis Pancirov Parcen, kao predsjednice vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K., OIB: …, iz Z., zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. P. i J. B. iz Z., protiv tuženika bolnica Z., OIB: … iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2020.pod poslovnim brojem Pr-5576/2018-42 od 30. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2020.pod poslovnim brojem Pr-5576/2018-42 u pobijanom dijelu točke I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku bolnica Z., iz Z., isplatiti tužiteljici N. K., iz Z., na ime razlike plaće i naknada plaće iznos od 111.710,32 kuna bruto (slovima:stojedanaesttisućasedamstodeset kuna i tridesetdvije lipe), sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom:

- na iznos od 1.896,78 kn od 18.02.2014. godine,pa do isplate,

- na iznos od 934,84 kn od 14.03.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.077,43 kn od 11.04.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.322,00 kn od 14.05.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.327,65 kn od 12.06.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.622,68 kn od 12.07.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.481,58 kn od 13.08.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.318,11 kn od 13.09.2014. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.327,65 kn od 14.10.2014. godine, pa do isplate,
- na iznos od 846,62 kn od 14.11.2014. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.928,43 kn od 13.12.2014. godine, pa do isplate,
- na iznos od 925,81 kn od 15.01.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 967,90 kn od 13.02.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.703,50 kn od 12.03.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.935,79 kn od 11.04.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.564,48 kn od 13.05.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.832,94 kn od12.06.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.376,05 kn od 11.07.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.833,51 kn od 13.08.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.226,02 kn od 15.09.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.360,82 kn od 13.10.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.438,58 kn od 13.11.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.315,80 kn od 12.12.2015. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.614,60 kn od 12.01.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.645,79 kn od 12.02.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.722,39 kn od 12.03.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.110,20 kn od 12.04.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.937,68 kn od 12.05.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.651,06 kn od 10.06.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.617,38 kn od 12.07.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 3.637,11 kn od 12.08.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.571,83 kn od 10.09.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.981,69 kn od 12.10.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 3.042,63 kn od 12.11.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.444,68 kn od 10.12.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.764,23 kn od 12.01.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.568,29 kn od 11.02.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.163,67 kn od 11.03.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.610,86 kn od 12.04.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.547,18 kn od 13.05.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.094,73 kn od 10.06.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.902,59 kn od 11.07.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.585,62 kn od 12.08.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.378,22 kn od 12.09.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.272,75 kn od 12.10.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.725,01 kn od 11.11.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.759,51 kn od 12.12.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.300,23 kn od 12.01.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.314,14 kn od 13.02.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.557,83 kn od 13.03.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1.759,51 kn od 12.04.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.252,49 kn od 12.05.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.062,78 kn od 12.06.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.468,12 kn od 12.07.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 3.015,56 kn od 11.08.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.463,14 kn od 12.09.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 2.186,55 kn od 12.10.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.134,44 kn od 13.11.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.280,86 kn od 13.12.2018. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 12.919,13 kuna, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.100,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP-a.), predlažući ovom sudu da istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tuženika nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na ime neisplaćenih dodataka s osnova posebnih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi, znanstvenog stupnja, te staža u zdravstvu, za sve ostvarene prekovremene sate, naknadu za jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, te posljedično neisplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od studenog 2013. do zaključno studenog 2018.

Naime, sukladno odredbi članka 57. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018.; dalje u tekstu: KU/13) određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (pa tako i za doktora medicine - specijaliste otorinolaringologije i cervikofacijalne kirurgije 25%).

Na temelju odredbe članka 59. KU/13, kao i KU/18 u članku 57. kojom je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015., a od tada u iznosu od 15% KU/13 članak 60. koji je bio na snazi do 1. listopada 2015. propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to sa navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do 34 godine 8% s navršenim 34 godine i više godina 10%. KU/13 u članku 36. stavku 2. kao i KU/18 u članku 34. stavku 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom previđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u članku 60. stavku 1. kao i ZR/14 u članku 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu a najmanje u visini njegove prosječne mjesečna place u prethodna tri mjeseca.

TKU/12 u članku 59. stavku 1. kao i TKU/17 u članku 58. stavku 1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknade plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje.

I na koncu na dodatak za znanstveni stupanj u visini od 15% za znanstveni stupanj doktora znanosti reguliran je odredbom članka 54. stavak 2. TKU/12, kao i TKU/17 u članku 53. stavak 2.

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bio zaposlena kod tuženika od 1. prosinca 2013. neprekidno zaposlen na radnom mjestu doktora medicine, specijaliste anesteziologije, subspecijalist intenzivne medicine

- da je tuženik tužiteljici, zbog pogrešnog izračuna prekovremenih sati, naknadu place za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja isplaćivala u umanjenom iznosu, sukladno provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju,

- da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada u visini od 25% koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad,

              - da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenta u visini od 10% odnosno nakon 01. listopada 2015. od 12% koji dodatak je obračunao za obavljeni redovni rad,

              - da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak za znanstveni stupanj (tužiteljica je doktor znanosti) u visini od 15% koji je dodatak obračunavao na obavljeni redovni rad,

- da je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio ovlašteni sudski vještak za knjigovodstvo.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljici platio utužene iznose što je bio obvezan prema citiranim odredbama KU/13 Dodatka 1. KU, KU/18 te TKZ/12 i TKU/17.

Prema shvaćanju suda prvog stupnja što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život I zdravlje i za znanstveni stupanj, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

Tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život I zdravlje pacijenta i znanstveni stupanj postoji i pri redovnom i pri prekovremenom radu. Pri tome valja istaknuti da tužiteljica, kako joj KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi članka 57. i 59. KU/13 I Dodatka 1. KU te članka 55. i 58. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe Članka 58. KU/13 sa dodacima iz odredbe članka 57. KU/13 što ovdje nije slučaj.

Pogrešno žalitelj u žalbi upire na činjenicu da je tijekom trajanja radnog odnosa tužiteljica bila isplaćena puna plaća zajedno sa pripadajućim dodacima i za sve odrađene radne sate. Naime, odredba članka 47. KU 143/13 propisuje da plaća radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i povećanja plaće (stavak 3.).

Odredbom članka 51. stavka 1. KU 2013, članka 59. stavka 1. KU 2011 i članka 49. stavka 1. KU 2018 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 58. stavka 9. KU 2013 i članka 49. stavaka 9. i 10. KU 2018 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. U bitnom je istovjetno propisano i odredbom članka 59. stavka 8. KU 2011.

Odredbom članka 1. Zakona o blagdanima koji je bio na snazi u utuženom razdoblju određeno je da su blagdani u Republici Hrvatskoj 1. siječnja – Nova godina, 6. siječnja – Bogojavljanje ili Sveta tri kralja, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, 1. svibnja – Praznik rada, 22. lipnja – Dan antifašističke borbe, 25. lipnja – Dan državnosti, 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 15. kolovoza – Velika Gospa, 8. listopada – Dan neovisnosti, 1. studenoga – Svi sveti, 25. prosinca – Božić, 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan te da se na navedene dane u Republici Hrvatskoj ne radi.

Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a da su blagdani neradni dani, zbog čega moraju biti isključeni iz navedenog umnoška.

Za naglasiti je da, protivno žalbenim navodima tuženika, ovdje nema mjesta primjeni Zaključka br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu, a to iz razloga što je zakonskom odredbom izričito propisano da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

Kako je u konkretnom slučaju tuženik redovni mjesečni fond sati utvrđivao suprotno naprijed iznesenom, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za istaknuti je da je odredbom članka 37. stavka 2. KU 2011, članka 36. stavka 2. KU 2013 i članka 34. stavka 2. KU 2018 popisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Kako je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće .Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao I isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju.

Naime, što se tiče neisplaćenih bruto razlike naknada za godišnji odmor, odnosno prigovora tuženika da vještak nije uzeo u obzir Izjavu tužiteljice od 22.12.2014. o odricanju daljnjih potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor (list 19 spisa), odnosno činjenicu da je s osnove razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora od kolovoza 2012. do rujna 2014. isplaćeno ukupno bruto 26.678,43 kune, pa da se tužiteljica odrekla drugih potraživanja s osnove naknade za korištenje godišnjeg odmora u navedenom razdoblju, sud je utvrdio da vještak u svojim izračunima iz dopunskog nalaza i mišljenja, i u Tabeli 2 i u Tabeli 2a, nije utvrdio neplaćeni bruto iznos naknade za godišnji odmor i bolovanje za tužiteljicu u razdoblju od siječnja 2014. do rujna 2014., već je naveo da je u tim mjesecima neplaćeni bruto iznos naknade za godišnji odmor i bolovanje 0 kuna.

U navedenom proizlazi pravilnost utvrđenja suda osnovom prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, koji je naknadu za godišnji odmor u navedenom razdoblju izračunao kao posljedicu razlike plaće zbog neobračunatog uvećanja plaće za prekovremene sate po osnovi posebnih uvjeta rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za radni staž u razdoblju od siječnja 2014. do studenog 2018.Naime, tuženik je izvršio isplate s osnove razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora kao posljedicu promjene načina obračuna naknade za korištenje godišnjeg odmora na temelju Zaključka 116. sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, održane 13.10.2014. za razdoblje od kolovoza 2012. do rujna 2014., a taj izračun je sukladan prihvaćenoj inačici/varijanti i dopunskog nalaza i mišljenja.

S obzirom da tuženik tužitelju nije obračunavao plaću i naknadu plaće u skladu s naprijed navedenim odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom periodu, imajući u vidu i provedeno financijsko vještačenje, kao i činjenicu da visina potraživanja između stranaka nije sporna, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 111.710,32 kune bruto sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od idućeg dana nakon dana dospijeća pa do isplate.

To je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH zauzetim na 8. sjednici Građanskog odjela na Vrhovnom suda Republike Hrvatske koja je održana 9.prosinca2019.g. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57 KU i pravo na uvećanje place za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

Pri tom je sud prvog stupnja pravilno odbio tuženikov prigovor zastare s obzirom da je u članku 232. stavku 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14) propisano da se odredbe toga zakona, o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu /14 tj. 7. kolovoza 2014. Kako niti jedan mjesečni iznos tužiteljičine tražbine do tog trenutka nije pao u zastaru u konkretnom slučaju u primjeni je zastarni rok propisan Zakonom o radu/14, koji u čl. 139. propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

Slijedom navedenog sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo te je njegova odluka argumentirana i zasnovana na zakonu pa suprotna izlaganja u žalbi ne dovode u pitanje zaključak suda prvog stupnja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 3. ZPP-a) tako i u pogledu visine (članak 155. ZPP-a).

 

U Splitu 9. prosinca 2020.