- 1 -              Revd 22/2020-2

Broj: Revd 22/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. d.o.o., K., kojeg zastupa punomoćnica N. S. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S. - R. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2019-2 od 19. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1196/18-27 od 7. lipnja 2019., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlozi za dopuštenje revizije se odbacuju.

Obrazloženje

Tuženica je podneskom od 23. prosinca 2019. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2019-2 od 19. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1196/18-27 od 7. lipnja 2019.

Tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2019. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2019-2 od 19. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1196/18-27 od 7. lipnja 2019.

Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

Prijedlozi za dopuštenje revizije su nedopušteni.

U odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila četiri pitanja koja se odnose na nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93, 48/99 i 15/00) odnosno je li njihovo postupanje u konkretnom slučaju predstavljalo nezakonit i nepravilan rad uslijed kojeg je tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene dobiti, a za koju je štetu odgovorna tuženica. Sadržajem tako postavljenih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da su nižestupanjski sudovi donoseći odluku o zahtjevu tužitelja (kojim su taj zahtjev tužitelja za naknadom štete prihvatili ocjenjujući da je tužitelju uslijed nepravilnog i nezakonitog rada tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne uprave i samouprave nastala šteta za koju odgovara tuženica) pogrešno primijenili materijalno pravo. Stoga prema ocjeni ovog suda nije riječ o pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.

I u odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, a postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Tužitelj postavljenim pitanjem koje se odnosi na dospijeće obveze naknade štete, odnosno tijek zastare odštetnog zahtjeva oštećenika s obzirom na saznanje za štetu i za protupravnost postupanja štetnika, u situaciji kada je nezakonit rad nadležnih upravnih tijela uzrok nastanka štete stranci, zapravo ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno polazi od drukčijih činjeničnih zaključaka od onih utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, relevantnih za pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o pitanju važnom u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari i u odnosu na sadržaj prijedloga tuženice i u odnosu na sadržaj prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 9. prosinca 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.