Broj: Kž 450/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene R. L., zbog protupravnog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2017. broj Kov-iz-38/2017 (Kov-90/2017), nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene R. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene R. L., zbog protupravnog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavkom 2. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 551. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenice, dok je, na temelju članka 135. stavka 2. ZKP/08., određeno da se okrivljenica ima uputiti u bolnicu za osobe lišene slobode do okončanja kaznenog postupka. Pod točkom II. izreke određeno je da se okrivljenici u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 22. srpnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena R. L. po branitelju, odvjetniku B. Š., ne navodeći izričito žalbene osnove, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljena R. L. žalbenim navodom da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, istaknutim žalbenim navodom nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, budući da je prvostupanjski sud, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, dao određene i jasne razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

Pri tome je neosnovan žalbeni navod da u pobijanom rješenju nije decidirano navedeno zbog čega sud smatra da postoji opasnost da će okrivljena R. L., u slučaju puštanja na slobodu počiniti novo djelo. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud, povezujući okolnosti i način počinjenja protupravnog djela za koje je okrivljenica osnovano sumnjiva s rezultatima psihijatrijskog vještačenja okrivljenice (prema kojima okrivljenica boluje od psihičkog poremećaja u vidu paranoidne psihoze koja je temeljni poticaj za njezino agresivno reagiranje, time da ne pokazuje spremnost prema potrebi liječenja), zaključio da se okrivljenicu može i nadalje smatrati opasnom za okolinu u smislu opasnosti od počinjenja novog težeg djela, a zbog čega su ispunjeni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire okrivljenica, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom okrivljenice kojim upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, smatrajući da se odluka optužnog vijeća prvostupanjskog suda „temelji na činjenicama koje se zbog proteka vremena ne mogu primijeniti na konkretan slučaj“, a što obrazlaže time da je vještak psihijatar u trenutku pisanja nalaza i mišljenja (4. rujna 2017.) utvrdio da je okrivljenica raspravno nesposobna, dok je prilikom prvog ispitivanja okrivljenice pred državnim odvjetnikom (16. listopada 2017.) vještak psihijatar utvrdio da je okrivljenica raspravno sposobna.

Međutim, okrivljenica pogrešno dovodi u vezu mišljenje vještaka psihijatra o njezinoj raspravnoj sposobnosti s mišljenjem vještaka psihijatra o postojanju opasnosti da okrivljenica, zbog težih duševnih smetnji, počini novo djelo. Naime, sposobnost okrivljenice da shvati svoj položaj u kaznenom postupku te prati njegov tijek i sudjeluje u istome ne znači da kod okrivljenice i nadalje, zbog težih duševnih smetnji, ne postoji opasnost od ponavljanja djela. To pogotovo što je do njezine raspravne sposobnosti u vrijeme prvog iskazivanja pred državnim odvjetnikom došlo, prema navodu vještaka psihijatra, zbog primijenjene antipsihotične terapije, dok je u odnosu na opasnost od ponavljanja djela ona prisutna zbog duševne bolesti kroničnog tipa koju, prema podacima iz spisa, okrivljenica, ne samo da nije liječila, nego je istu i negirala, a i u trenutku vještačenja nije pokazivala spremnost prema potrebi liječenja.

Stoga je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljene R. L. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. i nakon podizanja optužnice nužna, dok se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavka 1. ZKP/08. protiv okrivljenice ne bi mogla ostvariti primjenom mjere opreza liječenja na slobodi. To iz razloga što se, prema odredbi članka 551. stavka 3. ZKP/08., istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., može zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi, ako sud, nakon provedenog vještačenja, utvrdi da je za otklanjanje okrivljenikove opasnosti od počinjenja težeg djela zbog težih duševnih smetnji dostatno njegovo liječenje na slobodi, a što ovdje nije utvrđeno.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. studenoga 2017.