Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1128/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1128/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja B. B. OIB: iz Z., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. M. Đ. OIB: i 2. P. Đ., oboje iz Z., zastupanih po punomoćniku V. V., odvjetniku u V., radi činidbe i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-7518/14-2 od 17. siječnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9268/2007-146 od 5. rujna 2014., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-9268/07 od 5. rujna 2014. odbijen je tužbeni zahtjev:

 

"I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su M. Đ. i P. Đ., oboje iz Z., 2006. i 2007. godine samovlasno počinili protupravnu gradnju u potkrovlju i na krovu stambene zgrade M. … u Z., čime su ugrozili statičku stabilnost građevine te onemogućili obnovu krova ugovorenu između Grada Z. i svih suvlasnika zgrade ugovorom broj 335/06-I od 23. kolovoza 2006."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

M. Đ. i. P. Đ. solidarno su dužni:

 

1. Putem stručne i ovlaštene sobe izraditi projekt sanacije krovne konstrukcije kompletnog krovišta i obnove krova stambene zgrade M. u Z., u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja o njihovom solidarnom trošku. Projekt mora obuhvatiti uklanjanje protupravne nadogradnje, vraćanje krovnih ploha prema prvobitnom stanju, cjelovitu konstruktivnu sanaciju krovišta te krovopokrivačke radove i krovnu limariju. Ukoliko navedeni projekt bude izrađen putem privremenog skrbnika stambene zgrade M., M. i P. Đ. dužni su solidarno snositi sav trošak izrade navedenog projekta i propisane dokumentacije.

 

              2. Prema projektu iz toč. 1. ove presude, putem stručnog i ovlaštenog izvođača ukloniti protupravnu nadogradnju, izvesti rekonstrukciju krovišta prema prijašnjem stanju i konstruktivnu sanaciju kompletnog krovišta te izvesti obnovu krova kako je bilo ugovoreno između Grada Z. i svih suvlasnika stambene zgrade M.. Ugovorom broj 335/06-I od 23. kolovoza 2006., i to krovopokrivačke i tesarske radove uključujući izradu krovnih kućica na uličnoj strani i krovnu limariju, sve prema pravilima građevinske struke, u roku od 90 dana pod prijetnjom izvršenja o njihovom solidarnom trošku. M. i P. Đ. dužni su solidarno snositi sav trošak za navedene radove ukoliko navedene radove izvede privremeni skrbnik stambene zgrade M..

 

              3. Putem stručnog i ovlaštenog izvođača otkloniti i sanirati štetu nastalu od prodiranja oborinskih voda na zidovima i plafonu u stanu tužitelja. Sanacija štete mora obuhvatiti isušivanje nakupljene vlage, sanaciju oštećenja spuštenih stropova i soboslikarsko ličenje cijelih prostorija u kojima je nastala šteta, sve prema pravilima građevinske i soboslikarske struke. Navedeno su M. i P. Đ. dužni izvršiti u roku od 90 dana pod prijetnjom izvršenja o njihovom solidarnom trošku. Tužitelj je dužan izvođaču radova omogućiti pristup i izvođenje navedenih radova.

 

              4. Za umanjenje imovine tužitelja, umanjenjem vrijednosti stanovanja tužitelja u razdoblju od siječnja 2006. do izvršenja točke 2. i 3. ove presude, tužitelju solidarno isplatiti iznos od 201.000,00 kn, i to sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 100.000,00 kn počev od 15. listopada 2007. do 24. rujna 2008. te na iznos od 200.000,00 kn od 24. rujna 2008. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              5. Za trošak privremenog stanovanja tužitelja od svibnja do listopada 2007. solidarno isplatiti tužitelju 22.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2007. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              6. Solidarno isplatiti tužitelju dio troška sanacije međukatne konstrukcije srazmjerno suvlasničkom dijelu, u iznosu od 31.901,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.10.2007. od isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              7. Za izmaklu korist solidarno isplatiti tužitelju 28.359,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2007. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              8. Za pretrpljenu neimovinsku štetu solidarno isplatiti tužitelju 10.000,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              Podredno, pravičnu naknadu u iznosu prema procjeni suda.

 

              9. Tuženici su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              III Djelomično se prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 3-II. te se nalaže I i II tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 12.670,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2007. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              IV Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 3-II u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa 17.330,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2007. do isplate.

 

              V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični troška u iznosu od 51.250,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku 15 dana."

 

              Presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-7518/14-2 od 8. srpnja 2015. odbijena je žalba tužitelja i tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

              Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinače u skladu s razlozima revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

U provedenom postupku utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i tužena M. Đ. suvlasnici zajedničkih dijelova stambene zgrade u Z., M., a tuženik P. Đ. je bračni drug tuženice M. Đ.,

 

- da je navedena zgrada kulturno dobro unutar povijesne cjeline Grada Z. te su tužitelj i tuženica M. Đ. te ostali suvlasnici zgrade s jedne strane i Grad Z. s druge strane 23. kolovoza 2006. godine sklopili Ugovor br. 335/06-1 o financiranju obnove zgrade kao kulturnog dobra,

 

- da je zavod dopisom od 20. studenoga 2007. (uz opomenu od 10. lipnja 2008.) dao nalog suvlasnicima da u roku od tri mjeseca izrade projekt sanacije krovne konstrukcije uz otklanjanje nezakonite nadogradnje, a 28. srpnja 2008. godine Grad Z. je odustao od Ugovora br. 335/06-1 o financiranju obnove zgrade kao kulturnog dobra uz primopredaju izvršenih radova,

 

- da su tuženici izveli nadogradnju svoga stana na račun zajedničkog krovišta bez suglasnosti ostalih suvlasnika i bez odobrenja nadležnog tijela,

 

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje K. K. I. proizlazi da su radovi „probijanjem zajedničkog krovišta“ nedovršeni jer tuženici nisu izveli sustav odvodnje oborinskih voda, a što je dovelo do curenja vode po zidovima u stanu tužitelja i do stvaranje, opadanja žbuke, vlažnih mrlja i stvaranja plijesni, pa je potrebna sanacija, a troškovi sanacije iznosi 12.670,00 kn,

 

- da je tužitelj izveo radove sanacije međukatne konstrukcije bez dozvole nadležnih tijela, a tuženici su (tijekom izvođenja radova na adaptaciji svoga stana) ponudili tužitelju da podijele troškove međukatne konstrukcije, koji prema troškovniku od 27. lipnja 2006. iznose 127.274,24 kn, a ovu ponudu tužitelj nije prihvatio, već je izradio svoj troškovnik na iznos od 283.593,70 kn koji obuhvaća, ne samo postavljanje armiranog betona s gornje strane međukatne konstrukcije (kao po troškovniku od 27. lipnja 2006.) nego rušenje cijele međukatne konstrukcije i postavljanja nove, na što tuženici nisu pristali,

 

- da je tužitelj izveo radove izmjene cijele međukatne konstrukcije i izvođaču radova platio 283.593,70 kn,

 

- da sudska vještakinja K. K. I. nije dala nalaz i mišljenje o stanju međukatne konstrukcije u vrijeme kada je tužitelj započeo s njenom sanacijom, a na ročištu za glavnu raspravu od 1. travnja 2014. godine iskazala da joj za izvršenje tog zadatka potrebna dodatna građevinska dokumentacija te predujmiti dodatni trošak, a što je tužitelj odbio,

 

- da je radi utvrđivanja stanja i stabilnosti međukatne konstrukcije prije njene sanacije, sud na prijedlog stranaka odredio novo građevinsko vještačenje po vještaku D. R., ali je tužitelj odbio uplatiti predujam troškova za novo vještačenje,

 

- da prema iskazu svjedoka S. M. (koji je izvodio radove sanacije međukatne konstrukcije) i svjedoka B. R. (koji je izradio elaborat o sanaciji krovišta i pročelja zgrade, koji je bio temelj za sklapanje ugovora s Gradom Z. te elaborat za sanaciju stana tuženih) sanacija međukatne konstrukcije nije bila nužna u smislu da bi postojeća međukatna konstrukcija, premda je bila stara i dotrajala, dovela do opasnosti od urušavanja ili stabilnosti objekta,

 

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj sud je ocijenio da ti razlozi nisu osnovani, pri čemu treba reći da se značajan dio revizije odnosi na utvrđeno činjenično stanje, a zbog toga se revija ne može podnijeti. Tužitelj se u reviji poziva na više odredaba ZPP za koje smatra da su nepravilno primijenjene, pa treba reći da se revizija može podnijeti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog onih iz točke 3., 5. i 9. toga stavka) te zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. i 2. ZPP).

 

U reviziji se navodi da prema čl. 365. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pri čemu tužitelj navodi da činjenice i okolnosti bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava nisu razmatrane niti je obrazloženo zbog čega nisu razmatrane u smislu 338. st. 4. ZPP. Tužitelj nije određeno naveo koje činjenice iznesene u žalbi drugostupanjski sud nije razmotrio (a bio je dužan to učiniti – čl. 382. st. 1. i čl. 386. ZPP). Odredba čl. 338. st. 4. ZPP odnosi se na obrazloženje prvostupanjske presude, a u obrazloženju drugostupanjske presude sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (čl. 375. st. 1. ZPP), a u ovom slučaju sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja (dakle nije bio dužan ocijeniti sve žalbene razloge, već samo one koji su od odlučnog značaja).

 

U odnosu na navode tužitelja da je precizirao (podnescima od 19. svibnja 2008. i od 9. lipnja 2008.) konkretan zadatak vještaka, a da je sud dao vještakinji K. K. I. zadatak da utvrdi uzrok curenja vode u stan tužitelja, mogućnost uklanjanja uzroka curenja i o mogućnostima sanacije te da se očituje o izvedenim radovima od strane tužitelja, treba reći da prema odredbi čl. 259. st. 1. ZPP sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. Pritom treba reći da zadatak vještaku kojeg je odredio sud u suštini nije različit od onoga što je predložio tužitelj, a razumljivo je da sud nije dao zadatak vještakinji da „utvrdi i konstatira da li je počinjena bespravna nadogradnja na krovu zgrade“ jer je to činjenica koja nije sporna pa je nije trebalo utvrđivati (čl. 221. st. 1 ZPP). S tim u vezi nejasno je pozivanje tužitelja na odredbu čl. 345. ZPP jer sud nije odbio prijedlog tužitelja da se provede vještačenje.

 

Pozivanje tužitelja na odredbu čl. 2. ZPP je bespredmetno jer nije naveo o kojim zahtjevima je sud odbio odlučivati, a navod tužitelja da je sud po njegovom mišljenju „odbio raspravljanje o glavnoj stvari tužbe“ ne obuhvaća (sve kada bi i bilo istinito) odbijanje donošenja odluke o nekom od zahtjeva. Uostalom to dokazuju i sami navodi u reviziji o primjeni ili o ne primjeni čl. 7., 8. i 221. ZPP iz kojih proizlazi da stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (čl. 7. ZPP), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Dakle, stranke predlažu, a sud odlučuje, pa ovisno od ocjene koje su od iznesenih činjenica važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 2. ZPP) određuje i o čemu će se raspravljati. Nadalje, bespredmetno je i pozivanje tužitelja na čl. 421. i 422. ZPP koji se odnose na ponavljane postupka jer je tužitelj podnio reviziju, a ne prijedlog za ponavljanje postupka. Pritom treba reći da tužitelj u reviziji govori o „lažnim svjedočenjima“, a jedan od razloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka postoji i ako se odluka suda temelji lažnom iskazu svjedoka ili vještaka (čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP). Međutim, tužitelj nije naveo da postoji presuda kaznenog suda kojom je netko od svjedoka ili vještaka proglašen krivim za davanje lažnog iskaza.

 

              Pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo, pri čemu treba reći da tužitelj ne navodi određeno u smislu čl. 356. ZPP koju odredbu ili odredbe materijalnog prava sud nije primijenio, a prema njegovom mišljenju trebao je primijeniti, odnosno koju odredbu nije pravilno primijenio. Navodi revizije koji se tiču prigovora na izvođenje dokaza vještačenjem nisu razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti pa ih ovaj sud nije ispitivao.

 

Tužbeni zahtjev da su tuženici dužni solidarno izraditi projekt (putem ovlaštene osobe) krovne konstrukcije krovišta i obnove krova stambene zgrade u Z., M. o svom trošku i temeljem tog projekta putem ovlaštenog izvođača o svom trošku ukloniti protupravnu nadogradnju te izvesti rekonstrukciju krovišta i obnovu krova kako je bilo ugovoreno između Grada Z. i suvlasnika zgrade Ugovorom br. 335/06-1 od 23. kolovoza 2006. nije osnovan. Pored razloga navedenih u pobijanoj odluci (da se Ugovor temelji na Zaključku o kriterijima za raspodjelu spomeničke rente - „Službeni glasnik“ Grada Z., br. 23/03, 20/04. i 6/06) da radovi sanacije i rekonstrukcije krovišta nisu predviđeni za financiranje iz spomeničke rente niti su predviđeni Ugovorom br. 335/06-1 od 23. kolovoza 2006. – treba dodati da tuženik P. Đ. nije suvlasnik ni potpisnik Ugovora i njega ne tereti obveza snošenja troškova održavanja ili poboljšavanja nekretnine. Osim toga, nije sporno da je taj Ugovor prestao raskidom (odustankom) jedne ugovorne strane (Grada Z.) pa je postao bespredmetan. Prema odredbi čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZVDSP) troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Slijedom toga, ne može suvlasnik (tužitelj) zahtijevati da sve troškove kompletne rekonstrukcije i obnove krovišta snosi samo jedan suvlasnik (solidarno s osobom koja nije suvlasnik).

 

Činjenica da su tuženici izveli nadogradnju svoga stana na račun zajedničkog krovišta bez suglasnosti ostalih suvlasnika i bez odobrenja nadležnog tijela nije odlučna za ishod ovog spora jer tuženici ne traže od tužitelja i ostalih suvlasnika da u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZVDSP snose dio troškova razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a o zahtjevu za naknadu štete koja je nastala u stanu tužitelja uslijed prodora vode zbog radova na krovu odlučeno je u korist tužitelja i nije predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka.

 

O dozvoli nadležnog tijela, odnosno o uklanjanju onoga što je izgrađeno odlučuje se u upravnom postupku, a u ovom slučaju se prvenstveno primjenjuju odredbe Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99., 151/03., 157/03. – ispravak, 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18. i 32/20. i 62/20). Obveze vlasnika kulturnog doba određene su u čl. 20. toga Zakona. Prema čl. 21. st. 1 Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ako vlasnik pravodobno ne provede propisanu mjeru zaštite kulturnoga dobra, nadležno će ga tijelo opomenuti i odrediti mu rok do kada je obvezan tu mjeru provesti, uz upozorenje da će u protivnom takva mjera biti provedena na njegov trošak. Ako vlasnik kulturnoga dobra ni nakon opomene ne provede propisanu mjeru ili je ne provede u određenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika (st. 1.).

 

Što se tiče tužbenog zahtjeva koji je vezan uz zamjenu međukatne konstrukcije, treba reći da je i tužitelj te radove izveo bez suglasnosti ostalih suvlasnika i bez odobrenja nadležnog tijela. Tužitelj nije predujmio troškove za dodatno vještačenje od strane sudske vještakinje K. K. I. niti za vještačenje po vještaku S. R. na okolnost u kakvom je stanju bila međukatna konstrukcija prije nego što je izvršio zamjenu međukatne konstrukcije, a teret dokaza je bio na njemu (čl. 219. st. 1. ZPP). Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno uzeli kao utvrđenu činjenicu da zamjena međukatne konstrukcije nije bila nužna (jer tu činjenicu tužitelj nije dokazao), a to proizlazi i iz iskaza svjedoka S. M. koji je izvodio radove sanacije međukatne konstrukcije i svjedoka B. R. koji je izradio elaborat o sanaciji krovišta i pročelja zgrade. Prema odredbi čl. 85. st. 4. ZVDSP suvlasnici donose odluku o poduzimanju poslova redovne i izvanredne uprave u pisanom obliku. Takve odluke u ovom slučaju nema, pa se, na temelju odredbe čl. 39. st. 2. ZVDSP, primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga. Prema odredbi čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), koja regulira poslovodstvo bez naloga, obavljanju tuđeg posla bez nalog ili ovlaštenja može se pristupiti smo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Utvrđeno je da se ne radi o takvom poslu.

 

Zbog navedenih razloga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.

 

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu