Broj: Kž 424/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 26. listopada 2017. broj Kv I-78/17 (K-10/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog P. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. Č. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ... iz članka 111. točke 5. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11., a protiv tog optuženika i optužene A. Č. zbog kaznenog djela protiv imovine, ... iz članka 231. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., a pravilno bi bilo i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud svaka ... do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. Č. po braniteljici, odvjetnici N. S., zbog „bitne povrede odredbi kaznenog postupka (čl.468.st.2.toč.11.ZKP-a povrede kaznenog zakona“, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači sukladno žalbenim navodima ili da se ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u uvodu žalbe navodi da je podnosi zbog „bitne povrede odredbi kaznenog postupka (čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP-a“ (koju odredbu ZKP/08. ne sadrži) te povrede kaznenog zakona. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., obrazlažući to navodima da u pobijanom rješenju nisu valjano i dostatno obrazloženi razlozi koji bi opravdali daljnje lišenje slobode optuženika. Ujedno, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, iako ne osporava činjenicu da je optuženik višestruki recidivist, žalitelj smatra da se bojazan od ponavljanja kaznenog djela isključuje kad se sagleda da je optuženik do sada bio počinitelj više „relativno lakših“ kaznenih djela i nikad nije bio lišen slobode na dulje vrijeme, pa je tek sada shvatio težinu i društvenu neprihvatljivost svojih postupaka, što u potpunosti isključuje mogućnost ponavljanja kaznenih djela njegovim puštanjem na slobodu. Žalitelj, osim toga, smatra da je prvostupanjski sud prekršio presumpciju nevinosti uzimajući u obzir činjenicu da je protiv optuženika pred Općinskim sudom u Zadru u tijeku ... postupaka.

Međutim, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke, te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dajući dostatne i valjane razloge za tu odluku.

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, poseban uvjet za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u konkretnom slučaju proizlazi iz optuženikove višestruke pravomoćne osuđivanosti jer je on prema izvatku iz kaznene evidencije (list 147. spisa) do sada osuđen zbog počinjenih kaznenih djela ..., teške krađe ... Iz podatka o broju do sada počinjenih kaznenih djela proizlazi i zaključak da je evidentno da sve dosadašnje osude optuženika nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela. Upravo suprotno, neusklađenost optuženikova života s pravilima pravnog poretka eskalirala je do te mjere da mu se potvrđenom optužnicom u ovom postupku inkriminiraju ... teška kaznena djela, i to ... Osim što je vidljivo da je do sada počinjenim kaznenim djelima za koja je osuđivan, jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, kao što je to slučaj s jednim od djela koje mu se sada inkriminira, treba uzeti u obzir i da su ova terećena mu kaznena djela počinjena za vrijeme ... iz prethodne osude. Jednako tako, povezujući te okolnosti s podatkom o optuženikovoj nezaposlenosti i činjenicom da nema imovine u vlasništvu, a s obzirom na to da je jedno od kaznenih djela koja mu se inkriminiraju kazneno djelo ..., to se u ukupnosti posve izvjesno upućuje na zaključak da je optuženiku činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a stoga i na zaključak o postojanju faktične i stvarne opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

Osim toga, iz provedene psihijatrijske obrade optuženika te nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je optuženik osoba čija struktura ličnosti tj. prisutnost crta dissocijalnog poremećaja čini podlogu za ponavljanje djela jer su osnovne karakteristike dissocijalnog poremećaja ličnosti nepoštivanje socijalnih normi, impulzivnost, smanjeni osjećaj krivnje i smanjena mogućnost učenja na temelju negativnih iskustava. Time je samo dodatno potkrijepljen zaključak o postojanju iteracijske opasnost utvrđene kod optuženika.

Nadalje, točno je da vođenje drugog kaznenog postupka protiv optuženika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela jer bi to bilo protivno načelu presumpcije nevinosti optuženika. Međutim, imajući u vidu dosadašnju višestruku osuđivanost optuženika i to za kaznena djela kojima je zaštitni objekt imovina, zbog kojeg se, među ostalim, vodi i ovaj kazneni postupak, kao i da su protiv optuženika u tijeku postupci za istovrsna kaznena djela (...), onda je pravilno prvostupanjski sud okolnost vođenja drugih kaznenih postupaka cijenio kao jednu od okolnosti koja, zajedno s ostalim okolnostima, upućuje na opasnost od optuženikovog ponavljanja kaznenog djela.

Kraj takvog stanja stvari, uzimajući u obzir brojnost, kakvoću i značaj navedenih razloga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, a kako to optuženik predlaže u žalbi.

Žalitelj ujedno smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti jer nije adekvatno sagledan razmjer između „ne zapriječene, već očekivane kazne“ koja može biti određena optuženiku prema dosadašnjem vremenu provedenom u istražnom zatvoru. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika, u smislu potrebe uvažavanja optuženikovih obiteljskih prilika, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. studenog 2017.