- 1 -              Rev 1468/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1468/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. (OIB: ... ) iz O., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u O., protiv tuženika W. ... d.d. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Ž., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1312/2018-2 od 6. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1170/2013-109 od 30. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 260.462,18 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. i III. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže je odbiti kao neosnovanu uz dosudu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje revizija. To iz razloga što su presude posve jasne i izrazito razumljive te sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama. Stoga se takav revizijski navod ukazuje neosnovanim. Isto tako nisu počinjene niti druge povrede odredaba postupka koje bi bile od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

Predmet ovoga spora je isplata po osnovi automobilskog kaska zbog štetnog događaja od 9. prosinca 2005.

 

Sporno je tko je upravljao vozilom u vrijeme prometne nezgode. Na tu su okolnost izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka i prometnim te kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem.

 

Nižestupanjski sudovi na temelju tako izvedenih dokaza utvrđuju da je vozilom upravljao M. M. jer je isti prema nalazima i mišljenjima vještaka zadobio ozljede koje je mogao zadobiti na mjestu vozača. Nadalje, utvrđuju da se M. M. odbio podvrgnuti alkotestiranju.

 

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nema pravo na isplatu iznosa po osnovi kasko osiguranja jer da je izgubila prava iz osiguranja na temelju odredbe čl. 21. st. 2. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska jer se smatra da je vozač bio pod utjecajem alkohola ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti.

 

Revizija se prije svega svodi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova što nije predmet ispitivanja ovoga suda. Preocjenjuje i ponovno nastoji dovesti u sumnju nalaze i mišljenja vještaka što je pokušala, bez uspjeha, učiniti i tijekom postupka. Sudovi su posve pravilno prihvatili nalaze i mišljenja vještaka koja su dana vrlo logično, objektivno i u skladu s pravilima struke te su obrazložena njihovim iskazima. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovani.

 

Stoga je materijalno pravo iz čl. 21. st. 2. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska posve pravilno primijenjeno radi čega se takav revizijski navod ukazuje neosnovanim, pa je reviziju tužiteljice trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci presude.

 

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev za naknadu takvog troška (čl. 155. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.