- 1 -              Revd 1087/2020-2

Broj: Revd 1087/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, ministarstvo, Z., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1124/2016-5 od 18. studenog 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1419/13 od 16. prosinca 2015., na sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1124/2016-5 od 18. studenoga 2019., u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

a) „Predstavlja li nastavak korištenja prostorija i oprema dotadašnjih uprava društvenih prihoda u skladu s čl. 25. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“, broj: 75/1993) stvarnopravno ovlaštenje u smislu prava korištenja koje će pretvorbom postati pravo vlasništva nakon 1. siječnja 1997., na temelju čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?;

b) Ako uprave prihoda dotadašnjih općina nisu bili nositelji prava korištenja (jer nisu imale status pravnih osoba), je li takvo pravo onda moglo biti preneseno na ministarstvo - Poreznu upravu na temelju čl. 25. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“ 75/1993) u smislu prava korištenja kao stvarnopravnog ovlaštenja koje će pretvorbom postati pravo vlasništva nakon 1. siječnja 1997., na temelju čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“

Obrazloženje

Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1124/2016-5 od 18. studenog  2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog  suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1419/13 od 16. prosinca 2015. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi, a kojim je tuženoj Republici Hrvatskoj bilo naloženo isplatiti tužitelju Gradu Z. iznos od 112.727,70 kn, zajedno sa zateznim kamatama, zbog pet pitanja koje tužitelj smatra važnima za odluku u sporu, jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava kroz sudsku praksu.

Na prijedlog nije odgovoreno.

U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja slijedeća pravna pitanja:

a)   Predstavlja li pravni pojam „nastavlja koristiti“ iz čl. 25. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“ 75/1993) osnovu za nastavak fizičkog korištenje (prostorija i oprema dotadašnjih uprava društvenih prihoda) ili se istim osniva stvarnopravno ovlaštenje u smislu prava korištenja koje će pretvorbom postati pravo vlasništva nakon 1.1.1997., na temelju čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

b)   Ako uprave prihoda dosadašnjih općina nisu bili nositelji prava korištenja (nisu imale status pravnih osoba), je li takvo pravo onda moglo biti preneseno na ministarstvo - poreznu upravu na temelju čl. 25. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“ 75/1993) u smislu prava korištenja kao stvarnopravnog ovlaštenja koje će pretvorbom postati pravo vlasništva nakon 1.1.1997., na temelju čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

c)   Prestaje li biti pošten onaj posjednik koji stvar uzme u zakup i po prestanku zakupa istu ne vrati zakupniku sukladno zakonu i ugovoru, već istu nastavi koristiti?

d)   Ako jedna stranka ospori činjenice na koje se protivna stranka pozvala, je li sud dužan raspraviti i utvrditi predmetne činjenice, odnosno o istima zaključiti na temelju pravila o teretu dokaza, a riječ je o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o sporu (u konkretnom slučaju jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – da je riječ o stvarima koje su sposobne biti objektom prava vlasništva)?

e)   Ako se stranka poziva na vlasništvo stečeno na temelju zakona (konkretno čl. 360. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), je li dužna dokazati da su ispunjene pretpostavke iz odredbi zakona na koje se poziva (konkretno da je riječ o stvarima koje su sposobne biti objektom prava vlasništva) ili se navedeno ima smatrati nespornim?"

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio kako su prva dva pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koja se u bitnom svode na pitanja navedena u izreci ovog rješenja, važna za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pravnim pitanjima u odgovoru na koja praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (Pž-7502//2017-4, Pž-3577/2015-3), a praksa revizijskog suda na koju se poziva drugostupanjski sud u osporenoj odluci nije donesena  u identičnoj činjeničnoj situaciji.

Slijedom izloženog, u pogledu tih pitanja, ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a 1. ZPP. i dopuštanje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Međutim, odgovor na treće postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, jer se istim preispituje ispunjenje zakonskih pretpostavki poštenja posjeda po prestanku ugovora o zakupu te posljedično tome i pravni položaj nepoštenog posjednika tuđe stvari iz čl. 165. st. 1. ZV.

U odnosu na četvrto i peto postavljeno pravno pitanje valja reći, da ona po svom sadržaju nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja se u suštini odnose na to jesu li nižestupanjski sudovi eventualno propustili: izvesti dokaze koje tuženici smatraju odlučnima; primijeniti pravila o teretu dokazivanja; ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji tužitelj smatra pravilnim - što su pitanja počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.

Zagreb, 9. prosinca 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.