- 1 -              Revd 2634/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2634/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačka udruga L. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1445/2018-2 od 10. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 3104/2016 od 22. siječnja 2018., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1445/2018-2 od 10. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 3104/2016 od 22. siječnja 2018.

 

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Prvo (postupovnopravno) pitanje polazi od pretpostavke da je nižestupanjski sud relevantne činjenice utvrdio primjenom pravila o teretu dokazivanja, a što je suprotno sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude. Isto tako, ovo pitanje u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Drugo i treće postavljeno pitanje prema primjeni odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj 80/13) nisu važna za odluku u sporu, jer se pobijana odluka, između ostalog, temelji i na činjeničnim utvrđenjima: - da je tužitelj već prilikom sklapanja ugovora o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu stekao tek ograničeno pravo, jer je ugovor shodno uvjetima javnog natječaja sklopljen za područje prethodno proglašeno državnim otvorenim lovištem na kojem se lovoovlašteniku daje ograničeno pravo lova („Park prirode L.“), te - da je tužitelj sklapanjem ugovora pristao na stjecanje tek ograničenog prava lova.

 

Isto tako, daljnji navodi u prijedlogu koji se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.