Broj: Kž 462/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 16. studenoga 2017. broj Kov-25/2017-15, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Karlovcu, nakon podignute optužnice protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. K. po branitelju, odvjetniku S. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te, iako to izričito ne navodi, i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine "i da se istražni zatvor eventualno zamijeni nekom drugom, blažom kaznom mjere opreza.".

Žalba nije osnovana.

Naime, neosnovan je žalbeni navod optuženog M. K. kojim upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdeći da se on nezakonito nalazio u istražnom zatvoru od primitka rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. listopada 2017. broj II Kž-359/2017-4 kojim je, prihvaćanjem njegove žalbe ukinuto rješenje optužnog vijeća Županijskog suda u Karlovcu od 19. rujna 2017. broj Kov-23/2017-6 o produljenju istražnog zatvora i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. To iz razloga što je navedeno prvostupanjsko rješenje ukinuto od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz formalnopravnih razloga, tako da okolnost što je optuženik u razdoblju od 13. listopada 2017. pa do 16. studenog 2017. bio lišen slobode ne čini nezakonitim njegov boravak u istražnom zatvoru.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire optuženik, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom optuženika kojima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodeći da se "konstrukcija iz optužnice (…) temelji isključivo na iskazu jednog pristranog svjedoka", a kojim osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo, kao opće pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 15. rujna 2017. broj K-DO-13/2017 i dokaza na kojima se navedena optužnica temelji, a koje je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijanog rješenja. K tome, optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Karlovcu od 16. studenoga 2017. broj Kov-25/2017-14. pri čemu se napominje da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dovoljno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno mu djelo, a što je prvostupanjski sud i učinio.

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika o tome da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti počinjenje kaznenog djela, a što optuženik obrazlaže time da je za neke od prekršaja koje u obrazloženju pobijanog rješenja navodi prvostupanjski sud nastupila rehabilitacija kao i da kriminalna aktivnost obuhvaćena prekršajima "nije kompatibilna sa teškim kaznenim djelom koje se okrivljeniku stavlja na teret". Međutim, iako je u pravu žalitelj da je za neke od prekršaja protiv javnog reda i mira za koje je prethodno osuđen, a koji se navode u obrazloženju pobijanog rješenja, nastupila rehabilitacija (koja sukladno članku 77. stavku 2. Prekršajnog zakona nastupa protekom tri godine po pravomoćnosti odluke o prekršaju, pa je nastupila rehabilitacija za prekršaj iz presude Prekršajnog suda u Otočcu od 12. lipnja 2014. broj Pp J-145/2011. i prekršaj iz presude Prekršajnog suda u Otočcu od 23. svibnja 2014. broj Pp J-195/2014), suprotno žalbenom navodu za niz drugih prekršaja za koja je optuženik pravomoćno osuđen rehabilitacija nije nastupila.

Tako je optuženi M. K. presudom Prekršajnog suda u Gospiću broj Pp J-1097/12 od 6. prosinca 2013. (pravomoćna 11. svibnja 2016.) proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira zato što je u ugostiteljskom objektu B. dva puta udario šakom I. N. Potom je presudom Prekršajnog suda u Gospiću broj Pp J-920/11 od 10. travnja 2014. (pravomoćna 27. kolovoza 2015.) proglašen krivim zbog prekršaja protiv javnog reda i mira zato što je oštećenog T. P. udario šakom i time ga srušio na pod, pa zatim više puta udario šakama i nogama po glavi i tijelu. Isto tako je presudom Prekršajnog suda u Gospiću broj Pp J-853/15 od 17. studenoga 2016. (pravomoćnom 23. rujna 2014.) proglašen krivim zbog prekršaja protiv javnog reda i mira i to zbog narušavanja javnog reda i mira u ugostiteljskom objektu. Uz to, optuženi M. K. je u više navrata prekršajno osuđivan i zbog drugih prekršaja (iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ali i Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskaznici te Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika, list 110. do 112. spisa).

Dakle, imajući na umu ne samo brojnost dosadašnje prekršajne osuđivanosti optuženog M. K., nego i način počinjenja prekršaja koji u sebi uključuju elemente nasilja, te dovodeći iste s okolnostima i načinom počinjenja kaznenog djela ubojstva za koje je optuženik sada osnovano sumnjiv, sve navedeno upućuje ne samo na neusklađenost optuženikovog ponašanja s društvenim normama nego da je njegovo protupravno postupanje s vremenom progrediralo. Naime, optuženi M. K. je sada osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. na način da je nakon verbalnog sukoba sa L. P. najprije u njegovom smjeru ispalio jedan hitac, a zatim dok je L. P. ležao bez mogućnosti da se brani prišao mu i u predio prsa ispalio još dva hica.

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi M. K., u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo i to usprkos njegovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti (budući je i za kazneno djelo za koje je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Gospiću od 19. siječnja 2011. broj K-595/2009, potvrđenom presudom Županijskog suda Karlovcu, Stalne službe u Gospiću od 18. ožujka 2011. broj Kž-156/2011-4, a koje se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja nastupila rehabilitacija).

K tome, na neusklađenost optuženikova ponašanja s društvenim normama upućuje i okolnost da je protiv njega, uz ovaj kazneni postupak pred Županijskim sudom u Karlovcu, u tijeku i kazneni postupak pred Općinskim sudom u Gospiću pod brojem K-168/2013 zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i u kojem je potvrđena optužnica, pa se optuženik uz prekršajnu osuđivanost javlja i kao osnovano sumnjiv za počinjenje raznovrsnih kaznenih djela.

Stoga je neosnovan žalbeni navod optuženika da kod njega ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela jer da njegova "kriminalna aktivnost (…) nije kompatibilna sa teškim kaznenim djelom koje se okrivljeniku stavlja na teret".

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik na slobodi ponovio kazneno djelo, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom, te da je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika nužna.

Neprihvatljivi su i žalbeni navodi optuženika da se njegov boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne zatvora, čime se u suštini upire na povredu načela razmjernosti. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru (od 21. svibnja 2017.) nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. prosinca 2017.