- 1 -              Revd 990/2020-2

Broj: Revd 990/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. d.d., D., OIB …, i drugotužitelja A. d.d., Z., OIB …, koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika OPĆINA P., P., OIB …, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu obaju tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7413/2019-5 od 22. siječnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1497/2018-10 od 25. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.

r i j e š i o  j e:

              Prijedlog obaju tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

              Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7413/2019-5 od 22. siječnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1497/2018-10 od 25. listopada 2019. kojim je odbačena tužba drugotužitelja A. d.d. kao nedopuštena, dok je u odnosu na prvotužitelja B. d.d. odbačena tužba kao nepravovremena.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno sudsku praksu preispitivati.

              Prvopostavljenim pravnim pitanjem problematizira se djelovanje subjektivnih granica pravomoćnosti, odnosno je li pravomoćnost rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama i upućivanju  tužitelja na parnicu u postupku izvanredne uprave nedjeljiva  (jedinstvena) ili djeljiva, kako to zaključuju sudovi u ovom predmetu.

              Izloženo pitanje prema shvaćanju Vrhovnog suda  Republike Hrvatske nije važno jer pitanje kojim se pobija pravomoćnost neke odluke (u odnosu na prvotužitelja prema shvaćanju sudova nastupila je još 2. veljače 2018., a tužba je podnesena tek 6. lipnja 2018.), nije pitanje zbog kojeg bi bila dopuštena revizija, odnosno prijedlog za dopuštenje revizije.

              U odnosu na daljnja pravna pitanja kojima se problematizira zaključak sudova o nepostojanju procesnopravne legitimacije na strani drugotužitelja A. d.d., treba odgovoriti da se pozivanjem na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ne može osporavati navedeno shvaćanje sudova, niti bi se moglo govoriti o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kako se to navodi u daljnjem pitanju.

              Bitno je samo to da na procesnu legitimaciju sud treba paziti po službenoj dužnosti do donošenja prvostupanjske odluke.

              Zbog svega izloženog, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP odlučeno kao u izreci.             

Zagreb, 9. prosinca 2020.