- 1 -              Revd 3734/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3734/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. B. i D. J. u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstva, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-834/20-2 od 10. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-254/2019 od 2. lipnja 2020., u sjednici održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-834/20-2 od 10. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-254/2019 od 2. lipnja 2020.

 

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (postoji ustaljena sudska praksa revizijskog suda - tako i u Revr-133/2015-2 od 3. siječnja 2017. i posl. br. Rev 3214/2019-2 od 22. listopada 2019.), prema kojima:

 

„...treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno, u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.

 

Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci posl. br. Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.)“.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.