- 1 -              Revd 1970/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1970/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., protiv tuženika Grada O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-719/2019-3 od 2. prosinca 2019.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-305/2015-52 od 9. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-719/2019-3 od 2. prosinca 2019.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-305/2015-52 od 9. svibnja 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu. Osim što u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je tuženik namjerno odnosno krajnjom nepažnjom podnio nezakoniti prijedlog za ovrhu, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen je zbog nedokazane tvrdnje da bi tužitelj u razdoblju za koje potražuje izgubljenu dobit bio u posjedu spornog poslovnog prostora i u njemu obavljao poslovnu djelatnost, odnosno zbog nedokazane tvrdnje da bi tuženik bio kriv zbog nesklapanja (glavnog) ugovora o kupoprodaji te nekretnine.

 

Pritom se posebno napominje da revizija u odnosu na prva dva pitanja u svakom slučaju ne bi bila dopuštena, obzirom da tužitelj u odnosu na ta pitanja nije određeno izložio razloge važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. Navod kako o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda nije sam po sebi dovoljan za intervenciju ovog suda.

 

Trećim pitanjem podnositelj preispituje počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 375. stavak 1. ZPP, sugerirajući svojim pitanjem da je sud u pobijanoj odluci propustio ocijeniti žalbene navode koji se odnose na činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke. Osim što je sud, nakon što je prihvatio činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, u obrazloženju svoje odluke ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja, valja reći i da eventualno počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se odnosi postupovnopravno pitanje, osim ukoliko nije riječ o kakvim očito grubim povredama postupovnog prava koje bi ugrožavale pravnu sigurnost, nije samo po sebi dovoljno za dopuštenje revizije, već bi se takvo pitanje moralo odnositi na pravno shvaćanje izraženo o počinjenju takve bitne postupovne povrede, a što je također u ovom slučaju izostalo.

 

Osim toga, niti odluke na koje se podnositelj u obrazloženju trećeg pitanja poziva nisu u dovoljnoj mjeri odgovarajuće, s obzirom na to da je u tim postupcima, za razliku od konkretnog, utvrđeno počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 375. stavak 1. ZPP.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. prosinca 2020.