Broj: Kž 471/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2017. broj Kv-I-256/2017 (K-56/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog R. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 6. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. optuženiku je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. studenoga 2015. do 11. ožujka 2016. i od 30. rujna 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. K. po braniteljici, odvjetnici M. K., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, protivno žalbenim navodima, prema ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog R. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim navodom da prvostupanjski sud zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika nalazi isključivo u činjenici njegove ranije osuđivanosti. Naime, optuženik ispušta iz vida da je prvostupanjski sud, uz navedeni podatak o njegovoj višestrukoj dosadašnjoj osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, cijenio i činjenicu da je kazneno djelo za koje je optuženik sada osnovano sumnjiv počinjeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta po ranijoj presudi zbog istovrsnog kaznenog djela. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik specijalni povratnik kod kojeg ni izrečene, a ni izdržane višegodišnje zatvorske kazne nisu polučile pozitivan cilj u smislu njegova suzdržavanja od činjenja kaznenih djela.

Nadalje, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika nije doveden u sumnju ni ponovljenim žalbenim navodima optuženika da se u tijeku boravka na slobodi od kada je pušten s izdržavanja kazne zatvora (11. ožujka 2016.) pa do određivanja istražnog zatvora u ovom predmetu (rješenje prvostupanjskog suda od 29. rujna 2016. broj Kv-I-220/16) te lišavanja slobode 30. rujna 2016., nije odao počinjenju kaznenih djela, kao i da se osobno prijavio u istražni zatvor. To iz razloga jer navedene okolnosti u usporedbi s onim osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a čije postojanje pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, nisu od takvog značenja da bi dovele u pitanje postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Isto tako, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodom optuženika da se nalazi u istražnom zatvoru ukupno 17 mjeseci, a da ispitivanje oštećenice, čije je ponovno ispitivanje naloženo ukidanim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, otežava vođenje ovog kaznenog postupka. To iz razloga jer prvostupanjski sud poduzima sve potrebne radnje u cilju ponovnog ispitivanja oštećenice.

Neosnovan je i žalbeni navod optuženika da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio i argumentirao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, budući da je prvostupanjski sud prvo utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a potom i onih posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, te potom zaključio da su te okolnosti takvog značaja da se ista svrha primjene istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti blažim mjerama predviđenim ZKP/08.

Na kraju, neprihvatljiva je i tvrdnja optuženika da je njegovim dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru u trajanju od 17 mjeseci dovedeno u pitanje načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa načelo razmjernosti, imajući u vidu sve navedeno, za sada, nije povrijeđeno.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženog R. K. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2017.