1              Poslovni broj: Gž R-1224/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1224/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Denis Pancirov-Parcen, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević , kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. – I. n. d.d., Z., zastupana po odvjetnicima V., K., Š., Odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika Radničko vijeće I. – I. n. d. d., Z., zastupan po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 14 Pr-1484/2019-10 od 03. srpnja 2020. , ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 14 Pr-1484/2019-10 od 13. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 14 Pr-1484/2019-10 od 3. srpnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda pod istim poslovnim brojem od 13. srpnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem od 13. srpnja 2020., nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 210-609375/16-H od dana 1. srpnja 2016., radniku Š. S. zaposlenom na radnom mjestu "Referent za otpremu 2-SP", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Cestovni terminal S., Sektor Logistike, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 29. travnja 2019. (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.300,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2020.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i pobijane razloge o činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, koja ima razloge o odlučnim činjenicama i koji su jasni te nisu proturječni, a u tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

S druge strane sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što čini tuženik. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti za otkaz
ugovora o radu o poslovnom uvjetovanom otkazu broj: 210-609375/16-H od dana 1. srpnja 2016., radniku Š. S. zaposlenom na radnom mjestu "Referent za otpremu 2-SP" sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Cestovni terminal S., Sektor Logistike .

 

Raspravljajući po navedenom zahtjevu sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da su tužitelj, kao poslodavac i radnik Š. S. dana 1. siječnja 2016. zaključili ugovor o radu za radno mjesto Referent za otpremu 2-SP, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Cestovni terminal S., Sektor Logistike, unutar Segmenta djelatnosti ...,

- da su tužitelj, kao poslodavac i Zajednica veterana Domovinskog rata I., Z., Udruga branitelja Domovinskog rata I. – N.-K. i Udruga veterana Domovinskog rata I. – R. K. zaključili su 6. rujna 2016. Sporazum o pravima branitelja domovinskog rata - radnika I. d.d.,

- da se prema članku 11. Sporazuma o pravima branitelja domovinskog rata poslodavac obvezao da neće radnicima, kojima je sukladno odredbama posebnih zakona, priznat status hrvatskih branitelja i koji su dokaz o tome dostavili poslodavcu, bez prethodne suglasnosti R. vijeća otkazivati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih radnika pod uvjetom da su sudjelovali u obrani suvereniteta RH prije 15. siječnja 1992. ili imaju 22 i više godina radnog staža kod poslodavca, da nije riječ o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i da sva prava u pogledu otkaza ugovora o radu nisu predmetom zaštite temeljem drugih odredbi KU ili Zakona,

- da je tužitelj, prema potvrdi Ministarstva obrane RH od 27. rujna 2013. stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata,

- da je tužitelj dana 19. travnja 2019.g. uputio dopis Radničkom vijeću, u kojem
,navodi da namjerava iz poslovno uvjetovanih razloga otkazati ugovor o radu za 74 radnika popisa u prilogu tog dokumenta jer da je 13. ožujka 2019.g poslodavac donio Odluku o kolektivnom višku radnika u I. d.d. te kao razlog naveo organizacijske promjene i promjene u organizaciji i načinu rada, a dostavio je i nacrte individualnih otkaza ugovora o radu,

- da je tuženik dao očitovanje broj RV-1/15/MP/PS od 29. travnja 2019. u kojem navodi da je suglasno i da se ne protivi donošenju odluka o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu za određene radnike, no istovremeno da nije suglasno i da se protivi donošenju odluka o poslovno uvjetovanim otkazima za druge radnike, uključujući i radnika Š. S., s obrazloženjem da radnik ima priznat status hrvatskog branitelja te uživa zaštitu sukladno članku 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata- radnika I. d.d., te smatraju da bi poslodavac trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar I. d.d. ili I. G.,

- da je tužitelj dana 13.03.2019.g. donio odluku kojom se utvrđuje višak radnika na nivou I. d.d.,

- da su Odlukom o organizacijskim promjenama u Logistici na dan 1. ožujka 2019., ukinuta sva radna mjesta u Cestovnom terminalu S. i time je prestala potreba za radom radnika na radnim mjestima voditelj 2 logističkog terminala, voditelj smjene u logistici (5 izvršitelja), referent za otpremu 2-SP (6 izvršitelja), viši operater logističkog terminala (6 izvršitelja) pa tako i radniku S.

- da se Radničko vijeće u svojim očitovanjima protivilo i nije bilo suglasno s donošenjem Odluke o organizacijskim promjenama u organizaciji i načinu rada s danom 01.02.2019. i 01.03.2019.g. na razini I. d.d. u organizacijskim jedinicama: ..., Usluge kupcima i maloprodaja, IPNP, Financije, Uprava i industrijski servisi,

- da su održavani sastanci s predstavnika poslodavca i R. vijeća dana 15. siječnja 2019., 8. ožujka 2019.,

- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dopisom od 15. travnja 2019.g. u kojem obavještavaju da nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja te da je kolektivnim viškom utvrđeno 587 radnika.

 

Prvostupanjski sud je polazeći od navedenih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev uz osnovno i odlučno shvaćanje da u sporu ovakve naravi sud raspravljanje ima ograničiti na utvrđivanje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, odnosno postoji li zabrana otkaza i upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, temeljem organizacijskih promjena kod tužitelja i Programa zbrinjavanja viška radnika.

 

Prema odredbi članka 115.sta 1. alineje 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani li ugovoreni otkazni rok /redoviti otkaz/, ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

U konkretnom slučaju je utvrđeno da tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radniku iz razloga što je stvaranjem jednostavnije organizacijske strukture ukinuta organizacijska jedinica kao i radno mjesto u kojoj je radnik obavljao poslove referenta za otprema 2-SP, te je prestala potreba za obavljanjem posla radnika na ovim poslovima pa su već i time ispunjene pretpostavke za nadomještanje suglasnosti za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku Š. S. kao osobi kojoj je priznat status hrvatskog branitelja te uživa sudsku zaštitu sukladno članku 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata- radnika I. d.d.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

 

Ovo iz razloga što prema članku 151. stavku 4. ZR-a ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, suglasnost može nadomjestiti sudska odluka.

 

Kako je u ovoj pravnoj stvari tužitelj zatražio suglasnost na otkaz radniku koji ima status hrvatskog branitelja te uživa sudsku zaštitu sukladno članku 11. Sporazuma o pravima
branitelja Domovinskog rata- radnika I. d.d. obrazloživši svoj zahtjev a tuženik je tu suglasnost uskratio to je bilo osnove za vođenje sudskog postupka prema članku 151. stavku 4. ZR-a. u svezi s odredbom članka 151. stavka 6. ZR-a.

 

Postojanje prethodne suglasnosti bilo da ju je sindikat izrijekom dao ili se prešutno
izjasnio o prethodnoj suglasnosti (članak 151. stavak 3. ZR-a), bilo da je prethodnu suglasnost nadomjestila sudska odluka (članak 151. stavak 4. ZR-a) predstavlja postupak prije otkazivanja ugovora o radu i u tom postupku nije stranka zaposlenik kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i sindikat.

 

U postupku prije otkazivanja ugovora o radu u kojem poslodavac traži prethodnu suglasnost od sindikata u smislu članka 151. stavka 1. u svezi sa stavkom 6 ZR-a, a tako i u sudskom postupku koji se vodi prema članku 151. stavku 5. ZR-a, potrebno je ocijeniti da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da li se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te da li je poslodavac navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Već navedene okolnosti onemogućavaju poslodavca u eventualnom šikanoznom postupanju.

 

Žalitelj pogrešno smatra da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti) morao dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu. Ovo iz razloga što bi takvo tumačenje ovlaštenja sindikata iz članka 151. ZR-a dovodila poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno) i to jednom u odnosu na sindikat a drugi put u odnosu na zaposlenika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, a to po ocjeni ovoga suda nije bila intencija zakonodavca, a to bi se protivilo i načelu ekonomičnosti posebno u situaciji kada su radni sporovi prema članku 434. ZPP-a propisani kao postupci u kojima postoji potreba hitnog rješavanja (pravni stav zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-407/13 od 16. srpnja 2014. te u nizu kasnijih presuda).

 

Zbog navedenih razloga ovaj je sud ocijenio da je u postupku koji se vodi po članku 151. stavku 5. ZR-a, dovoljno da poslodavac učini vjerojatnim postojanje otkaznog razloga.

 

Poslodavac će nakon pribavljene prethodne suglasnosti (izričito ili prešutno ili sudskom odlukom koja nadomješta prethodnu suglasnost) u postupku povodom otkaza ugovora o radu morati dokazati postojanje otkaznog razloga ."

 

Dakle, sud u ovom postupku nije ovlašten odlučivati o zakonitosti namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, odnosno utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegova postojanja.

 

Kako je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja osnovom provedenog dokaznog postupka opravdano smatrao kada je na razini vjerojatnosti smatrao da su kod tužitelja provedene organizacijske promjene, da je radno mjesto za radnika Š. S. ukinuto (kao i njegova organizacijska jedinica) te da je to razlog zbog kojeg se tužitelju namjerava otkazati ugovor o radu, neosnovani navodi žalbe upravljeni na ocjenu . dopuštenosti samog namjeravanog otkaza. Naime, dopuštenost odnosno zakonit predmetnog otkaza može se utvrđivati samo u posebnoj parnici, ukoliko tužitelj zaista i otkaže ugovor o radu imenovanom radniku.

 

Slijedom kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365 stavka 2.
ZPP-a, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu 9. prosinca 2020.