R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice R. K. iz R., OIB:..., zastupane po odvjetniku J.A., iz R.,  protiv      ovršenika V.K., OIB: ..., radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice, podnesenoj
protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-6898/2015 od 5. studenoga 2019.,

9. prosinca 2020.,

r i j e š i o j e

Uvaženjem žalbe ovrhovoditeljice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-6898/2015 od 5. studenoga 2019. u točki 3. izreke i rješava:

1. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška ovrhe u iznosu od 17.545,00 kn kao

neosnovan.

2. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak ovrhe u iznosu od 4.375,00 kn
(slovima: četiritisućetristosedamdesetpetkuna) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki 1. izreke obustavljena je ovrha određena
rješenjem o izvršenju tog suda poslovni broj Ovr-6898/2015 te su ukinute sve provedene
ovršne radnje.

2

Poslovni broj Gž Ovr-1041/2019-2

U točki 2. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši brisanje iz zemljišne
knjige zabilježbe pokretanja ovršnog postupka i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-6898/2015.

U točki 3. izreke ovršeniku je odmjeren trošak ovrhe u iznosu od 17.545,00 kn, koji
trošak ovrhovoditelj je dužan platiti ovršeniku u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica.

U žalbi navodi da je odluka o obustavi ovrhe donesena iz razloga što je ovršna isprava
tj. presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1638/2012 od 18. studenoga 2013.
ukinuta i to rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2976/2015-2 od

10. rujna 2019. koja je zaprimljena kod Općinskog suda u Rijeci 15. listopada 2019., a koju
odluku je ovrhovoditeljica primila 25. listopada 2019.. Stoga da ovrhovoditeljica nije
neosnovano prouzročila ovršeniku troškove jer je imala pravomoćnu i ovršnu presudu
temeljem koje je zahtijevala da joj ovršenik plati dug, postupajući savjesno i pošteno.
Ovršenik nije ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditeljici i ista je bila primorana pokrenuti
ovršni postupak protiv ovršenika, što znači da je ovršenik taj zbog čijeg se postupanja
odnosno nepostupanja vodio taj ovršni postupak. Tek nakon što je ovrhovoditeljica 25.
listopada 2019. primila rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske ista je saznala da je
ovršna isprava – presuda Općinskog suda u Rijeci ukinuta pa je do tada osnovano vodila
ovršni postupak protiv ovršenika, a od tada nije prouzročila ovršeniku nikakav trošak
odnosno, isti trošak je nastao nakon tog datuma nije zatražila. Smatra da je prvostupanjski sud
trebao ocijeniti sve okolnosti slučaja, uzimajući u obzir da ovrhovoditeljica imala svakako
legitimno pravo pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika koji je izazvao sam ovršenik
svojim nepostupanjem po ovršenoj ispravi, te je postupala svo ovo vrijeme savjesno i pošteno
zahtijevajući ono što je utvrđeno ovršnom ispravom, odnosno da je 25. listopada 2019.
osnovano vodila ovršni postupak protiv ovršenika.

Predlaže pobijano rješenje u točki 3. izreke preinačiti na način da se odbije zahtjev
ovršenika za naknadu troškova ovrhe kao neosnovan i naloži ovršeniku naknaditi
ovrhovoditeljici trošak sastava ove žalbe u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV za 25%, što
iznosi 125,00 kn, kao i troškove sudskih pristojbi u iznosu od 525,45 kn, što sve ukupno
iznosi 1.150,45 kn na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odmjerio ovršeniku trošak uz obrazloženje,
da je u ovom ovršnom postupku doneseno rješenje o ovrsi temeljem ovršne isprave presude
Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1638/12 od 19. studenoga 2013., da je ovršenik
podneskom od 31. listopada 2019. izvijestio sud da je u međuvremenu rješenjem Vrhovnog
suda Republike Hrvatske broj Rev-2976/15 od 10. rujna 2019. ukinuta presuda Županijskog
suda u Splitu broj Gž O-520/14 i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1638/12 od

19. studenoga 2013., pa je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 72. st. 1. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ) obustavio ovršeni
postupak.

Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno odredbi čl. 14. st. 5. OZ-a
ovrhovoditeljica dužna ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročila jer je
revizija ovršenika prihvaćena i presuda koja je predstavljala ovršnu ispravu u ovom postupku

3

Poslovni broj Gž Ovr-1041/2019-2

ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je time ovrhovoditeljica obvezna ovršeniku naknaditi troškove ovršnog postupaka.

Na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

Naime, ukidanjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1638/12 od 19.
studenoga 2013. i presude Županijskog suda u Splitu broj Gž O-520/14 od 6. svibnja 2015.,
temeljem koje je podnesen prijedlog ovrhovoditeljice te doneseno rješenje o ovrsi u ovom
predmetu, a posljedično čemu je u ovom ovršnom postupku nastao trošak, to je prvostupanjski
sud temeljem odredbe čl. 72. st. 1. OZ-a obustavio ovršni postupak.

Dakle, ovršni postupak koji je pokrenula ovrhovoditeljica je obustavljen iz razloga što
je ukinuta ovršna isprava.

Imajući u vidu razloge obustave postupka ovrhe, ocjena je ovog suda da su troškovi za
koje ovršenik zahtjeva naknadu nisu neosnovano prouzročeni od strane ovrhovoditeljice,
budući da je ovrhovoditeljica s obzirom na postojanje valjane ovršne isprave bila ovlaštena
pokrenuti postupak ovrhe radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine utvrđene pravomoćnom i
ovršnom presudom prvostupanjskog suda, a okolnost da je presuda koja je predstavljala
ovršnu ispravu ukinuta po reviziji ovršenika, ne može se pripisati u krivnju ovrhovoditeljice,
pa se stoga ne može smatrati da su troškovi ovrhe koji su nastali do donošenja o obustavi
ovrhe neosnovano prouzročeni u smislu odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a, jer navedeni troškovi nisu
nastali krivnjom ovrhovoditeljice.

Stoga teret troškova u konkretnom slučaju pada na ovršenika.

Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditeljice za naknadu troškova, primjenom Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,
118/14, 107/15; dalje Tarifa), ovrhovoditeljici je priznat trošak sastava prijedloga u iznosu od

2.500,00 kn (tbr.11.t.1. Tarife), trošak pribave izvatka iz zemljišnih knjiga u iznosu od 250,00
kn (tbr.32.Tarife), trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti na presudu u iznosu od 250,00 kn
(tbr.32.Tarife), što ukupno iznosi 3.000,00 kn, na koji iznos je obračunat PDV od 25 % ( Tbr.

42. Tarife ) što iznosi 750,00 kn i daje ukupan zbroj od 3.750,00 kuna.

Ovrhovoditeljici je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 500,00 kn ( Tbr.13.1.
Tarife) uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 42. Tarife) što iznosi 125,00 kn i daje ukupan zbroj od
625,00 kuna. Nije priznat trošak pristojbe na žalbu jer ovrhovoditeljica takav trošak nije ni
imala.

Prema tome ovršenik je ovrhovoditeljici dužan naknaditi ukupan trošak u iznosu od 4.375,00 kuna.

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovrhovoditeljice rješenje suda prvog
stupnja preinačiti u točki 3. izreke a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na
odredbu iz čl, 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku postupku („Narodne novine“ broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,
89/14, 70/19 – dalje: ZPP). a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st.1.
OZ-a.

4

Poslovni broj Gž Ovr-1041/2019-2

Rješenje suda prvog stupnja u točki 1. i 2. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 9. prosinca 2020.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara