Poslovni broj: Gž Ob-830/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari predlagateljice D. M. B. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u S., protiv predloženika V. K. iz S., OIB: …, radi donošenja odluke o zastupanju maloljetnog djeteta stranaka R. K., OIB: …, zastupanog po posebnoj skrbnici S. P., dipl. pravnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica S., u postupku promjene djetetova osobnog imena, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-62/2017-44 od 16. listopada 2020., dana 7. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-62/2017-44 od 16. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog predlagateljice kojim je traženo ovlastiti predlagateljicu kao majku i zakonsku zastupnicu da pred nadležnim tijelom državne uprave zastupa maloljetno dijete stranaka R. K. u postupku promjene osobnog imena na način da se sadašnjem osobnom imenu maloljetnog R. K. doda i djevojačko prezime majke M. i da ubuduće prezime djeteta glasi K. M. kao i u dijelu kojim je traženo ovlastiti predlagateljicu zatražiti i pribaviti sve osobne isprave na koje dijete ima pravo u svim upravnim i sudskim postupcima koji se odnose na prava i interese djeteta.

Protiv tog rješenje žalbu podnosi predlagateljica pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Neutemeljeno žaliteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njegova je izreka razumljiva, ne proturječi samo sebi ni svojim razlozima, rješenje ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP, žalbeni sud ocijenio je da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet je postupka zahtjev predlagateljice kao majke radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, i baš samostalnog zastupanja zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka R. K. u postupku promjene osobnog imena iz članka 100. stavka 1. točke 1. ObZ koji je prijedlog utemeljen na odredbi članka 478. stavka 1. točke 6. ObZ.

U postupku je utvrđeno da je maloljetno dijete stranaka rođeno 9. rujna 2010., a od rođenja stanuje s majkom, time da je u tom smislu donesena i sudska odluka poslovni broj R1 Ob-9/2014 od 5. prosinca 2014. kojom je riješeno da će zajedničko dijete stanovati s majkom D. M. B. uz zajedničku roditeljsku skrb. Tom je odlukom ujedno određen način održavanja osobnih susreta i druženja maloljetnog djeteta s ocem.

Predlagateljica je činjenično utemeljila prijedlog na tvrdnji da je ona imala neugodnosti izazvane činjenicom što njeno dijete nema isto prezime kao i ona i danima razloge praktične prirode za promjenu prezimena maloljetnog djeteta jer je u raznim institucijama propitkivana zbog čega su njeno i djetetovo prezime različito, pa je primorana uvijek nositi rodni list za dijete, a osim toga smatra da bi dodajući svoje prezime prezimenu djeteta omogućila da se to prezime i dalje održi jer bi u suprotnom predlagateljica bila posljednja koja bi ga nosila. Osim toga, smatra da je promjena prezimena važna i zbog toga da kod maloljetnog R. održi uspomenu na djeda po majci, kao i da je maloljetni R. bio izložen izrugivanju vršnjaka zbog činjenice što ne nosi isto prezime kao i majka.

Sud je prvog stupnja odbio prijedlog smatrajući da ocjenu osnovanosti prijedloga predlagateljice valja dati s obzirom na najbolji interes djeteta.

Naime, sud je na temelju prijedloga i mišljenja Stručnog tima Centra za socijalnu skrb S. te saslušanjem svjedokinje V. G., psihologice Centra koja je dio spomenutog Stručnog tima, a koji je tim uzeo i mišljenje maloljetnog djeteta, utvrdio da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoje opravdani razlozi za promjenu osobnog imena maloljetnog djeteta na način koji se prijedlogom traži niti bi promjena imena imala utjecaja na dobrobit djeteta.

Štoviše, prijedlog za promjenu prezimena je u funkciji roditeljskih, i to majčinih potreba koje proizlaze iz narušene komunikacije roditelja i kao takve su u funkciji majčinih želja, a ne želja djeteta.

S druge strane, utvrđeno je da maloljetno dijete nema zrelost shvaćanja posljedica promjene prezimena. Naime, dijete u prvom razgovoru nije imalo jasan stav glede promjene prezimena, već je želio udovoljiti majci. U drugom razgovoru dijete je imalo već stav oko promjene prezimena, izrazio je želju za promjenom prezimena, ali je ostalo nejasno kako je on taj stav stekao i je li ga stekao pod nečijim utjecajem. No utvrđeno je također da je u njegovoj dobi puno značajnije raditi na tome da se smanje sukobi među roditeljima odnosno da se uspostavi dobra komunikacija među njima.

Uz to, kroz psihologijsku obradu nije utvrđeno da bi dijete prolazilo kroz stresne situacije zbog drugačijeg prezimena kojeg ima u odnosu na majku, tim više što prolazak djeteta kroz stresne situacije ovisi značajno o tome kako njegov roditelj shvaća tu situaciju i kako mu je prezentira.

Ovako utvrđeno činjenično stanje rezultat je pravilne i temeljite ocjene u postupku izvedenih dokaza koje je sud cijenio kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i jer je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

Posebno je važno naglasiti da s obzirom na činjenicu da se dijete u dobi nižoj od deset godina na različite načine u više prilika kada je to od njega traženo izjašnjavao o pitanjima promjene prezimena, uvjerljivim se ukazuje zaključak suda da dijete za sada nije pokazalo dostatan stupanj zrelosti za promjenu prezimena, a što žalbeni navodi nisu doveli u sumnju.

Imajući na umu pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio traženi prijedlog zato što za prihvaćanje prijedloga nema opravdanih razloga jer ne doprinosi dobrobiti djeteta, a sam prijedlog u bitnom izvire iz narušene komunikacije roditelja i povezano s time majčinih želja, a ne želja djeteta, što žalbeni navodi nisu doveli u sumnju.

Osim toga, odbijanje ovog prijedloga nije zapreka za promjenu osobnog imena djeteta u budućnosti ukoliko se kod djeteta tijekom njegova rasta i razvoja razvije zrela potreba i zrela želja za promjenom osobnog imena i ukoliko to bude u skladu s njegovim najboljim interesom.

Pozivanje žaliteljice na odredbu članka 7. stavka 5. Zakona o osobnom imenu ("Narodne novine" broj 118/12 i 70/17) prema kojoj se ne smije mijenjati osobno ime djetetu starijem od deset godina bez njegova pristanka, ne utječe na ocjenu osnovanosti prijedloga jer se u ovom predmetu i ne radi o tome slučaju, a i zbog toga što je mišljenje djeteta u konkretnom slučaju uzeto u dobi nižoj od deset godina (dijete je navršilo deset godina dva tjedna prije zaključenja rasprave, nakon čega nije bilo prijedloga za dodatnim saslušanjem djeteta).

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je predlagateljice valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 346. ObZ.

 

Split, 7. prosinca 2020.