Broj: Kž 480/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene C. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetne M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 28. studenog 2017. broj Kvm-9/17-6 (K-10/17-295), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice i podnesenog prijedloga za izricanje odgojne mjere, u sjednici održanoj 20. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetne M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene C. P. i podnesenog prijedloga za izricanje odgojne mjere prema maloljetnoj M. V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) i članka 67. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM/11), produljen je istražni zatvor prema maloljetnoj M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji joj se računa od ...

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetna M. V. po branitelju, odvjetniku P. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom za „potpuno ukidanje pobijane odluke, ukidanje istražnog zatvora i puštanje na slobodu, odnosno primjenu privremenih mjera“.

Žalba nije osnovana.

Naime, maloljetna M. V., u žalbi ističe da ne osporava postojanje osnovane sumnje niti istražnozatvorskih razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te da ne upire na povredu članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta. Upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žaliteljica navodi da je u pobijanoj odluci propušteno dati valjane razloge o razmjernosti između očekivane sankcije, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZSM/11., te daljnjeg trajanja istražnog zatvora jer se žaliteljica nalazi u istražnom zatvoru više od ... (od ...), a tužitelj je postavio prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, koja mjera prema članku 16. stavku 2. ZSM/11. može trajati ... Stoga žaliteljica smatra da je u ovom trenutku „daljnji istražni zatvor“ protivan odredbi članka 66. stavka 1. ZSM/11.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je pravilno ocijenio da je primjena mjere istražnog zatvora prema maloljetnici iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna, kao i da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera te je pravilno isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora privremenim mjerama iz članka 65. ZSM/11. Također, protivno žalbenim navodima maloljetnice, prvostupanjski je sud pravilno imao u vidu odredbu članka 66. stavka 1. ZSM/11. te je valjano i dostatno obrazložio zašto smatra da produljenjem istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo razmjernosti. Prema tomu, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju žaliteljica upire.

Točno je da se prema maloljetnici, sukladno odredbi članka 66. stavka 1. ZSM/11., istražni zatvor određuje samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako njegovu svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu. No, upiranjem isključivo na „očekivanu sankciju“, žaliteljica zanemaruje da je ta okolnost samo jedan od korektivnih faktora o kojima je potrebno voditi računa prilikom primjene istražnozatvorske mjere jer je, kroz citiranu zakonsku odredbu, naglasak stavljen i na težinu djela, vidljivu kroz visinu zapriječene kazne, pri čemu je bez utjecaja činjenica da se radi o mlađoj maloljetnici prema kojoj (zbog okolnosti osobne prirode – mlađoj maloljetnosti) tu kaznu doista nije moguće izreći jer joj se prema odredbama ZSM/11. mogu izreći samo odgojne mjere i sigurnosne mjere. Žaliteljica istodobno ispušta iz vida da se nužnost određivanja i produljenja istražnog zatvora u konkretnom slučaju temelji na utvrđenim okolnostima koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni će maloljetnica, boravkom na slobodi, ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo. Te osobite okolnosti, dakle, opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., neovisno o tomu što je maloljetnici predloženo izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod u koju će joj mjeru, sukladno članku 66. stavku 4. ZSM/11., biti uračunato vrijeme trajanja istražnog zatvora. Jednako tako, imajući na umu kvalitetu i značaj svih tih okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da svrhu istražnog zatvora nije moguće postići blažim mjerama, pa tako niti privremenim mjerama iz članka 65. ZSM/11. koje u žalbi predlaže maloljetnica.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima maloljetnice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2017.